SUZANA BARILAR Predsjednica pomaže jer HDZ nije dovoljan. Ona je sve ono što Karamarko nije

U izbornoj kampanji ću se ponašati tako da ću se izmaknuti iz dnevnopolitičkih rasprava, međutim ne mogu šutjeti kada je u pitanju nacionalna sigurnost hrvatske države jer to je moja ustavna obveza - izjavila je proteklog tjedna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. I to samo koji dan nakon što je imenovala svog povjerenika za izbjeglice, čija je jedina zadaća, po svemu sudeći, da kritizira aktualnu Vladu jer se nije dobro pripremila za izbjegličku krizu.

Stoga njezina objašnjenja kako je “cijelo ljeto inzistirala da se nađe nacionalno suglasje o izbjegličkoj krizi kako se to pitanje ne bi koristilo u izbornoj kampanji” jer je upravo na taj način željela izbjeći da je se proziva za pomaganje HDZ-u zvuče tek kao lijepo umotana priča za javnost.

No, da je zaista tako i mislila, onda se sigurno hrvatska predsjednica ne bi dala uvući u igru sa srbijanskim kolegom Tomislavom Nikolićem. Sreli su se na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a, srdačno se pozdravili, kratko porazgovarali... A onda nam je ubrzo iz Nikolićeva ureda otkriveno i o čemu su su razgovarali.

“ Tomislav Nikolić i Kolinda Grabar-Kitarović razgovarali su o krizi u odnosima između dviju zemalja koju je izazvala Vlada Hrvatske.

Zaključili su da to nije put za stvaranje potrebne atmosfere za suradnju u regiji i da će se truditi da odnosi između Srbije i Hrvatske što prije ponovo krenu uzlaznom putanjom”, brže bolje su priopćili iz ureda srbijanskog predsjednika. Ako je točno to što tvrdi Nikolić, a Ured Kolinde Grabar-Kitarović nije ga demantirao, hrvatska je predsjednica dakle sa srbijanskim predsjednikom ogovarala hrvatsku Vladu. I to istim onim predsjednikom Nikolićem koji je na dan proslave Oluje današnju Hrvatsku usporedio s Pavelićevom NDH.

Ne treba imati staklenu kuglu kako bi se pretpostavilo kakve bi uvrede od HDZ-a pretrpio Josipović da se kojim slučajem priopćenje iz ureda srbijanskog predsjednika odnosilo na njegov susret s Nikolićem dok oni vode Vladu. HDZ bi ga prozvao veleizdajnikom nacionalnih interesa, a zagovornikom velikosrpskih i tko zna što još.

Susret K. Grabar-Kitarović i Nikolića prešutjeli su.

A ako predsjednica zaista želi pokazati i dokazati da neće zatezati na stranu HDZ-a koji se proteklih dana približava politici službene Srbije, a udaljava od svoje dosadašnje političke pokroviteljice Angele Merkel, onda se barem trebala ograditi od Nikolića.

No, iz njezina su Ureda tek odgovorili da se radi o Nikolićevoj interpretaciji tog neformalnog susreta dvoje predsjednika. Niti jednom riječju nisu objasnili kako onda naša predsjednica intrepretira taj susret niti demantirali da je pred srbijanskim kolegom govorila protiv svoje Vlade. Kao što to, uostalom, već danima čini i oporbeni HDZ.

Nitko ne može uzeti pravo aktualnoj predsjednici države da kritizira Vladu ako smatra da nešto ne radi dobro. A činjenica je da su u prva dva dana izbjegličke krize bili potpuno pogubljeni i neorganizirani.

Iako pretjeruju oni koji joj imenovanje savjetnika za izbjeglice nabijaju na nos kao stvaranje paralelne vlasti, nisu potpuno u krivu. Predsjednica pravo imenovanja savjetnika vuče iz Ustava, a ako je pitanje izbjeglica trenutno najakutniji problem u državi, onda se i od nje očekuje doprinos njegovu rješavanju. Ali bi se pritom trebala suzdržati od politiziranja i zatezanja na stranu HDZ-a.

A Kolinda Grabar-Kitarovć čini upravo to.

Jer, kako inače protumačiti to što su u njezinu savjetu za migrantsku krizu sve redom HDZ-ovci - od Andrije Hebranga, Mate Granića, Ivice Kostovića... Ako je već htjela stručnjake koji bi joj mogli dati pametne savjete o izbjegličkoj krizi, mogla je angažirati i nekog neovisnog stručnjaka koji o tome ima nešto reći.

Ovako ispada da joj je prijedlog za izbor savjetnika došao iz središnjice HDZ-a.

Kao što je, uostalom, njihovu stranu zauzela i oko nedavne proslave 20. godišnjice Oluje. Prvo se složila s premijerom Milanovićem da se održi vojni mimohod da bi onda brže bolje promijenila mišljenja. Odnosno nakon što je protiv mimohoda graknuo šef HDZ-a.

Niti u Jasenovac nije htjela otići s Milanovićem. Ali se zato uredno pojavljuje na skupovima u organizaciji HDZ-ove zaklade.

Kada je ljetos prvi put preselila ured izvan Pantovčaka, i to u Split, u desetak dana koliko je “bila s narodom” obilazila je samo mjesta u kojima je na vlasti HDZ. Možda je bilo slučajno.

Kao što u njezinu Uredu tvrde da je slučajno što će privremeni ured u Slavoniji otvoriti upravo u Vukovaru, i to uoči izbora.

Slučajnost?

U kampanji je Kolinda Grbar-Kitarović obećala puno toga, od preseljenja s Pantovčaka do smanjenja broja zaposlenih u Uredu na stotinjak, ali i da će se boriti protiv podjela u društvu.

Od preseljenja još niti “p”, drastično smanjenje zaposlenih svelo se na dva zaposlena manje, a ni s ovim posljednjim joj baš ne ide. Uostalom, prvi njezin potez kao izabrane predsjednice bio je posjet šatoru u Savskoj, čiji protagonisti su dotada u nekoliko navrata pokazali da im nije do poštivanja zakona, a jedina politčka agenda - borba protiv Jugoslavena u Vladi.

Da HDZ želi K. Grabar-Kitarović na svojoj strani, najbolje potvrđuje i njihova mlaka reakcija na njezinu kritiku upućenu Angeli Merkel. Tomislav Karamarko napravio se gluh pa tu izjavu nije komentirao jer je “nije čuo”.

HDZ itekako koristi popularnost aktualne predsjednice kako bi sebi popravio rejting. Jer, najpopularnija političarka onom neodlučnom biračkom tijelu puno je prihvatljivija od predsjednika HDZ-a. Ona je sve ono što Karamarko nije - artikulirana, verbalno potkovana, ne govori o komunjarama i lustraciji već o “obespravljenima i siromašnima”, nije konfliktna niti gruba u nastupu jer “svi smo mi njezini”, gdje god dođe, javnost je dočeka raširenih ruku, vole je mladi i stari...

Ona je upravo lice kakvo HDZ u kampanji treba na svojoj strani.

Ali Kolinda Grabar-Kitarović ne bi trebala dozvoliti da je HDZ iskoristi. U suprotnom bi joj se moglo dogoditi da bi pobjeda HDZ-a, za koju tako usrdno radi, za nju mogla biti Pirova. Niti Ivo Josipović se zbog dobrih starih vremena nije želio zamjeriti SDP-ovoj Vladi.

Svi znamo koju je cijenu platio - postao je prvi predsjednik koji nije osvojio drugi mandat.