Trumpova porezna 'revolucija' donosi nove vrste visokih rizika

Iako neki u ekonomskim idejama Donalda Trumpa prepoznaju novu vrstu “reaganomike”, zapravo se između doktrine koju je 1981. lansirao bivši filmski glumac i Trumpove desničarske revolucije mogu vući tek grube paralele, i to po pitanju poreznog rasterećenja kao formule rasta.

Zanimljivo je da je jedan od eksperata koji ponajbolje objašnjava razloge Trumpova političkog uspjeha upravo direktor za proračun Bijele kuće u Reaganovoj administraciji, David Stockman, koji je nedavno objavio knjigu “Trumpeted” u kojoj provokativno opisuje efekt grude snijega kojim je Trump prvo pomeo republikansku konvenciju, debate i “primaryje” zbog toga što je adresirao probleme politike utemeljene na tihoj koaliciji Wall Street establishmenta, Obame i Federalnih rezervi.

Nije genij

Trump nije ekonomski genij, čak ni prema procjeni Stockmana nema bilo kakvu održivu ekonomsku politiku, ali je instinktivno prepoznao kako nešto bitno nije u redu s društvom u kojem je ključnu ulogu moderatora gospodarskog rasta preuzela centralna banka koja je neortodoksnom monetarnom politikom Sjedinjene Države i veći dio svijeta povukla u nepoznate vode globalne monetizacije dugova, u svijet distorziranih financijskih tržišta s otkupima (europskih) vrijednosnica u nevjerojatnim iznosima od 90 tisuća milijardi dolara godišnje, u “Twin Peaks” sferu kapitalizma gdje se 13 tisuća milijardi dolara obveznica trguje uz negativne kamate... Prema Stockmanu, to je svijet u kojem su narušeni svi principi zdravog novca i održivih financija koje je čovječanstvo gradilo stoljećima. Ukratko, Stockman tvrdi da je Trump jednostavno ugrabio šansu u politikama koje su nas dovele do ruba održivosti. I to dosta dobro dokumentira: u knjizi “Trumpeted” stavlja naglasak na to kako je tijekom posljednjih 30 godina bogatstvo top 1 posto najbogatijih naraslo 300 posto, dok je prema Forbesu vrijednost imovine najimućnijih stanovnika Zemlje povećana 1000 posto. Pritom je 90 posto Amerikanaca gledalo kako se njihovo realno bogatstvo lagano, ali sigurno smanjuje, a nekadašnji osjećaj perspektive i sigurnosti nestaje.

“Čini mi se da smo na točki infleksije u kojoj netko napokon izaziva elite Wall Streeta i Washingtona. Trump je na neki način divljak, ali barem nije proveo posljednjih 30 godina u Washingtonu ispijajući Kool-Aid”, objasnio je Stockman koji procjenjuje da trenutačna deprecijacija američkog poslovnog sektora godišnje iznosi 1,1 tisuću milijardi dolara, što znači da bruto potrošnja na infrastrukturu, tvornice, opremu… jedva pokriva kapitalne izvore u trenutačnoj proizvodnji. Realne neto investicije nakon kapitalne potrošnje, poručuje Stockman, u zadnjem kvartalu 2007. iznosile su 400 milijardi godišnje, a taj iznos je na zadnjem lanjskom kvartalu pao na 300 milijardi, što znači da su realne neto investicije američkog biznisa 25 posto manje nego prije financijske krize te se taj “problemčić” “rješava”, upozorava Stockman, politikom masivnog “printanja” novca, nultim kamatama i eksplozijom korporativnog zaduživanja. Pritom, u keynesijanskoj statistici, sve štima: rast je lagan ali siguran, nezaposlenost niska. A nejednakost i nezadovoljstvo bujaju.

Stockman i slični ipak ne daju odgovor na zdravorazumsko pitanje kako će to Trump, za kojeg misle da je korisno što je napokon poremetio višedesetljetni “mir i red” u ekonomsko-političkim obrascima Amerike, ugasiti rastući požar nezadovoljstva statusom quo, tako što će - dolijevati ulje na vatru.

Svima više

Naime, činjenica je da je Trumpova politika poreznog rasterećenja takva da će donijeti svima povećanje dohotka nakon oporezivanja, ali će dodatno povećati nejednakost. Ako Trump provede najavljeno, najsiromašnija petina američkih građana po prihodima doživjet će u 2017. 1-postotno povećanje svojih prihoda, tj. raspolagat će sa 128 dolara više. Za razliku, najbogatija petina građana najednom će uživati u 9,7-postotnom višku od 25.180 dolara.

Pritom će najbogatijih 1 posto američkih građana biti “šokirano” dodatnim cashom od 275 tisuća dolara, a 0,1 posto najbogatijih dobit će 1,3 milijuna dolara dodatnog dohotka. To je 17,5 odnosno 18,9 posto više nego sada.

Teorija Donalda Trumpa, ako se tako može nazvati, dobro je poznata i vrlo jednostavna: silno porezno rasterećenje dovest će do drastičnog povećanja potrošnje, investicija i štednje, što će pak dovesti do robusnog gospodarskog rasta koji bi, pak, trebao spriječiti potencijalne fiskalne probleme proizašle iz strategije rezanja poreznih prihoda. Međutim, u osnovi to je ipak ekstravagantan i vrlo opasan eksperiment u kojem se želi dokazati da će i siromašnima i srednjem sloju biti osjetno bolje ako onima bogatima bude puno bolje, a najbogatijima puno, puno bolje. Teoretski i to je moguće, ali je vrlo upitno mogu li se za izvođenje takve ekonomske zamisli osigurati dovoljno konzistentne premise bazirane na političkoj stabilnosti. Hoće li društvo u kojem će najsiromašnija petina dobiti 128 dolara više doista biti dovoljno sretno da se osigura socijalni mir u situaciji kad top 0,1 posto najbogatijih dobiva 18,9 posto više? Ili će možda socijalna stabilnost proizaći iz naraslog bogatstva i moći 1 posto najbogatijih koji će sve lakše investirati u privid općeg zadovoljstva? To su dosta teška pitanja s odgovorima u domeni fantazije. Puno je realnije očekivati da će Trumpova revolucija prvenstveno razbuktati rast ionako velikih američkih fiskalnih problema. Gubitak prihoda zbog Trumpova “spašavanja” najbogatijih do 2020. mogao bi doseći 915 milijardi dolara, dok bi u razdoblju od 2027. do 2036. mogao levitirati negdje u zapanjujućim visinama od 15 tisuća milijardi dolara. Samo kroz dodatne kamate Amerikanci bi morali platiti 7,9 tisuća milijardi te bi im ukupni dug premašio 1400 tisuća milijardi dolara.

Limit animal spirita

Čak i ako Trumpova fiskalna revolucija probudi animal spirit američkog poduzetništva i potakne rast, nekako se čini nevjerojatnim da on dugoročno može biti na razinama dostatnim da pokrije izgubljene porezne prihode.

Zaključno, veliko je i pitanje što će zapravo Trump poduzeti po pitanju američkih Federalnih rezervi, odnosno američke monetarne politike. Upravo napadi na politiku quantitative easinga i niskih kamata Trumpu su priuštili simpatije dijela stručne konzervativne javnosti, ali tek treba vidjeti kakva će mu biti retorika iz pozicije predsjednika koji će vjerojatno tražiti svaki stimulans, pa i onaj monetarni. Ako Trump zaista provede udar na Fed - središnju banku Sjedinjenih Država kojom zapravo upravlja odbor guvernera koje su imenovale američke poslovne banke - otvorit će novu, nepredvidivu stranicu monetarne povijesti. Naime, još niti jedna zemlja nije uspjela izaći iz politike ekstremno niskih kamata i quantitative easinga zbog straha da bi posljedice na zaposlenost, gospodarski rast i financijski sektor mogle biti tragične.

Može li doktor Trump doista nasilno izliječiti Sjedinjene Države kao “ovisnicu” o neortodoksnoj terapiji monetarnom politikom? Što se uopće može dogoditi tijekom tog liječenja? Teška pitanja za prvi dan nakon Trumpova trijumfa.