Vis - prvi turistički grad koji je zabranio zabavu

Nitko ne zna što je kao mali htio biti I. R. iz Splita. Možda je htio biti otpravnik vlakova, onaj što brine o tome da nitko i ništa ne kasni. Možda je htio biti i neki šef doma penzionera. Ili vojnih parada, kada je sve isto, ali glumi zabavu. A možda je u svim dječjim igrama, u kojima je mogao biti što god želi, bio kauboj. Ili na svoju nesreću, Indijanac. Postao je HDZ-ovac. I gradonačelnik Visa. Jasno je zašto tu nema sreće.

“Vidimo da našu reakciju nitko ne uvažava i ne preostaje nam ništa drugo nego poslužiti se pravnim mjerama i zatražiti odštetu, te ispriku za štetu koja je nanesena gradu Visu”, kazao je uvrijeđeno neki dan taj isti I. R., sada kao viški gradonačelnik Ivo Radica. On govori mi, iznoseći misli iz svoje glave. Gradonačelnik je ljut na organizatore Ultre, ustvari na ekipu koja će danas napraviti tulum na tvrđavi Fortica koju je Vis rentao jednoj stranoj tvrtki na dugi niz godina. Tzv. koncesija. Ono, ne napraviš ništa, ne investiraš ništa, samo pokupiš pare. A onda te počne kopkati crv zavisti i pakosti zbog tuđeg uspjeha.

Gradonačelnik Visa ima malu nevolju. Ne sviđaju mu se ti tulumi. Tko zna, možda je do glazbe, možda do plesnih koraka, a možda do izgleda ljudi koji se tamo zabavljaju, a možda ga uništava što mu se ne umiljavaju. Nešto mu ne štima, nije rekao točno što, da li slavlje, tulum ili život drugih. I kako ne zna kako bi im zagorčao život, odlučio se na zaštitu imena grada Visa. Dosta glupo jer on nije vlasnik imena. Niti je osnovao, niti imenovao Vis pa da može odlučivati hoće li ljudi spominjati ime grada. “Bit ćemo prisiljeni povući određene pravne mjere kako bismo zaštitili integritet i identitet grada Visa. Mi u Visu nismo Indijanci da netko može manipulirati našim imenom i razvojem našeg turizma”, rekao je Radica.

Ima u ovoj zabrani svega - civilizacijske konfuzije, zanemarene stvarnosti, tuđmanovskog provincijalnog kompleksa superiornosti, šovinizma, nešto kao kada pijani kemičar suicidalnih sklonosti kuha tablete u garaži za tulum koji je već u poodmakloj dobi.

Tvrditi da su Višani bolji od Indijanaca dosta je sramno, kako za jedne, tako i za druge. Tko zna što on misli o Indijancima, što o Višanima, a što umišlja o sebi. Iznajmiti Forticu znači odreći se prava na upravljanje u korist nekog drugog. I za određeni novac. Nakon toga, kao i u “Maloj sireni”, poštuju se ugovori. Dobio si noge, nema pjevanja. Biti gradonačelnik Visa nije isto kao i biti šef protokola na sprovodima. Bit će glasno. To je život i turizam. Imati strategiju turizma za Vis, a ne uzeti u obzir da je Fortica iznajmljena, dosta je ćorav posao. Diletantski. Ali gradonačelnik jest nešto napravio po pitanju identiteta Visa. Uveo je zabranu. Razvija turizam odumirućih.