Željko Komšić svoju politiku gradi na žrtvama

Željko Komšić se izjašnjava kao Hrvat. I u Predsjedništvo BiH je na izborima prije godinu dana izabran kao predstavnik hrvatskog naroda. Ali, nije član HDZ-a. Što jako nervira HDZ i mnoge u Hrvatskoj. Iako ne bi trebalo jer je svima ozbiljnima jasno da će BiH donekle moći zaživjeti kad “racionalno zamijeni nacionalno, a građansko prevlada etničko”, kako je to sjajno sublimirao Boško Jakšić u beogradskoj Politici.

I zato izbor Komšića, što god o tome mislili u oba HDZ-a, nije problem. Ali problem postoji. Dok se on uporno pokušava predstaviti kao glas razuma i građanskog, svojim djelovanjem izravno potire tu karakterizaciju. Njegovo bugarenje nad Pelješkim mostom već je postalo topos. Gospodine Komšiću, pročitajte tekst Konvencije UN-a o pravu mora, preveden je na sve jezike naroda bivše Jugoslavije. Pristup otvorenom moru omogućen je mehanizmom “neškodljivog prolaza”.

Sam je sebe nadmašio izjavom u New Yorku kad je u istu rečenicu stavio Republiku Srpsku i današnju Hrvatsku govoreći o negiranju genocida. Pa čak i kad je riječ o “pojedincima”. Naime, i u RS-u ne negiraju svi da je u Srebrenici počinjen genocid. To rade pojedinci koji su trenutno na vlasti. Ali trajnima ostaju odluke međunarodnih sudbenih tijela koja su bila više nego jasna.

Današnja se Hrvatska jasno definirala prema marionetskoj ustaškoj tvorevini. Konačno, hrvatski je stav prihvatio i Izrael. Ali nikad nije radikalna srpska politika koja i dalje bezumno gradi svoj politički narativ na žrtvama. Koje sve zaslužuju samo pijetet, a ne politikantstvo. Kao što je bio pokušaj vojnika iz Srbije da uđu u Hrvatsku i odu u Jasenovac. U tu se maticu sada uključio i gospodin Komšić. I tako potvrdio da sam bio u krivu, a dio onih iz HDZ-a u pravu: on je iz racionalnog prešao ne u nacionalno, nego u nacionalističko, pa i šovinističko.