'Čini se da smo rasteretili učenike, a dodatno opteretili nastavnike'

S obzirom da se u javnosti kao najčešće zamjerke Školi za život čuju nedovoljna pripremljenost projekta, prekasni početak edukacije nastavnika, nejasna metoda evaluacije i populistički obrazac pristupa javnosti, Jutarnji list proveo je anketu vezanu uz tijek provedbe eksperimentalne faze reforme. Od 74 škole za život, u anketi je bez anonimnosti pristalo sudjelovati tek 25 ravnatelja (14 osnovnih i 11 srednjih škola). Neki od ravnatelja upitnik su proslijedili i učiteljima koji, sudeći prema 28 pristiglih odgovora, eksperiment promatraju s višom dozom kritike od ravnatelja.

Dok po odgovorima (neanonimnih) ravnatelja dosadašnji tijek eksperimentalne provedbe projekta zaslužuje prosječnu ocjenu 3,7 - pri čemu više njih podcrtava da su se odlučili za motivirajuću ocjenu jer se uopće krenulo s promjenama u školstvu; ocjenu dovoljan daju u samo jednoj školi, a najvišu ocjenu odličan u samo dva slučaja - nastavnici (anonimni) projektu daju nižu prosječnu ocjenu 3,1.

Veća sloboda

Drukčiji način poučavanja, veća aktivnost učenika na satu, veća sloboda nastavnika, fleksibilna satnica i kreativnija nastava najčešće su promjene za koje ravnatelji Škola za život tvrde da su od ove školske godine uvedene u nastavnu praksu. S druge strane, nemali broj ravnatelja jasno poručuje da je u eksperimentalnoj reformi koja je počela u njihovim školama prije dva mjeseca, izostala pravodobna edukacija učitelja. Nije došlo ni do obećane administrativne rasterećenosti nastavnika, niti su škole opremljene.

- Edukacija učitelja počela je prekasno i nije zadovoljavajuća. Nemamo nikakvih podataka kako i kada će se provoditi vanjsko vrednovanje, kako će izgledati matura - poručuje jedan od anketiranih učitelja. Druga nastavnica dodaje: - Dajem projektu 3 zato što smatram da su neki dijelovi reforme ušli u provedbu neorganizirano i kaotično, ali to je valjda u redu jer se program naziva eksperimentalni. Nedostaje podrška učiteljima, poput stručnih skupova i radionica uživo koje bi ih pripremile za novitete. Treća pak zaključuje: - Ispada da smo rasteretili učenike, a opteretili učitelje.

Slaba veza

Iako većina anketiranih ravnatelja i učitelja Škole za život vidi pozitivne strane projekta i priželjkuje da se i druge škole uključe u njega, navode i teškoće s kojima se susreću: zbog slabe internetske veze pojedinci imaju problema u korištenju digitalnih sadržaja, tablete još nemaju svi u nastavi, a izostale su i edukacije nastavnika za rad na tabletima.

Nadalje, neki od novih udžbenika ne prate novi koncept kurikuluma (“očito je da su se udžbenici pripremali na brzinu”). Dio ravnatelja smatra da su i nastavnici trebali dobiti tablete, a ne samo učenici, a dio ih vrlo ozbiljno upozorava na problem nedostatka podrške učiteljima uživo. Ravnatelji većinom hvale potporu ministarstva, a dio učitelja tvrdi - potpora ministarstva u potpunosti je izostala, nitko nas nije upoznao s tijekom i elementima reforme.

Na pitanje jesu li dosad koristili tablete u nastavi, otprilike polovica ravnatelja škola odgovara negativno (u pet škola uvode ih ovoga tjedna). Jedna učiteljica tvrdi da se učenici kod kuće ne služe tabletima te se većina nije ni ulogirala.

Pitanje težine školske torbe među prosvjetarima nije dočekano s prevelikim zanimanjem, no većina njih tvrdi da su torbe lakše. Dok jedni, poput ravnatelja OŠ “I. B. Mažuranić” u Strizivojni, Andre Mršića, pitanje težine školskih torbi smatra prozaičnim, no tvrdi da jesu lakše, drugi, poput ravnatelja Prometno-tehničke škole Šibenik Zdravka Perana odgovara: - Ni u kojem slučaju! Osim tableta i bilježnica učenici i dalje donose udžbenike. I učitelji su podijeljeni u vezi s tom temom.

Treba pričekati

Ravnatelji škola različito procjenjuju i zadovoljstvo učenika nastavom, no većina je sklona pričekati još pokoji mjesec sa zaključkom.

Iz jedne osnovne škole u Varaždinskoj županiji, koja je projektu dala ocjenu dovoljan, na pitanje trebaju li sve škole ući u reformu stiže ovakav odgovor: - Hahahaha, ne jer je izostala kvalitetna priprema za početak projekta. Generacije se ne odgajaju i ne obrazuju u hodu. Iz Istre stiže komentar učitelja:

- Samu nastavu nisam pretjerano mijenjao. Mogu tu navesti lažne promjene, no koji bi bio cilj? Među općenitim komentarima nastavnika je i ovaj: - Učenici bi nam jedini morali biti važni, no nažalost, zbog prevelikog broja učenika u razrednim odijelima i nedostatka sati unutar satnice, ne stignem im se posvetiti u mjeri u kojoj bih želio.

O podršci

Dio nastavnika, pak, najveći nedostatak projekta vidi u neuvođenju novog oblika ocjenjivanja učenika (formativno vrednovanje), čime bi se, upozoravaju, učenici i njihovi roditelji više orijentirali na stjecanje znanja i vještina nego na brojku koju žele dobiti pošto-poto.

- Škola za život samo je dio cjelovite kurikularne reforme, izvađen negdje iz sredine - poručuje učiteljica koja projektu daje ocjenu 3.

Učiteljica iz Zagrebačke županije koja ne bi preporučila ostalima da uđu u projekt Škola za život, to objašnjava na sljedeći način: - Propusti i nesposobnost ministarstva prelamaju se preko mojih živaca i sposobnosti da nešto provedem. Reformu ne prati dobro promišljena i održiva financijska politika, od gradnje i opremanja škola, financiranja programa do plaće učitelja. Smetaju mi omalovažavanja, laži i jeftino politikantstvo ministrice i nemam povjerenje u ministarstvo, ni Vladu općenito.

Iako većina anketiranih ravnatelja tvrdi da bi svakako od iduće godine preporučili reformu i ostalim školama jer su promjene nužne, ima i onih koji upozoravaju - da, ali ne od sljedeće godine.

- Mislim da nakon prve godine provedbe programa u naše 74 škole treba napraviti ozbiljnu analizu, ispraviti uočene nedostatke, implementirati promjene u te 74 škole, odraditi još jednu nastavnu godinu i tek onda ispeglani program početi primjenjivati u ostalim školama - smatra Dubravko Deželić, ravnatelj Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju iz Zagreba. Šteta bi bila, zaključuje, da ideja bude kompromitirana zbog teškoća u javnoj nabavi ili birokratskih zavrzlama.