O stanju u ribarstvu, očuvanju ribljeg fonda, zaštiti mora od morskog otpada, kako plastike tako i ribolovnog alata, pitali smo hrvatskog zastupnika u Europskom parlamentu SDP-ova Predraga Freda Matića iz Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu, ujedno i člana Odbora za ribarstvo.

Na tragu Vašeg nedavnog Izvješća o revitalizaciji ribljih fondova u Mediteranu, koji su daljnji koraci u očuvanju ribljeg fonda i zaštite morskih ekosustava?

- Konstantno naglašavam za potrebom hitne uspostave dodatnih područja ograničenog ribolova kako bi se zaštitili prekomjerno iskorišteni morski ekosustavi, uzimajući u obzir područje Jabučke kotline kao primjer najbolje prakse. Upravo to područje najbolje prezentira način i brzinu kojom se morski ekosustav može oporaviti ako se pokaže volja; broj oslića, škampa i srdela je buknuo nakon 2017. kada je realiziran taj projekt. Uvjeren sam da je to jedini način koji bi proporcionalno i primjereno apostrofirao situaciju s kojom smo se zbog neodgovornog ponašanja suočili.

Ovakvo rješenje možda jest najradikalnije, ali je svakako prijeko potrebno želimo li doista ublažiti negativan trend pustošenja našeg morskog ekosustava. Sljedeći koraci su veći izdaci i konkretnija znanstvena i tehnička potpora Europske komisije, kako bi se naši ljudi lakše koristili regionalnim i međunarodnim mehanizmima financiranja te kako bi razvile projekte održivog razvoja na jednostavniji način. Uz to, apelirat ću na naše nadležno Ministarstvo da se što prije krene u realizaciju uspostavljanja dodatnih područja ograničenog ribolova, na osnovi izvješća o kojem će se glasati na plenarnoj sjednici u rujnu ili listopadu ove godine.

Kakvo je stanje u Jadranskom moru? Kakvom ocjenjujete situaciju u ribarstvu u Hrvatskoj?

- Sve morske vrste u Jadranu su u skupini prekomjernog izlova. Neodrživi ribolov drastičnom brzinom narušava biološku raznolikost mora u Mediteranu, tako i Jadranskog, te će nas, ukoliko se ovaj neodgovoran uzorak ponašanja nastavi, vrlo skoro dovesti pred kolaps. Posljedice učestalih ribolovnih metoda, često i nezakonitih, jesu velika prijetnja ribolovnom sektoru, opskrbnom lancu i samim ljudima koji ovise o njemu. No, ovo nije jedini krivac za smanjenje ribljeg fonda. Smatram da je bitno stvoriti snažan okvir za povećanje transparentnosti ribolovnih operacija, nadzora i kontrole uz olakšavanje razmjena najboljih praksi među (susjednim) državama članicama.

Situacija u Jadranu je kritična, u to sam se i sam uvjerio u nedavnom razgovoru s našim ribarima. Rekli su mi da su njihovi djedovi tradicionalno lovili girice i srdele korištenjem obalnih mreža potegača i plivarica, za što je bilo potrebno od 10 do čak 15 ljudi. Danas se u hladnijim mjesecima love lignje i sipe, a u toplijim većinom plemenita riba koja dolazi u plitko more radi mriještenja te se prilikom tog povlačenja po morskom dnu uništava riblja mlađ i njihovo stanište. Uz to, koriste se isključivo brodovi opremljeni snažnim 'vinčevima', što su me upozorili, nema veze s tradicijom.

Stanje je uistinu alarmantno, što nam potvrđuju sami ribari, aktivisti te nevladine organizacije s kojima smo u stalnom kontaktu. Ne znam što je točno još potrebno kako bismo se pokrenuli i shvatili da je voda došla do grla.

Plastika, a i ribolovni alat, čine znatan otpad u moru. Što biste poručili građanima u tom pogledu?

- 730 tona otpada svakodnevno se baca u Mediteran. Ljudski faktor presudan je u svakoj interakciji s morem: bilo to onečišćenje morskih staništa, klimatske promjene ili uništavanje prirodnih staništa. Europski parlament je već pozvao na mjere za hitno smanjenje morskog otpada, uključujući veća ograničenja na plastiku za jednokratnu uporabu i veću uporabu održivo izrađenih materijala za ribolovnu opremu.

Najefektivniji način suočavanja s problemom jest spriječiti dospijeće plastike u mora. Plastični predmeti za jednokratnu upotrebu čine najveću skupinu otpada na morskim obalama, a skoro polovica cjelokupnog otpada u morima su proizvodi poput plastičnog pribora za jelo, plastičnih boca, filtra za duhanske proizvode ili štapića za uši.

Ne samo da plastika zagađuje obale, nego i šteti morskim vrstama koje se zapliću u veće komade plastike, a manje komade zamijene za hranu što može spriječiti normalno probavljanje hrane te dovesti do trovanja kemikalijama. Plastika ulazi u njihov organizam te u prehrambeni lanac koji uključuje i ljude. Posljedice za ljudsko zdravlje su još nepoznate. Dakle, ljudi sami sebi rade zlo bacajući plastiku u more, ugrožavajući si zdravlje i izvor prehrane. Ako netko do sada to nije znao, nadam se da će promijeniti svoje navike koje nikako ne mogu razumjeti niti opravdati.