Znate li da oceani stvaraju najmanje 50 posto kisika na planetu, kao i da apsorbiraju oko 30 posto ugljičnog dioksida koji proizvodi čovjek, ublažavajući utjecaje globalnog zatopljenja?

Ujedinjeni narodi proglasili su 8. lipnja Svjetskim danom oceana kako bi skrenuli pažnju na važnost tog ekosustava i postizanje ciljeva održivog razvoja među kojima su i zaustavljanje globalnog zatopljavanja te očuvanje oceana i mora i njihovo održivo korištenje.

Staklenički plinovi uzrokuju efekt staklenika u atmosferi Zemlje, a time i sve veće temperature. Sve su češći i ekstremni vremenski uvjeti - suša, toplotni udari, obilne kiše, poplave, klizišta. Promjena klime utječe i na porast razine mora, zakiseljavanje oceana i gubitak bioraznolikosti.

U borbi s klimatskim promjenama Europska unija postavila je ambiciozni cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova, do 2030. za 55 posto u odnosu na razine iz 1990., a do 2050., uz pomoć Zelenog plana, Europa treba postati prvi kontinent koji uklanja onoliko emisija CO2 koliko ih proizvodi.

Kako je navedeno na portalu Europskog parlamenta, ugljična neutralnost je ravnoteža između emisije ugljika i njegove apsorpcije iz atmosfere u ponore ugljika. Glavni prirodni ponori su tlo, šume i oceani.

Što se događa u oceanima zbog klimatskih promjena? Mogu li oceani uslijed globalnog zatopljenja i dalje primati CO2 i kisik?

Pojašnjavajući klimatske promjene, koje dovode i do sve jačih uragana, prof. dr. sc. Branko Grisogono s Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu za Green.hr navodi kako ne smijemo zaboraviti da je CO2 vrlo moćan staklenički plin.

“Ako on malo podigne temperaturu u prirodi, može biti više vodene pare u zraku, koja je najvažniji staklenički plin pa onda i ona podiže temperaturu”, pojasnio je dodajući kako se slično događa s topljenjem arktičkog leda.
“Arktik postaje sve tamniji jer ima sve manje leda i zbog toga manje odbija svjetlost, odnosno Sunčevo zračenje, a više upija te se dodatno zagrijava”, naveo je.

Prof. Grisogono pojašnjava i kako se oceani i mora zagrijavaju budući da je atmosfera zbog učinka plinova staklenika ljudskog porijekla sve toplija. Ali, kako se atmosfera grije odozdo prema gore, a more obrnuto - odozgo prema dolje, događa se da nedostaje dovoljnog miješanja, odnosno dovoljno vertikalne brzine za miješanje toplih i hladnijih slojeva u morima. Tada, kako pojašnjava, cirkulacija ili opće strujanje u moru počinje zamirati ili barem slabiti.

Nadalje obrazlaže kako topla mora i oceani lakše gube zrak, odnosno gube plinove i hranjive tvari. Drugim riječima, više ne mogu primati niti CO2, niti mogu primati kisik jer su pretopli. Za život u moru štetno je i što su oceani i mora već upili puno CO2, a to znači da je kiselost oceana značajno porasla.

“Što je more toplije, raste mu i volumen, doduše malo, ali ipak raste. Time se podiže i srednja razina mora. Još je skoro važnije da s više vodene pare u zraku bit će i više oluja. Što je više oluja, veći su i valovi koji mogu uzrokovati više potapanja obalnih područja. Venecija je tipičan primjer za to, a i kod nas postoji niz luka koje imaju slične probleme, od Zadra, do Lošinja, Vela Luke, itd…”, navodi prof. Grisogono.

Skreće pozornost i na činjenicu da zagrijavanjem mora jačaju i tropske ciklone, a one najjače postaju uragani.

“Da bi nastali uragani, površinska temperatura mora treba biti 27 Celzijevih stupnjeva ili viša. Važno je i strujanje zraka nad područjem gdje se stvara uragan” pojašnjava prof.Grisogono, navodeći između ostaloga i kako počinje biti značajno što u prosjeku uragana ima više nego prije ili ako ih nema svake godine više, onda postaju u prosjeku jači. Oni, dodaje, čine novi doprinos jačanju vremenskih promjena, a onda i promjene klime.

“Stoga je nužno i hitno smanjiti proizvodnju plinova staklenika i tako pokušati smanjiti očito velike utjecaje na vrijeme i klimu koje čovječanstvo stvara već stoljećima”, ističe prof. dr. sc. Branko Grisogono.