‘Ljubavnici‘ imaju prekrasne melodije i harmonije, sjajnu orkestraciju, tekstove i izvrsnu dramaturgiju. Tu su svi elementi za odlično finale. Nedostaje samo realizacija, a autori ovog djela Sandra Sagena i Alan Bjelinski najavljuju kako je pred njima skup i ekskluzivan proizvod čija se premijera iščekuje onoga trenutka kad završe audiciju koju će objaviti uskoro. Riječ je o ozbiljnom projektu i oboje kažu da je to njihovo životno djelo kojim planiraju osvojiti svijet. Nešto poput Walta Disneyja za odrasle.
Nakon godina truda i kreativnog rada pred nama su ‘Ljubavnici‘. O čemu je riječ?
Alan: Ovo je naše životno djelo koje smo dugo pripremali i na koje smo izuzetno ponosni. Raduje me osjećaj da možemo pokloniti publici čisti užitak od 72 minute. To je bilo pravo umjetničko putovanje. Stepenica koja slijedi je realizacija.
Kako se stvarala ova operno-baletna melodrama? Otkud uopće ideja za takav megaprojekt?
Sandra: Nastajala je tijekom životnih zbivanja koja su nametnula put stvaralaštvu originalnih i bezvremenskih melodija i tekstova, a zamišljena je kao baletna predstava koja će pronijeti gracilni osjećaj ženske intime. Tema je ljubav.
Alan: Radi se o multimedijalnom djelu u kojem su zastupljene sve grane umjetnosti. Napravili smo plemenitu predstavu za oči, uši, dušu i tijelo. Bavili smo se isključivo estetikom.
Je li riječ o tragičnoj priči ili onoj s happy endom?
Sandra: To je, ukratko, životna priča. Nećemo odati kako završava. Mnogi će se pronaći u njoj. Svjesni smo da nitko neće ostati ravnodušan.
Alan: U svakom slučaju, bit će spremne maramice, po mogućnosti crne, kad se razlije maskara.
Pripremate i ozbiljne audicije za soliste. Što treba imati idealan lik?
Sandra: Tražimo potpunog umjetnika koji funkcionira na sceni.
Alan: Upravo smo u fazi organizacije audicija za soliste.
Partiture su raspisane, napisan je i libreto. Kako vidite realizaciju projekta i kad?
Sandra: Radi se o novom hrvatskom djelu koje već ima prijevode na engleskom i talijanskom jeziku. Djelo je orkestrirano za veliki simfonijski orkestar, zbor, soliste i balet u trajanju od 72 minute.
Alan: Razgovarat ćemo s ozbiljnim partnerima koji mogu osigurati uobličenje praizvedbe kao beskompromisne estetske vrijednosti 72-minutne koreografirane predstave, adekvatnu pozornicu i svu potrebnu tehniku i infrastrukturu za nesmetanu realizaciju praizvedbe za visokoestetski sadržaj za koji su napisan libreto i raspisane partiture. Ovo djelo će se prvi put graditi i treba biti fantastično. Imamo know-how.
Sandra: Partnere vidimo u institucijama, Ministarstvu kulture i medija i Ministarstvu turizma, te u sponzorima. Riječ je o vrlo zahtjevnom i slojevitom djelu za koje je potrebna dobra organizacija i visoka koordinacija glazbenog i slikovnog dijela. Naravno, radi se o visokom budžetu.
Alan: Umjetnost ne pita. Svjetska praizvedba predstave treba poteći iz Hrvatske u svijet i nadam se da ćemo dobiti pravu podršku kakvu ovo djelo zaslužuje.
Sandra: Kultura i turizam trebaju zasebnu funkciju marketinga koja će pratiti i podupirati autentičnost hrvatskog stvaralaštva te ga kao sadržaj imati u ponudi, stvarati publiku koja će doputovati radi njega i kupiti cijeli paket: doputovati, spavati u hotelu i pogledati predstavu. Mi smo napravili predstavu za hedoniste. Publiku je potrebno stvarati i za to trebaju institucije Ministarstva kulture i Ministarstva turizma vertikalnim spajanjem nuditi autentičan sadržaj koji potječe iz naše zemlje. Upravo smo mi napravili takav sadržaj u formi glazbeno-scenskog djela uz koje idu vrhunska vina i sve vrhunsko što je s našeg tla kao dio ponude koja prati ovaj raskošan sadržaj ‘Ljubavnika‘.
Koliko ste se u viđenju djela razilazili ili, pak, isto razmišljate?
Sandra: Ne bih rekla da se razilazimo jer se u srži i stilski slažemo.
Alan: Dvadeset i četiri sata smo zajedno i pratimo se. Razgovaramo o svemu.
Sandra: Katkad se prepiremo i srčani smo u dokazivanju, ali na kraju dobijemo izvrsnost zbog koje smo sve i pokrenuli.
Alan: Radimo na više projekata i svaki od njih zahtijeva uvijek novi pristup.
Oboje ste posvećeni i drugim granama umjetnosti. Alan je zaokupljen orkestracijama i dirigiranjem, a Sandra, između ostalog, stvaranjem nekih autorskih pjesama.
Alan: U svakom slučaju, fokus je na stvaralaštvu, kvalitetnoj suradnji i izvedbi.
Kako izgleda jedan vaš dan kada ste u poslu, u vrijeme kad ste svaki u svojim mislima, u vlastitoj tišini? Koji je kutak kuće, dvorišta ili vrta tada najbolji za inspiraciju?
Alan: Zatišje je u kući. Oboje smo uronjeni u svoj zadatak. Radimo pauze za ručak u kojima se nalazimo ili pijemo čaj i opet nastavljamo s radom. Nikad se ne radi o jednom danu. Znaju to biti i neprospavane noći.
Sandra: Alan bistri glavu u vrtu, a ja kuham i bistrim glavu gledajući u prekrasnu prirodu kroz širom otvoren prozor. Idemo u šumu, u šetnje do potoka. S nama je i pas. Već je to inspirativno.
Alane, rado surađujete i s mladim glazbenicima? Koliko vam je ta različitost inspirativna?
Alan: Užitak mi je raditi s mladim ljudima. Oni uvijek donesu nešto svježe. Karijera umjetnika je dug put. Zahtijeva golem trud, talent, strpljivost i disciplinu. Nemam vremena biti psiholog, ali trudim se da u timu muzičara u kojem obično radim, dobijem zdravu atmosferu koja je potrebna za izvedbu. Bavim se izvedbom, i to je moj zadatak.
Čemu težite u toj glazbenoj širini i svestranosti koju imate, koja vas vodi od ozbiljne do zabavne glazbe i obrnuto?
Alan: Težim vrhunskoj izvedbi, neovisno o žanru i stilu glazbe.
Potkraj kolovoza mediji su poput bombe donijeli vijest da se na scenu vraća Ivana Banfić. Autorica ste pjesme ‘Sve se dogodilo…‘ koju je izvela na festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. Što je vama bilo posebno inspirativno da ta skladba završi u njezinim rukama?
Sandra: To nije moja prva suradnja s Ivanom (‘Imam te‘, ‘Ne mazi me kao on‘, ‘Grožđe je zrelo‘, ‘Lav u srcu‘...). Na tom istom festivalu sam s Massimom Savićem ostvarila tri suradnje koje su rezultirale Šansonijerima 2004. godine za pjesmu ‘Gdje je ljubav?‘ i 2010. za pjesmu ‘Ljubav kao miris‘. Tada je festival vodio tim Viljac - Šarac, dva muzikom očarana direktora. Od ove je godine nova direktorica festivala Tommi Mischell. Procijenila sam da je dobar trenutak za pjesmu, Ivanu i festival šansone u Šibeniku jer pjesma odgovara upravo šansoni. Ivani se dopala pjesma i pristala ju je otpjevati. Alana je stručni žiri nagradio Šansonijerom za najbolji aranžman. Ono što je presudilo da je ponudim Ivani jest spoj njezina glasa sa šansonom. Osjetila sam da je to dobar spoj koji se ne očekuje.
Tijekom godina potpisali ste niz prekrasnih pjesama, no u nekom trenutku kao da ste stali. Koliko vas zanimaju neke nove suradnje? Uz to, potpisujete i dvije dječje knjige, dvije slikovnice.
Sandra: Radila sam s cijelom lepezom odličnih pjevača. Moram priznati da pjesme i danas funkcioniraju, pjevaju se i sviraju (‘Ja imam snage za to‘ - Vanna, ‘Čarobno jutro‘ - Nina Badrić, ‘Mi‘ - Tony Cetinski, ‘Imam te‘ - Ivana Banfić). Smisao pisanja jest da pjesme traju. No, s godinama sam postala izbirljiva i trebalo mi je vrijeme za stvaranje. Imam želju za suradnjama koje neće ostati na ovim granicama i potrebu da se predstavimo svijetu ravnopravno. Bavila sam se ozbiljnim stvaralaštvom i s Alanom zaokružila estetiku koju želimo pronijeti ‘Ljubavnicima‘ i općenito radovima. To mi je glavni fokus.
Napisala sam dvije slikovnice za djecu i odrasle: ‘Mačak Čupko‘ i ‘Ranjeni golub‘. Oslikale su ih vrhunske umjetnice Marijana Jelić (‘Mačak Čupko‘) i Alanna Marohnić (‘Ranjeni golub‘). Obje je otkupilo Ministarstvo kulture za knjižnice diljem Hrvatske, a ‘Mačka Čupka‘ je dječji žiri nagradio plaketom ‘Ovca u kutiji‘ kao jednu od deset najboljih slikovnica 2019. godine. Recimo da su to tople priče iz susjedstva koje toplo preporučujem. Nakladnik je Sipar d.o.o. Zbog njih sam održala i književni susret s djecom u knjižnici u Novigradu i voljela bih da me i druge knjižnice pozovu u goste. S Alanom sam pripremila male muzičke pozivnice kojima pozivam djecu na čitanje, a u studiju se upravo snima pjesma koju izvode Klinci s Ribnjaka ‘Danas ti!‘ pod dirigentskom palicom voditeljice zbora Nensi Atanasov.
U podsljemenskoj oazi imate sve uvjete da se izrazite svatko na svoj način. Kako provodite svakodnevicu?
Alan: Ne razlikujemo se od drugih ljudi. Imamo svoje male hobije koje ubacujemo u svoje dane.
Sandra: Alan stvara vrtove. Kuhamo, proizvodimo sok od rajčice za nas i eksperimentiramo.
Alan: Beremo plodove koje smo zasadili i gljive.
Sandra: Sušimo naše čajeve i beremo kestene.
Alan: Izmjenjujemo iskustva s prijateljima i ljudima sličnih interesa.
Sandra: U mojim su rukama često i kistovi. Izražavamo se na više načina.
Gdje ste vas dvoje kliknuli u razmišljanjima?
Alan: Odlučili smo se za svijet koji je paralelan ovom. Kao slobodni umjetnici, stvorili smo svoj svijet. Odlučili smo se za ljepotu i jednostavnost života. Tu smo kliknuli. Kreacija je srž svega.
Ako se katkad zaželite žamora ili buke, kamo najčešće odete?
Sandra: Oboje smo osjetljivi na žamor, buku i glasne ljude. Ovisi kamo idemo. Najviše volimo barčicom istraživati otoke i tražiti uvale u kojima će jedini žamor biti žamor cvrčaka. Na dobru glazbu znamo zaplesati. To radimo i doma. Oboje ustvari volimo tišinu jer iz nje sve nastaje, a u našem slučaju nastaju djela.
Koji vam je najbolji ispušni ventil da pronađete mir u sebi?
Alan: Imamo sreću što smo u prirodi. Okruženi smo njome. Povremeno odlazimo u šetnje koje su odličan ispušni ventil. Šećemo do potoka s našim psom, doručkujemo u prirodi i pijemo vodu iz potoka.
Sandra: Život u prirodi je trajna inspiracija.
Svatko o nečemu sanjari. Što još niste uspjeli realizirati?
Sandra: Teško mi je odgovoriti što nisam realizirala jer za sve postoje vrijeme, iskustvo, pravi trenutak, plan, organizacija, ljudi i novac. Recimo da se krećemo u okviru svog plana i prepuštamo životu da nas iznenadi, dovede do novih priča, pjesama, spoznaja, ljudi i događaja.
Alan: Sve počinje uvijek od početka, bez obzira na izgrađeno iskustvo iz proteklih vremena. Uvijek nas obori svježina koju osjetimo kao eliksir mladosti kad se nešto novo zakuha u glazbenom smislu.
S kim vam je bilo najinspirativnije surađivati?
Alan: Najinspirativnije je raditi s ljudima koji se prepuštaju kreaciji.
Sandra: Massimo je bio jedan od takvih umjetnika i da je živ, glumio bi glavnu mušku ulogu u predstavi. Nisam mu stigla to reći. o
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....