Istanbul me podsjeća na moj Split, jedan veliki Split po mentalitetu ljudi, ali s nekom unutarnjom mirnoćom koje kod nas nema, priča nam Slaven Bilić dok se vozimo iz trening kampa Besiktasa, najstarijeg nogometnog kluba 15-milijunske turske prijestolnice, koji bivši izbornik hrvatske reprezentacije vodi već drugu sezonu, što je za ovdašnje prilike ogroman uspjeh.
Samo dvojica dugovječnijih
Trenutno su, naime, samo dvojica od 18 trenera u turskoj Süperligi na klupi dulje od 46-godišnjeg Splićanina, koji ne samo da uživa na obali Bospora, nego je zbog svoje komunikacije pune respekta na kakvu nisu navikli od ostalih trenera zavrijedio poštovanje i navijača suparnika, Fenerbahçea i Galatasaraya.
- Kad je nedavno, uz prethodnu suglasnost kluba, poželio otići na košarkaški dvoboj mog Fenerbahçe Ülkera i NBA momčadi San Antonio Spursa, nije mogao u dvoranu 40 minuta od zahtjeva za slikanjem i autogramima navijača u dresovima Fenera - pričao nam je večer ranije košarkaš Luka Žorić.
- Slaven je moderan čovjek, pun razumijevanja, igrači ga cijene i poštuju, kod njega ima reda i discipline, ali bez presije i prisile, nije diktator, nego je komunikacijski otvoren, nije zločest da sve kažnjava - nadovezuje se kondicijski trener Miljenko Rak, koji je sa “šefom” bio i u Moskvi.
Hendikep sa stadionom
- Igrači ga ne žele razočarati, gore im je kad ih ne kori, kad vide po njegovu govoru tijela da je nezadovoljan, nego kad im kaže što ne valja. Svi u klubu kažu da se sa Slavenom promijenila komunikacija, s prijašnjim trenerima je bilo drugačije - dodaje Edin Terzić, Bilićev drugi pomoćnik, rođen u Njemačkoj.
Besiktasov kamp s četiri velika terena i dvama zgradama, za prvu i mladu momčad, nalazi se usred borove šume na istočnom izlazu iz grada, na zemljištu koje je klubu darovao navijač Nevzet Demir, po kojem stoga kamp nosi i ime.
- Ovdje mi je jako, jako dobro - ističe kucajući o drvo svog radnog stola u Besiktasovu kampu Slaven, koji je unatoč negativnim prognozama prošle sezone osvojio treće mjesto, uz hendikep neigranja na domaćem terenu. Isti problem nastavio se i ove sezone, u kojoj su “crni orlovi” nakon pet kola vodeći na ljestvici, a kako nova Vodafone Arena neće biti gotova do sljedećeg ljeta, domaćinstva će i dalje biti na velikom Olimpijskom stadionu. Trenutno se na njemu mijenja travnjak, pa će Besiktas u nedjelju protiv Sivasspora, koji vodi Roberto Carlos, biti “domaćin” u 400-tinjak kilometara udaljenoj Ankari.
- Do kampa imam 15 minuta vožnje ako nema prometa, triput više ako je gusto, no za razliku od Moskve, ovdje nema stajanja u koloni po pola sata, uvijek se krećeš, makar i polako. I Moskva se gradi, ali Turska je čudo, ne samo Istanbul, nego i gradovi u unutrašnjosti. Zemlja vidljivo raste. Evo, kunem se da prije tri mjeseca nije bilo ove zgrade. Turska ima neviđeni potencijal - govori Slaven, koji stanuje u unajmljenoj kući na brežuljku bliže drugoj, sjevernijoj “ćupriji”. S voljenom Ivanom očekuje kćerkicu u prosincu. Svi se vesele prinovi u obitelji, a najviše Slavenova djeca Alani i Leo.
Intervju za turski Sky
- Živim u azijskom dijelu jer želim što više upoznati običaje i mentalitet zemlje u kojoj radim, izvornu Tursku i Turke. Uživam u njihovim tradicionalnim doručcima, dok čekaš što si naručio, iznesu pred tebe sve ostalo što imaju. I stalno pričaju, gestikuliraju, kao i naši Mediteranci.
U četvrtak je trening bio zakazan za 11 sati ujutro. Igrači i stožer u kampu moraju biti barem sat vremena prije, tko je ozlijeđen, mora se javiti liječniku, a ovaj nakon pregleda potvrđuje Raku za kakvu vrstu rada je igrač spreman. Nakon što Rak potvrdi brojno stanje, pomoćnici Jurčević i Terzić predlažu vježbe i metodiku treninga, a Bilić amenuje ili traži nešto drugo.
Nakon jednoipolsatnog treninga Slaven odradio svoju dionicu na sobnom biciklu, svojevrsnu terapiju koju svakodneno provodi nakon operacije kuka. Potom se, oko 12 sati, povukao u sobu za analizu s Terzićem i proučavao sljedećeg suparnika, dogovarali su se koje će dijelove materijala pokazati igračima. Za 13.30 sati je bio zakazan intervju za NTV, svojevrsni turski Sky, s novinarom koji je nedavno bio u Hrvatskoj i začudio se brojnim turcizmima.
Čestitke Asanoviću
Potom je Slaven potpisao nekoliko dresova i lopti na mjestu na recepciji predviđenom za to, mobitelom čestitao svom nekadašnjem pomoćniku Aljoši Asanoviću na novom poslu, sportskog direktora Dunajske Strede. Potom smo krenuli u grad...
Ovaj put je nešto manji promet bio preko takozvane prve od dvaju istanbulskih “ćuprija”, no kilometraža do odredišta ionako je preko obje podjednaka. Parking se u Istanbulu rješava na ulici: mladići u žutim uniformama parkiraju vozilo, a vi se odmah uputite prema željenom lokalu. Nema uvijek mjesta čak i ako ste Slaven Bilić.
- Turci ga vole sjedit’, čudo jedno. I onda ti konobari kažu, pričekajte, ovi što piju čaj će se uskoro dić’. No, oni se ne dižu, nego nakon čaja naručuju hranu. Pa kavu. I načekaš se dva sata da sjedneš u restoran. A prije toga si proveo u autu sat ili sat i pol. Dobro kaže Žora, kad ideš na ručak ili večeru iz azijskog u europski dio Istanbula, moraš se dobro kući najest’.
Bio je radni dan oko tri popodne, na ulici u kvartu Besiktas uglavnom mladi svijet, no do restorana i natrag Slavena su zaustavili deseci prolaznika i konobara. Gotovo svaki je pitao “hoćemo li biti šampioni” ili “Besiktas mora biti šampion!”. Slaven je svima odgovarao: “Inšalah”, što znači “daj Bože”.
Inače voli ručati bliže domu, no ovaj put se zbog kasnijih obveza odvezao bliže Vodafone Areni. Porazgovarali smo i o nogometu, no s obzirom na to da Besiktas nikad nije imao više reprezentativaca, čak šestoricu je Fatih Terim pozvao za kvalifikacijske dvoboje s Češkom (1-2) i Latvijom (1-1), nismo mogli detaljnije o preporodu hrvatske nogometne reprezentacije koja je igrala u istim terminima.
Klubovi veći od repke
- Češku sam gledao uživo na stadionu, Latviju preko TV-a. S Terimom sam baš dobar, čujemo se redovito, nekoliko puta smo se i sastali. Pravi je frajer, trenutno provodi smjenu generacija. No, glavni problem turske reprezentacije sličan je onome koji su nekad imali Grci, dok nije došao Rehhagel i postao prvakom Europe. Tek nakon 2004. je Grčka dobili kult reprezentacije. A problem, pod navodnicima, je taj što su i u Turskoj i u Grčkoj klubovi veći i važniji od reprezentacije. Tamo Olympiacos, Panathinaikos i PAOK, a ovdje mi, Fenerbahçe i Galatasaray. Igrači Fenera i Galate još vode glavnu riječ u svlačionici i izvan nje, ovi moji se još nisu nametnuli, sad se već dvaput izgubilo u tri susreta i eto problema. No, dići će se Turci i otići na Euro.
Od 18 do 24 sata bilo je rezervirano vrijeme za snimanje nove reklame za Vodafone, po kojoj će se zvati nova Arena, koja se gradi na mjestu starog Besiktasova stadiona, na ponajboljoj lokaciji u gradu, pokraj mora, Dolmabahçe palače i istoimene džamije. Naravno, zbog prometa smo zakasnili na snimanje 40-ak minuta, morali smo napraviti i prometni prekršaj s polukružnim okretanjem, no režiser, producent i dva igrača strpljivo su čekali. Bio je tu i lažni Demba Ba, koji će reklamu snimiti naknadno pa biti kompjutorski ubačen skupa s Bilićem, Zenginom i Töreom.
Snimanje je ipak trajalo samo do 23 sata, jedan manje po hrvatskom vremenu, Slaven je još stigao nazvati u Split budnu kćer Alani i sina Lea te im poželjeti laku noć.
- Kad nemam obveza, vratim se kući oko četiri ili pet ili skupim Ivanu negdje pa odemo van na ručak. No, ima dana kao sada da sam od jutra do mraka vani. Jedna obveza oduzme u Istanbulu cijeli dan, tako da nažalost mnoge moram odbiti.
Nijemci najsustavniji
Slaven je na rastanku poželio sreću Hrvatskoj u Milanu. Redovito se čuje s Modrićem, potom Srnom, u kontaktu je sa svim svojim bivšim igračima osim Joea Šimunića. Zgraža se nad bivšim izbornicima koji su unatoč iskustvu koje su imali radili neoprostive pogreške zbog kojih je patio rezultat, a uzimaju si za pravo docirati Niki Kovaču. Danas, s dvogodišnjim odmakom od izbornikovanja kaže:
- Svaku bih utakmicu u kojoj nije postigao povoljni rezultat postavio drugačije. No, to ne znači da bi u svakoj i ishod bio drugačiji, mnogi faktori na koje trener ne može utjecati mogu presuditi, što je pokazao i prošli SP, koji su naposljetku, zbog sustavnosti kojom razvijaju svoj nogomet, Nijemci zasluženo osvojili.
Uz dužno poštovanje ostalim hrvatskim trenerima, samo Slaven Bilić spada u krug kandidata za sam svjetski vrh, jedino je on na radaru klubova iz Liga petice, iz Engleske, Njemačke i Španjoske je već imao i konkretnih ponuda. S Besiktasom je u drugoj sezoni na dobrom putu da napokon i s nekim trofejem potvrdi svoj visoki međunarodni status.
Najvažnija je trenerova pažnja igračima u fazi borbe
Bilić ima iskustva s nezadovoljstvom igrača koji treniraju, a ne igraju, bilo za klub ili reprezentaciju.
- Najvažnije je igraču dati pažnju. I imati ne 11, nego barem 15 prvotimaca. Treneri se i u reprezentaciji i u klubu suočavaju s tri faze pristupa igrača: prva je euforija, koja igrače drži prvih mjesec dana priprema i početka natjecanja, a treća je prihvaćanje vlastitog statusa, jer nakon tri mjeseca ili sedam-osam kola igrač vidi je li u 11, puca li penale, ulazi li s klupe ili je na tribini. A druga faza, između te dvije, faza je borbe, najvažnija, jer igrač se želi izboriti za svoj što bolji status u trećoj fazi, želi osjetiti povjerenje i trener mora biti dobar psiholog da održi pričuvne igrače motiviranima. Ali nemoguće je baš sve zadovoljiti...
U vezi s Besiktasovom politikom prema društvenim mrežama bivši hrvatski izbornik otkriva da je Pravilnik opširan i da igrači ne smiju gotovo ništa.
- Kazne su od velikih novčanih do raskida ugovora na igračevu štetu. Činjenica je da se danas popularnost mjeri i prema broju sljedbenika na Twitteru ili Instagramu, a mnogi su igrači ravni Cristianu Ronaldu u svemu tome osim u izvedbi na terenu. I to je najveći problem. Nije CR najbolji jer je aktivan na društvenim mrežama, nego jer radi 1000 trbušnjaka i udaraca na vrata svaki dan. A za Facebook ionako ima svoj tim, ne gubi sam vrijeme na promociju na taj način.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....