BLANKA BEZ ODGOVORA 'Ne znam kad ću se vratiti, ali ne sumnjam da ću biti bolja nego što sam bila!'

Neprimjereno sportskim plućima, u pravoj underground atmosferi, u utrobi podzemne garaže, uz intenzivan miris ispušnih plinova, Blanka Vlašić pojavila se raspoložena i susretljiva na prezentaciji revolucionarne tenisice svoga sponzora. Premda sponzor o tome vjerojatno nije ni mislio, bilo je neke simbolike u podrumskom skupu, jer nakon više od 500 dana odustva sa svih natjecanja, Blanka na neki način traži iskorak na veliku scenu iz podruma vlastite karijere.

Dovezli su je u BMW-ovom terencu iz sunčanoga Splita da bi u polumraku golih zidova odradila vrlo profesionalno svoje marketinške obveze, a onda je, nudeći osmijeh na sve strane, spremno stala pred vojsku novinara, strpljivo odgovarajući na sva pitanja.

- Dobro sam, noga je sve bolje, no zarastanje kosti nije još stoposto gotovo, pa nakon jačeg treninga osjećam bolove. Bitno je, međutim, da se stanje uz jake treninge ne pogoršava.

Znate li po prilici datum povratka natjecanjima?

- Ne znam. Ono što mi je bitno jest koliko je današnji dan bolji od jučerašnjeg. Dok god je napredak očigledan, dok god sam zadovoljna s treninzima i dokle god ih uspijevam odrađivati gotovo sto posto, šutim, radim i radujem se što je bolje.

Osjećate li glad za natjecanjima?

- Osjećam ogromnu želju, ali nisam nestrpljiva, jer mislim da nestrpljivost nije dobra. Naučila sam biti strpljiva i jako mi je drago zbog toga, koliko god mi je bilo teško i koliko god mi je još uvijek teško i bit će mi sve dok opet ja ne budem ja, sve dok ne kažem: “E, sad je ozljeda sto posto iza mene.” No, svako zlo za neko dobro, ovo me razdolje ojačalo psihološki, naučila sam neke stvari o sebi koje dosad nisam znala i nadam se da ću ih moći primijeniti na najbolji način.

Svjetsko prvenstvo u kolovozu trebao bi biti glavni cilje sezone. Koliko će vam mitinga trebati do tada?

- Ne znam. O tome stvarno nisam razmišljala.

Dosta ste suzdržani u svim procjenama koje se na bilo koji način tiču najave vašega povratka natjecanjima?

- I ostat ću suzdržana. Nakon što smo najavili povratak zimus, pa ipak odgodili natjecanja za još nekoliko mjeseci, rekla sam sama sebi da do kraja karijere neću više nikada ništa planirati u tom smislu. Svi mi imamo neke planove, ali “netko” izgleda ima drukčije planove s nama. Mogu samo reći da se nadam i da priželjkujem da je ovome kraj, ali nemam decidirane odgovore oko mjesta i vremena svog povratka.

Velika je pokora za sportaša trenirati a ne natjecati se...

- Jako je frustrirajuće kad ne možeš vidjeti izravanu materijalizaciju svoga rada u rezultatu. No, hvala bogu, moji treninzi su vrlo motivirajuće koncipirani, pa se borim s tablicama svojim vlastitih rekorda na treninzima i to me zasad ispunjava. Intenzitet treninga je najvišoj mogućoj razini, ali predamnom je i dosta nepoznanica, pa ako budem skakala, ovo će ljeto za mene biti zapravo razdoblje prilagodbe. Ne sumnjam da ću se vratiti tamo gdje sam bila, ne sumnjam ni da ću biti bolja nego što sam bila, a kad će to biti, to ne znam. No, da nemam vjere, ne bih se ni pokušavala vraćati.

Jeste li gledali nedavno dvoransko EP i finale skoka uvis?

- Jesam. Navikla sam na dramatičnija finala, pa mi je žao što ovo nije bilo zanimljivije. Zapravo sam očekivala veći fajt između nekoliko skakačica, a dvije su ispale odmah na početku. Na kraju je Španjolka Ruth Beitia u dva skoka došla do zlata, sve je bilo jasno nakon što je preskočila 199 cm, ali drago mi je da je Ruth dočekala svoje zlato.

Je li otac uz vas sada malo manje s obzirom da je najmlađi od tri vaša brata Nikola, nogometaš, krenuo žestoko s treninzima?

- Otac je prisutan na 90 posto svih mojih treninga, Nikolini treninzi ne preklapaju se sa mojima. Obitelj smo i sve se lako dogovorimo. Osim toga, mislim da Nikola zaslužuje svu očevu pažnju i energiju budući da sam ja već, da tako kažem, samoodrživa.

Jeste li se u ovom nenatjecateljskom razdoblju možda posvetili nečemu što dosad niste smijeli?

- Što to znači nisam smjela!? Meni su mnogo vremena odnosile terapije. Neki pokazatelji na treningu bolji su mi nego ikad, što ne bih mogla ostvariti da sam samo ležala i čekala da mi noga prođe. Dapače, imala sam najradnije ljeto i najradniju zimu dosad. Osim toga, najbolje sam se osjećala u dvorani. Da sam se bila odlučila negdje maknuti i raditi neke druge stvari koje dosad nisam radila, mislim da bih se osjećala još izgubljenije - rekla je Blanka, a zatražena da prokomentira razlaz zlatnog para, diskašice Sandre Perković i njezina trenera Ivana Ivančića, govorila je neizravno:

- Otpočetka svoje karijere imam isti tim oko sebe i postigli smo idealan balans, ne samo u stručnom dijelu, nego i kad su u pitanju međuljudski odnosi. S trenerom Marinovićem putujem već godinama cijelim svijetom, a zapravo se, i kad sam s njiim, osjećam kao da sam sama, toliko je naša energija snikronizirana. Ni ja njega ni on mene ne opterećujem ni na koji način. Na natjecanjima funkcioniramo odlično, svaka njegova riječ dopire do mene, iznimno ga poštujem. Meni je teško zamisliti da netko promijeni tri trenera u karijeri, ali to sam ja. Neki se traže, neki nemaju sreću naći ono najbolje za sebe na početku, a to što se drugima događa i njihovu dinamiku odnosa doista ne bih komentirala, jer nemam pravu sliku, a nitko ju ne može imati osim njih dvoje. Nadam da će oboje naći zadovoljstvo i sreću te da neće požaliti svoju odluku.