Bliže nego što smo mislili: Vunasti mamuti uskoro možda više neće biti izumrla vrsta

Za svega sedam minuta 2003. godine znanstvenici su poništili izumiranje. U život su vratili pirenejskog kozoroga (Capra pyrenaica pyrenaica). Posljednji poznati član podvrste, ženka po imenu Celia, preminula je tri godine ranije.

Znanstvenici su prikupili DNK iz Celijina uha prije njezine smrti i ubrizgali njezin genetski materijal u pripitomljenu jajnu stanicu koze s uklonjenom jezgrom. Dobiveni klon — prvo i jedino izumrlo biće koje je u to vrijeme oživljeno — preminulo je ubrzo nakon rođenja zbog oštećenja pluća.

Iako taj pokušaj nije doveo do zdrave životinje, znanost koja se bavi "de-izumiranjem" dramatično je napredovala u posljednja dva desetljeća. Tehnologija više nije značajna prepreka za oživljavanje nedavno izumrlih vrsta, a u mnogim slučajevima imamo dovoljno DNK da sastavimo funkcionalne genome za kloniranje. Pitanje nije toliko možemo li oživjeti izgubljene vrste, već trebamo li.

Neke tvrtke ne čekaju odgovor na to pitanje. Na primjer, Colossal Biosciences, tvrtka za biotehnologiju i genetski inženjering sa sjedištem u Teksasu, planira vratiti tri ikonične izumrle vrste: dodoa (Raphus cucullatus), tasmanijskog tigra (Thylacinus cynocephalus) i vunastog mamuta (Mammuthus primigenius). Krajnji cilj ovih napora za uklanjanje izumiranja, prema Colossalovoj web stranici, je ‘obogatiti biološku raznolikost, obnoviti vitalne ekološke uloge i ojačati otpornost ekosustava‘.

I dok je ideja nekima zabavna, znanstvenici kažu kako se ne može isključiti katastrofalan ishod. Mnogi od njih su skeptični i misle da vraćanje bića koja su izumrla prije nekoliko stoljeća ili tisućljeća ima jednako koristi koliko i da očuvamo ona stvorenja koja nam još nisu izumrla. Dakle, bolje da se posvetimo njima.

- Što je nestalo, nestalo je - rekao je za Live Science Oswald Schmitz, profesor sa Sveučilišta Yale.

Nedavna otkrića dovela su znanstvenike ‘bliže nego što ljudi misle‘ oživljavanju davno izumrlih vrsta, rekao je Ben Lamm, suosnivač i izvršni direktor Colossal Biosciences. Tvrtka želi do 2028. godine na svijetu dovesti prvu mladunčad koja će nalikovati izumrlim vunastim mamutima, koji su živjeli na Arktiku prije 300 tisuća do 10 tisuća godina.

Colossalovi znanstvenici prvo će identificirati gene koji kodiraju najslikovitije fizičke osobine vunastog mamuta, poput čupave dlake, zakrivljenih kljova, masnih naslaga i lubanje u obliku kupole. Oni će zatim umetnuti te gene u genom blisko povezanih, i stoga genetski sličnih, azijskih slonova (Elephas maximus).

Vunasti mamuti, koji su uspijevali tijekom pleistocenske epohe, održavali su arktičke travnjake gazeći snijeg, smanjujući rast drveća i grmlja i raspršujući hranjive tvari na velike udaljenosti putem svog izmeta. Bez mamuta i drugih sada izumrlih megabiljojeda, takozvana "mamutska stepa" ustupila je mjesto krajoliku punom mahovine, grmlja i šuma. Istraživanja sugeriraju da ovaj novi krajolik pohranjuje manje ugljika nego travnjaci i da je osjetljiviji na otapanje permafrosta. Neki znanstvenici smatraju da bi ponovno uvođenje megabiljojeda na Arktik moglo pomoći u obnovi ekosustava, potaknuti skladištenje ugljika i ublažiti klimatske promjene.