Sirene, divovske lignje... Za mitološka stvorenja i pojave zna svaki narod koji živi uz more. Legende su nastale davno, kada je more bilo velika nepoznanica i za same mornare koji bi se usudili otisnuti na pučinu. Kasnije, na sigurnom, na obali, priče su rasle i mijenjale oblik a u nekima je ostalo i zrnce istine, piše The Collector, a prenosi Otvoreno more.
Evo najpoznatijih morskih čudovišta i legendi:
DIVOVSKA LIGNJA
Kraken ili divovska lignja opisana je još u 12. stoljeću. Spomenuo ju je norveški kralj Sverre Siggurdsson. To čudovište koje je kracima hvatalo brodove i prevrtalo ih te jelo mornare u pričama je prvo imalo oblik velikog raka a kasnije je zadobilo oblik lignje ili hobotnice.
Slikari su slikali lignju koja pipcima krši jarbole i povlači u dubinu goleme jedrenjake a našla je mjesto i u romanu Julesa Vernea "Dvadeset tisuća milja ispod mora". Norvežani su ipak, prvi vidjeli na obali ostatke ovih uginulih životinja pa se pokazalo da nije riječ o pukoj izmišljotini.
Tek prije dvadesetak godina japanski su znanstvenici fotografirali veliku lignju, a potom jednu i uhvatili. Ovo stvorenje zbilja postoji i nekada je moralo biti zastrašujuć prizor za moreplovce. Može narasti i do 15 metara ali živi u velikim dubinama a sigurno ne može prevrtati jedrenjake.
SIRENE - LIJEPE I OPASNE
Sirene žive u mitovima mnogih naroda, borave u moru ali i u rijekama, jezerima, pa čak i zdencima. U pravilu su lijepe, katkad ‘kompletne‘ žene a katkad imaju riblji rep. U starim pričama nisu dobronamjerne - divnim glasovima mame mornare kako bi se približili opasnim hridima. One riječne katkad se udaju za ljude i žive s njima, ali u pravilu na kraju prevlada njihova riblja narav i odlaze u vodu. Odisej je uspio čuti njihovu pjesmu i ne nastradati jer je svojim mornarima voskom začepio uši, a on sam je bio zavezan za jarbol. Kroz priče i filmove za djecu sirene su dobile su mnogo plemenitiju narav.
Danas se općenito vjeruje da su nekada preplašeni - a možda i pijani mornari - u morskim kravama koje svakih dvadesetak sekundi izranjaju kako bi udahnule, ili pak u sredozemnim medvjedicama vidjeli ženska lica.
Ima toga još. Proći između Scile i Haribde znači proći između dva zla, a jedno je gore od drugoga. Scila je prema grčkom mitu bila lijepa nimfa, ali ju je ljubomorna Kirka pretvorila u zubato čudovište koje napada brodove. Katkad je prikazivana kao sirena s ribljim repom i psećim glavama.
Njena zla susjeda Haribda je vir koji usisava brodove. Samo najvješitiji moreplovci izvukli bi u susretu s njima živu glavu i čitav brod. Danas se drži da je njihova lokacijia u Mesinskom zaljevu gdje zbilja postoji morski vrtlog ali, ne osobito opasan.
LEVIJATAN
Čudovište Levijatan strašna je morska neman, poznata još Iz Biblije. Katkad se opisuje kao velika zmija, a katkad kao kit. U kršćanskoj ikonografiji i demonologiji predodžba je Sotone.
Drži se da je to čudovište, opisano i kao ‘velika riba‘ progutalo proroka Jonu koji je u njegovoj utrobi boravio tri dana. Priče o ovom čudovištu vjerojatno su potakli - obični kitovi.
Sva mitološka čudovišta u mašti rastu do neslućenih dimenzija, a morski organizmi koji mogu izazvati ozbiljne nevolje, poput otrovnih riba ili meduza, u pravilu su mnogo manji.