Na što paziti u odnosu psa i djeteta? Evo što kažu majka, veterinarka i stručnjakinja za rad sa psima

Nemili slučaj u Brestju, kada je pas ugrizao dijete, ponovno je u fokus javnosti vratio odnos pasa i djece. Oni mogu biti najbolji prijatelji, no situacija se u trenutku može promijeniti. Roditelji su ti koji uvijek moraju biti na oprezu, kaže nam zagrebačka glazbenica Ana Marija Šir, majka troje djece, u čijem kućanstvu žive i tri psa.

Njena najstarija kći je srednjoškolka, sin ima 11 godina, a sad je tu i beba stara osam mjeseci. Dvoje starijih znaju kako se ponašati u blizini pasa, pogotovo svojih, kaže, jer su cijeli život tako odgajani.

- Mala Ena niti sekunde nije ni s jednim od tri psa bez nadzora. Svoje pse obožavam, ali to su životinje i sekunda je dovoljna za tragediju. Dječica nisu svjesna opasnosti, dok istražuju mogu nanijeti životinji bol što samo po sebi treba izbjeći, dodatno ako to može rezultirati ugrizom. A može. Najbolji i najodgojeniji pas može iznenaditi. Prst u oku i skakanje po glavi nisu nikome ugodni. Kao već iskusna vlasnica pasa izbezumim se kad vidim fotografije i video snimke djece kako jašu po psima, grle ih i stavljaju glavu u usta. To nije simpatično. To je jako opasno. Zato smo mi odrasli tu da usmjeravamo i reagiramo - pojašnjava Ana Marija.

S njom se slaže veterinarka Silva Rakočević.

- Psi su ipak životinje i to treba imati na umu. Da, oni su naši divni ljubimci i jako ih volimo, no treba biti jako pažljiv kad se druže s djecom. Dovoljan je jedan trenutak da se dogodi zlo. Čak i kad je roditelj u blizini i oprezan je, može se dogoditi. Ljudi često zaborave na to jer znaju svojeg psa i uvjereni su da neće ugristi, no nikada ne smijemo zaboraviti da su oni nepredvidivi - ističe Rakočević.

Silva Rakočević

Darko Tomas/Cropix

Martina Mijić, licencirana trenerica pasa iz centra Caninelogy, kaže nam kako je prvo i osnovno pravilo: nikad ne ostavljati dijete i psa bez nadzora, naročito ako se radi o maloj djeci, koja ne mogu vladati svojim tijelom Nešto starija ipak mogu slušati upute svojih roditelja i pravilno se odnositi prema psima.

- Oni imaju svoje granice, čak i najstrpljivije pasmine pasa, ali svaki je individua za sebe i ono što jednom psu odgovara, drugom može predstavljati problem. Potrebno je djecu naučiti da tuđim psima ne prilaze prije nego su vlasnika pitali smiju li. Odgajanje psa započinje od prvog dana po dolasku u novi dom, a uz to bi bilo poželjno se obratiti stručnim trenerima i savjetnicima za ponašanje pasa kako bi roditelje uputili u pravilan odgoj psa u domu s djecom - ističe Martina.

Ako roditelji imaju iskustva sa psima, mogu podijeliti svoje znanje s djecom i objasniti im osnovne stvari. Među njima je svakako ona da se psa ne smeta pri jelu, odmoru i snu. Također je važno djecu naučiti ih kome pripadaju koje igračke i ne dozvoliti im da koriste one tuđe.

- Važno je psu povremeno pružiti odmor od ljudi, posebice djece, kako ne bi bio nervozan, preuzbuđen i nepredvidljiv. To je najbolje napraviti tako da pas dobije svoj mali kutak koji je samo njegov, bilo da se radi o psećem boksu, kućici, košari ili krevetiću. Važno ga je naučiti da je to mjesto za odmor. Iako ima čestih primjera u kojim psi instinktivno vode brigu o djeci poput dadilja i ne žele se od njih odvojiti, na roditeljima je da osmisli dnevni raspored i za djecu i za psa. Kad je vrijeme za igru, šetnju, opuštanje i odmor. Svakako je poželjno uključiti dijete u brigu o psu. Spriječiti grubosti tako da se djeci temeljito objasni i više puta ponovi koja su pravila igre sa psom - dodaje Martina.

Martina Mijić

Privatni album

Važno je poticati psa dobrom ponašanju tijekom čitavog perioda odgoja i treninga psa. Isto tako, treba naučiti prepoznavati znakove koje pas pokazuje. Psi sa svojom vrstom komuniciraju raznim pokretima tijela. Recimo, pas može dati do znanja da mu se nešto ne sviđa tako što može zalajati, zijevnuti, okrenuti glavu u stranu, skrenuti pogleda a ponekad i upozoriti režanjem.

- Vrlo je bitno znati raspoznati da li je to režanje bilo upozorenje ili nešto ozbiljnije. Mnogi ljudi se prestraše i protumače to kao agresivnost psa. Takav bitan oblik komunikacije se ne smije izostaviti i velika je odgovornost na roditeljima da sebe i djecu educiraju - dodaje Martina.

Što se tiče igre djece sa psima, važno je mališane naučiti da na psa ne treba vikati, ne skakati na njih niti trčati direktno prema njima. Psa treba pustiti da sam napravi izbor da li želi ostvariti kontakt s djetetom. Ne smije mu se gurati ruke u oči, usta i na njušku, grliti ga, skakati po njemu, jahati ga, stiskati, gaziti mu po šapama, vući ga za rep....

- Ne oblačiti ga u odjeću za lutke, ne stavljati mu naočale, ne lakirati mu nokte. Ne vješati mu ogrlice ili naušnice. Ne smije mu se davati dječje igračke i slatkiši. Ne oduzimati mu njegove igračke iz usta i ne dirati mu hranu. Pustiti ga na miru kad spava, ne sjediti u njegovoj košari ili boksu. Ne gurati mu igračke u košaru i ne pokušavati ga probuditi. Djecu bi trebalo naučiti da svoje pse vole i poštuju kao da su im prijatelji, a ne igračke - zaključuje Martina.