Proteklih nekoliko tjedan fotografije škorpiona na zidovima nižih katova pulskih stambenih zgrada i u dvorištima kuća učestalo se pojavljuju po društvenim mrežama. Je li u pitanju povećanje broja domaćih štipavaca ili jednostavno – proljeće, upitali su novinari Istra24 dr.sc. Nediljka Landeku iz Službe za epidemiologiju županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo. Prema njemu, povećanja broja nema i u pitanju je ipak samo proljeće kada smo mi, a i škorpioni, češće izvan stambenog prostora.
- Nemamo takvih podataka. Mislim da percepcija povećanog broja ovisi o tome koliko se susrećemo s njima, a i koliko ih se plašimo pa od toga radimo paniku. Posebno bih naglasio da, uslijed velikog broja kuća za odmor tradicionalno građenih od kamenih blokova iz okoliša, pružamo stanište ovim organizmima, kaže dr. Landeka i dodaje kako se mnogi ljudi više plaše da će se gost susresti s ovom životinjom nego da će je oni sami zateći u svom životnom prostoru.
Ipak, iako ih nema više nego što je očekivano, škorpioni su prisutni i lako se s njima možemo susresti pa smo zatražili malu „strategiju“ suživota s njima. Gdje ih možemo očekivati, kako se zaštiti i što učiniti ukoliko ne uspijemo izbjeći njihov ugriz.
Ukoliko škorpiona pronađemo u stambenom prostoru ili dvorištu, neophodno je prvenstveno sanirati prostor, odnosno popuniti pukotine, posebice one oko vodovodnih instalacija te ukloniti oštećene predmete, bespotrebne hrpe drveta i zabrtviti prozore i vrata, objašnjava dr. Landeka. Osim toga, važno je prostore dobro i redovno provjetravati. Životinju je najbolje poklopiti nečim i odnijeti van, te pustiti da ode svojim putem.
Konačno, u slučaju da ne uspijemo izbjeći bliski kontakt s ovom životinjicom, dr. Landeka nam objašnjava koliko su zaista opasni njeni ubodi.
- Od 1500 vrsta utvrđenih štipavaca, većina je bezopasna te njihov otrov djeluje samo na njihov plijen. Otrovni aparat se nalazi u odebljalom dijelu zadnjeg kolutića koji završava s jednom otrovnom bodljom. Ona je cjevčicama povezana s dvije otrovne žlijezde. Na mjestu uboda se mišićna vlakna stišću i otrov teče u tijelo žrtve. Kod prvog uboda se isprazni samo polovina otrova, tako da je i druga polovica kod eventualnog sljedećeg uboda još uvijek opasna.
Ubod ovog štipavca kod manje osjetljivih osoba efekt uboda komarca, a kod drugih neznatnu bol u trajanju od deset minuta, crvenilo i lokalni otok, objašnjava i uvjerava nas kako je teža klinička slika u našim krajevima izrazito rijetka. Ako se, ipak desi, ona uključuje znatne bolove po čitavom tijelu, osjećaj hladnoće, slabog pulsa i stanja šoka.