Poznata fotografkinja: ‘Zamislite sebe u situaciji da ne možete govoriti i da vas obitelj izbaci na cestu‘

Gordana Popović poznata je domaća fotografkinja koja je specijalizirana za snimanje kućnih ljubimaca i njihovih vlasnika. Premda je započela tako što je osnovala Pet Almighty snimajući pse, nakon nekog vremena počela je fotografirati i mačke s njihovim ljudima.

Predstavite nam svojeg ljubimca.

Lula, petogodišnja srčana križanka staforda. Zajedno smo više od 4,5 godine, točnije otkada smo ju udomili iz skloništa kao petomjesečno štene.

Jeste li ikada s njim išli na odmor?

S Lulom smo išli na more. Obožava se voziti u autu, to je nešto što voli više od svega. Naprosto obožava taj osjećaj kada idemo u naše male ili velike avanture, nije važno gdje idemo (pa makar i kod veterinara) važno je da se vozimo zajedno.

Kako je prošlo putovanje?

Kako smo putovali na otok, tako je i trajekt bio neizbježan dio putovanja, no to joj baš nije ‘sjelo‘. Nisu joj se svidjele vibracije koje proizvodi trajekt tako da smo taj dio puta proveli s njom u autu kako bi joj tu nelagodu barem malo olakšali. Kada smo naposljetku stigli do otoka, ponovo je bila ona stara, luda od sreće što smo zajedno i što idemo u našu avanturu.

Kujica Lula

Pet Almighty

Jeste li ikada psa ostavili na čuvanju nekome od prijatelja, u hotel, pansionu...?

Do sada nismo imali potrebe Lulu ostaviti na čuvanju nekome koga primjerice ne poznaje. Uvijek bi netko iz obitelji ostao s njom doma, kada bismo mi odlazili na neki dulji put. U slučaju da baš svi iz obitelji idu zajedno na putovanje, opcija bi bila jedino da i ona s nama ide ili u krajnjem slučaju da ju ostavimo na čuvanju kod rodbine ili prijatelja, nekoga koga dobro poznaje.

Što biste poručili onima koji odu na more, a životinje izbace na ulicu i zaborave na njihovo postojanje?

Samo jedno: zatvorite oči i pokušajte baš onako istinski zamisliti sebe u situaciji da niste u stanju govoriti i da se vozite sa svojom obitelji, koju volite više od svega na ovom svijetu, toliko ih volite da biste život za njih dali.

Zamišljajte i dalje tu vožnju, vozite se zajedno kroz lijepu šumu u kojoj još nikada niste bili. E, tako. Sada zamislite kako se auto zaustavlja, vrata se otvaraju i jedan od tih članova obitelji za kojeg se spremni dati život pozove vas da iziđete iz auta.

Vi izađete. Bez pitanja jer mu/joj bezrezervno vjerujete, ali on/ona ulazi nazad u auto i svi zajedno odlaze. Bez vas. Vi stojite sami na tom mjestu. I čekate, čekate i čekate... Misleći da su vjerojatno otišli nešto obaviti i da će se vratiti tu po vas. Sati prolaze. Vi postajete žedni, a onda i gladni, ali i dalje čekate. Sada žeđ i glad postaju toliko jake da više na ništa drugo niste u stanju misliti. Spustila se noć, a vi ste i dalje sami. Napušteni ste i sada ste shvatili da ste prepušteni sami sebi i tom nebu iznad vas...

Izbacivanjem kućnog ljubimca na ulicu, u šumu, bilo gdje, vi mislite da rješavate svoj problem. Ono što zapravo činite je to da napuštate jedan čitav svijet, to jedno biće koji vas voli više od svega. Izdajete biće koje bi život za vas dalo.