"Prije točno pet godina u naše je živote ušla svinjica, dale smo joj ime Ljilja..."

Osječka udruga Pobjede objavila je da danas slavi točno pet godina otkako je na njihovu skrb došla svinja Super Ljilja, a priču o njoj iskoristili su da ljude pozovu da se uključe u još jedan krug Super Izazova 22, u sklopu kojeg se 22 dana jede veganska hrana. Svaki dan je neka druga namirnica aktualna, s obiljem recepata, slika i savjeta.

Njihov status prenosimo u cijelosti.

"Prije točno pet godina u naše je živote ušla jedna mala svinjica,

dale smo joj ime Ljilja, po jednoj starogradskoj pjesmi

koja je Ljilji obećavala sva cvijetna polja...

Bila je mala, malecka, i uz sve štence i mačiće i sva čuda rađanja života

nikad nikog slađeg nismo imali prilike u krilu držat!

Malo prase, još sa pupčanom vrpcom, teška jedva kilu,

pronađena u kanalu kraj puta.

Taj kanal donio joj je sreću,

život.

Sve ono što njena braća i sestre nikada nisu doživjela.

Rasla je po našim stanovima i kućama, komšije su (premda svi redom naviknuti da je u našim domovima uvijek gužva na četri noge ) ostajali u čudu, "pa zar još i to" Ali Ljilja je bila zvijezda,

plijenila je odma od početka, od prvog trena, gostovala na svim mogućim televizijama, od nacionalnih do lokalnih,

vrlo brzo postala je Super Ljilja ,otvorila svoju fb stranicu i skupila zavidan broj pratitelja

Sve je bilo čarobno oko te male rozene, način na koji je papala iz flašice pridržavajuć je tim svojim malim papcima, radost oko prve jagode,

kereći prijatelji i prijateljice, mačje društvo,

to kako nam se veselila, ukazivala na to da je gladna,

igra, maženje,

san u kojem su joj kapci igrali ko zaljubljeni par ispod jorgana,

snovi nekoga ko ne pozna tugu i bol.

Vrsta unaprijed rođena s predispozicijama samo na to,

ko u nekom horor filmu, noćima me ubijale njena braća i sestre,

znala sam kako žive

i koliko će još.

Ljilja je našla dom, smjestila se na imanje jedne veganke u blizini Donjeg Miholjca okružena psima, kokoškama, mačkama, patkama pa čak i kornjačama, ako i danas ako pitate njenu Ivanu Ljilja je bila najmirotvorniji član tog orkestra

Kad je porasla toliko da je kila (uvijek cijenom visokih) jagoda bila tek za pod zub otkrila je lubenice!

Ooo kako smo je radovali njima, pa je došla jesen pa su stigle bundeve! Za taj, svoj prvi heloween, dobila je tolko bundeva iz cijele zemlje da je imala party tjedan dana

Bila je malkoc, znate i tvrdoglava, doduše ni nalik Arčiju koji je samo par godina ranije s nama živio u Azilu ali dovoljno da se ne šališ sa životinjom od 200 i kusur kila Ako si imala banane za nju ko poklon u ruksaku odma si ih morala vadit van jer bi te Ljilja opelješila negledajuć oćel šta ostat od ruksaka Kažu da psi imaju razvijen njuh, Ljilji nisu bili ni do koljena

Za češkanje po dupetu i ušima prodavala bi se ko malo štene,

svi bismo punili baterije tim posjetama

I onda je stigla njena prva zima u selu u kojem je tradicionalno sa niskim temperaturama stizala i smrt za one koji su imali tu nesreću roditi se ko svinja.

Ljilja danima nije izlazila iz svoje kućice, uplašena, jadna, slušala je na jeziku koji je razumjela, pozive u pomoć svojih braće i sestara.

Uz krikove bola i smrti pijane i sretne povike ljudi, muziku...

To je bilo najtragičnije iskustvo koje sam u životu doživjela,

trebali su joj mjeseci da se oporavi,

da povjeruje opet ljudima.

Tri pol godine bila je ambasodira svih tih tihih životinja, nevidljivih životinja koje žive po mračnim svinjcima, halama, sakriveni od očiju i srca.

Svakodnevno odlazili bismo u Azil pomažući i voleći jednu vrstu životinja,

dok ovim drugima mogli smo pomagati samo tako što smo pristali ne sudjelovati u toj boli, smrtima.

Ljilja nas je napustila lani.

Bolesna od genetskog inžinjeringa koji njenoj vrsti nije namjenio dug život.

Prevelika tjelesna masa za premale noge, bolesne zglobove. Zbog toga smo izgubili i Arčija.

Otišla je voljena. I slobodna.

Nešto što je u njenom svijetu bila privilegija.

Ostavila je iza sebe sve nas koji smo plakali mrzeć svijet u kojem smo se rodili,

no ipak sretni što smo se rodili u pravom obliku.

Jer da nismo

čekala bi nas ista sudbina.

Ljilja je iza sebe ostavila mnoštvo veganki i vegana, ljudi kojima je baš ona pokazala, s kojima je komunicirala, ko pas, uvjeravajući nas u to

da te oči imaju dušu,

i da se iza njih nalazi sve ono što je i u nama dobro,

bila je kao i svaki drugi pas ili ljudi koje smo voljeli,

osoba sa karakterom i potrebom za slobodom, ljubavi i izborom.

Učinite ovaj Božić stvarno lijepim. Mjenjaući sebe promijenite svijet(ove), živote. Promjena kreće od svakoga od nas

jer bez nas te životinje nemaju ništa,

pa ni nadu u život.

Znam da ste tu zato što vam je stalo, ako ste pročitali text do kraja stalo vam je, uključite se, probajte,

ne tjeram vas, samo vas molim, zbog nje! I zbog svih onih milijardi sakrivenih od oka,

od srca.

Dok sam vam ja pisala ovaj text, u tih deset minuta u svijetu je ubijeno preko 13 miliona

životinja".