BRUXELLES JE JOŠ 2007. UPOZORIO DA SE LJUDE NA SILU ZATVARA U VRAPČU Jutarnji istražuje nezakonito ponašanje

Tijekom 18 godina, od 1969. do 1987. godine, samo u Vrapču zbog političkih je razloga bilo prisilno liječeno 49 osoba, i to u čak 120 navrata. Taj zastrašujući podatak o zloupotrebi psihijatrije prošlog je ponedjeljka iznio prof. dr. Vlado Jukić, predsjednik Hrvatskoga psihijatrijskog društva i ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče. Od 1987. do danas, dakle u više od 25 godina, u toj duševnoj bolnici nije bilo ne samo prisilnog zatvaranja političkih protivnika i neistomišljenika, već ni jednog slučaja hospitalizacije neke zdrave osobe. Dr. Jukić, jedan od naših najpoznatijih psihijatara, kaže kako ima “dobar uvid u stanje funkcioniranja hrvatske psihijatrije” i tvrdi da u Hrvatskoj “nema prisilnih hospitalizacija koje bi imale političku ili izvanpsihijatrijsku konotaciju”.

Što se to, u posljednjih četvrt stoljeća, toliko promijenilo nabolje u najvećoj psihijatrijskoj ustanovi i hrvatskoj psihijatriji općenito, s obzirom na to da nije zabilježen niti jedan slučaj prisilnog zadržavanja osoba radi njihova liječenja? Kako se psihijatrija uspjela izliječiti od bolesti koja ju je prije toga nagrizala, dopuštajući da se njome, u političke i druge svrhe, opasno manipulira? I po čemu je to, za razliku od ostalih grana medicine, gdje su se posljednjih godina događale ozbiljne pogreške, psihijatrija izuzetak?

Vrata s lancem

Slučaj Zdenke Kvesić, supruge osječkog županijskog suca Ante Kvesića, koja je prisilno hospitalizirana i mimo svoje volje 24 dana držana u dvije zdravstvene ustanove - Klinici za psihijatriju KBC-a Osijek i u Vrapču - ozbiljno dovodi u sumnju idiličnu sliku kakvu je prezentirao predsjednik Hrvatskoga psihijatrijskog društva. Zbog jednog banalnog obiteljskog incidenta, kada je dlanom pljusnula svog 21-godišnjeg sina - žena koja se do tada nije liječila na psihijatriji, nikada nije prekršajno ili kazneno odgovarala niti je bila nasilna prema policiji ili sutkinji Prekršajnog suda gdje su je nakon incidenta priveli - strpana je na Odjel psihijatrije i ondje vezana te prisiljavana piti lijekove, a da joj liječnici nisu htjeli reći kakve medikamente uzima i kakav je njihov učinak. Istraga koju će o tom slučaju provesti DORH i USKOK - jer je Ministarstvo zdravlja, nakon obavljenog inspekcijskog nadzora, njima proslijedilo slučaj - pokazat će je li dijagnoza postavljena u Osijeku, da je žena opasna po sebe i okolinu, bila ispravna, ili je pak valjana dijagnoza iz Vrapča, temeljem koje je puštena.

Na njenu prisilnu hospitalizaciju sjenku sumnje bacaju još dvije činjenice: sutkinja Prekršajnog suda odluku o odvođenju Zdenke Kvesić na Kliniku za psihijatriju KBC-a Osijek donijela je nakon razgovora s njenim suprugom, sucem osječkoga Županijskog suda, te dvije liječnice s odjela. To nameće dva pitanja. Prvo: je li postojala sugestija supruga Zdenke Kvesić da ju se smjesti na Odjel psihijatrije? Drugo: na temelju kojih činjenica su liječnice osječke psihijatrije, za osobu koja nije imala anamnezu i koju nisu vidjele, dale suglasnost za njeno prisilno, policijsko dovođenje na odjel i vezanje za krevet čim se ondje pojavila.

Kada su sestra i odvjetnica Zdenke Kvesić, Mara Jelić odnosno Jasminka Biloš, počele dovoditi u sumnju opravdanost njenog prisilnog zadržavanja i primjenu tako drastičnih mjera kao što je bilo vezanje za krevet, a mediji o svemu počeli izvještavati, odnos prema pacijentici drastično je pooštren. Ženi je oduzet mobitel, zabranjeni su joj posjeti, uključujući i posjet odvjetnice. Dan prije nego što će 13. srpnja biti prebačena u Vrapče, zbog nje je, da bi ju se potpuno izoliralo, bio zatvoren cijeli ženski odjel osječke Klinike za psihijatriju, a vrata odjela bila su vezana lancem. A budući da je u Vrapče prebačena čak i mimo odluke suda, postavilo se opravdano pitanje je li u njenom slučaju prisilna hospitalizacija imala, kako to dr. Jukić kaže, “izvanpsihijatrijsku konotaciju”, odnosno je li na odluku struke bilo pritisaka da se ženu izolira bez stvarne potrebe.

Da razloga za takvu sumnju ima, svjedoče najmanje dva dokumenta. Jedan je izvješće Europskog odbora za sprečavanje torture i neljudskog ili ponižavajućeg ponašanja ili kažnjavanja, pri Vijeću Europe, drugi Interpelacija o radu Vlade RH koja se odnosi na provođenje zakona i ostvarivanja vladavine prava te zaštiti ljudskih prava i dostojanstva čovjeka. Prvi dokument je iz 2007. i odnosi se za izvješće što ga je spomenuta komisija Vijeća Europe podnijela nakon posjeta Psihijatrijskoj klinici u Vrapču i Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Puli. Drugi je iz 2008., kada je SDP tražio da se u Hrvatskom saboru otvori rasprava radi utvrđivanja eventualnog kršenja zakona i mogućih propusta državnih institucija u slučaju prisilnih hospitalizacija. Zajedničko im je da dovode u pitanje jesu li zadržavanja osoba na psihijatrijskim odjelima bez volje pacijenata bila zakonita i u skladu s načelima medicinske struke. Prilično nepovoljno izvješće komisije Vijeća Europe, nakon posjeta Vrapču, posebno naglašava potrebu pristanka osobe na liječenje, te da se svako odstupanje od tog temeljnog načela treba temeljiti na zakonu i mora se odnositi na jasno i strogo definirane izvanredne okolnosti. Interpelacija se odnosila pak na prisilnu hospitalizaciju Mirjane Jusup Pukanić, nakon što su se snimke njenog odvođenja u ustanovu pojavile u javnosti. SDP je to nazvao “bezrazložnom brutalnom primjenom sile”.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista