‘Branio sam Beyonce, branit ću i svog bratića Nadana Vidoševića, ali prvo želim obraniti dubrovačke zidine’

Zlatna koka Dubrovnika, drevne zidine dugačke 1940 metara, ponovno su uzburkale duhove u Gradu. Građene između 13. i 17. stoljeća za potrebe obrane, danas zidine zarađuju milijune i meta su napada i sukoba Dubrovčana, koji se proširio sve do Zagreba. U dugačkoj trakavici nesporazuma tko će njima upravljati, Društvo prijatelja dubrovačke starine ili Andro Vlahušić, ima svega, od Kukuriku koalicije, HDZ-a, obiteljskog biznisa gradonačelnikove dinastije, do sumnji na nepravilnosti s jedne i druge strane te pozivanja na USKOK.

Posljednju riječ je li Sabor uopće mogao prekinuti ugovor koji je Društvo davno potpisalo s Gradom, izreći će, izgleda, Ustavni sud. Društvo, naime, početkom idućeg tjedna namjerava podnijeti tužbu kojom će tražiti ocjenu ustavnosti donesenog zakona o zidinima i privremenu suspenziju zakona. U vremenima u kojima se ne biraju oružja u ostvarivanju ciljeva, dubrovačko Društvo ne bira riječi pri optužbi za HNS i Vlahušića, a gradonačelnik s dva mandata u jednom intervjuu izjavljuje kako mu je i bivša, Hadezeova gradonačelnica Dubravka Šuica rekla da je željela napraviti isto, razvlastiti Društvo, ali nije imala hrabrosti. Do sada to nije demantirala. Ministarstvo kulture, koje je tehnički odradilo posao za gradonačelnika Vlahušića i prekinulo valjanost ugovora novim zakonom koji je prošao u Saboru, daje naslutiti da se novac od ulaznica nije trošio transparentno.

“Vjerujte, u ovih pet godina kampanje koja se vodi protiv nas, da smo krivo potrošili sto kuna, itekako bi se znalo i stavilo nas na velika zvona”, kaže u razgovoru za Nedjeljni Jutarnji predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine Denis Orlić, dubrovački odvjetnik s glamuroznom klijentelom, među kojom je bila i pjevačica Beyonce. Orlić je u Društvu aktivan još od osamdesetih godina prošlog stoljeća i u javnosti najeksponiraniji predstavnik deveteročlanog Malog vijeća koje donosi sve ključne odluke.

A, kako je sve pod povećalom, tako se oko dubrovačkih zidina odjednom “ukazao” i Nadan Vidošević , bliski Orlićev rođak. “Nadan i ja smo bliski rođaci, naše majke su sestre. A što da vam kažem, na sreću, ne postoji više neka generička odgovornost kao 1948., kada su se žene morale rastavljati od muževa koji su na Golom otoku. Ja se svog rođaka niti mogu, niti hoću odreći. On je u vrlo složenoj i teškoj situaciji, i kada bih znao kako mu kao pravnik pomoći, pomogao bi mu, ali se ne bavim tim dijelom prava na koji se odnosi slučaj mog bratića”, kaže Orlić, čiju je suprugu Vidošević zaposlio u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Dubrovniku.

I kako se u posljednje vrijeme mnogo toga vrti oko Vidoševića, tako su se i neki poslovi HGK povezali s predsjednikom Društva prijatelja dubrovačkih starina. Kada mu nisu uspjeli naći niti jednu aferu vezanu za poslovanje Društva, kaže Orlić, počeli su ga diskreditirati preko rođaka Nadana i navodnih sumnjivih poslova koje je odrađivao za njega. “Kao mladi odvjetnik, prije petnaest godina, odradio sam jedan ugovor za Hrvatsku gospodarsku komoru i to naplatio prema tarifi. To je bio moj jedini angažman za HGK, i od tada nikada sa njima nisam ništa radio”, tvrdi Orlić, koji je bio i u pratnji supruge kada je razbila službeni automobil HGK na putu iz Dubrovnika za Viroviticu. Neki su sumnjali u to da je odvjetnik putovao sa njom kako bi kontrolirao radove na izradi broda koji je naručio u Virovitici. “Ma ne, supruga je išla na Viroexpo, i ja sam bio s njom. Cesta je bila zaleđena, a mi Dubrovčani baš i nemamo iskustva u vožnji po ledu.

Virovitica

Činjenica jest da sam tada otkrio brodogradilište u Virovitici, a kasnije mi se spočitavalo da sam tamo dao sagraditi skupocjeni brod”, objašnjava Orlić, kako bi prije priče o dubrovačkim zidinama otklonio svaku sumnju da se osobno okoristio upravljanjem Društva čija je sudbina sada neizvjesna.

“Sada sve vade, spočitava mi se brod, a ja sam čovjek od mora. Prije rata sam imao puno bolji brod, s dva jarbola, nego što je ovaj desetmetarski. Moja obitelj je bila dobrostojeća i prije Drugog svjetskog rata. Nažalost, nakon svakog rata mi izgubimo nešto od svoje imovine. Imam jednu od jačih odvjetničkih kancelarija u Dubrovniku, već više od 15 godina. Zaljubljen sam u jedrenje, brod obožavam, za mene je najbolji na svijetu, napravio sam ga prema vlastitom ukusu i uložio cijelu životnu ušteđevinu u njega”.

Za Orlića to ne bi trebala biti senzacija, ali svjestan je da se važe svaki detalj, pogotovo kada su u pitanju ljudi koji vode dubrovačko Društvo. “Lako je utvrditi odakle su došli novci od broda, koji je naravno bio skup. Budite sigurni, sve je to itekako provjereno”, kaže Orlić i otklanja svaku mogućnost da je bilo ikakvih zloporaba u upravljanju Društvom, što se ispod žita daje naslutiti u topovskoj paljbi druge strane. “Novac od zidina trošili smo transparentno, a za zloupotrebe nas optužuje čovjek s nepravomoćnom sudskom presudom za zloupotrebu dužnosti. Na internetskoj stranici Društva može se vidjeti svaki naš izdatak i naši izvještaji, koje kvartalno predajemo gradu”.

Dubrovački rat za zidine, nakon usvajanja novog zakona koji upravljanje ostavlja gradu, sada je u finalnoj fazi. Ustavni suci su posljednji koji će presuditi je li prekid ugovora bio zakonit, a Orlić sve dosadašnje nesporazume prebacuje u dvorište gradonačelnika Vlahušića, koji je, prema njegovom mišljenju, ključni igrač zbog čega je sve tako završilo.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg