SUPROTNI SVJETOVI

PRIČA O ODNOSU DVIJU SESTARA IZ MEĐIMURSKE KUĆE STRAVE 'Jasmina je bila duša od djeteta, a Smiljanu je bilo bolje izbjegavati'

Gotovo svi mještani s kojima smo razgovarali kažu kako su sumnjali da Smiljana ima veze s nestankom svoje sestre, ali to nisu mogli dokazati
 CROPIX

Dva štapa koliko-toliko pomogla su joj nositi godine dok je rubom ceste jučer koračala prema mjesnom groblju, odmarajući na svakom desetom. Pogrbljena baka u crnini obići će svoju Jasminu koja počiva u grobu nad kojim je najviše bijeloga cvijeća.

Karolina Taradi (92), prateta (sestra Jasminine bake s majčine strane) djevojke koje je nestala prije gotovo dva desetljeće, a tijelo joj je svih tih godina bilo skriveno u zamrzivaču u obiteljskoj kući. Dan prije istim putem je došla i na njezin sprovod.

Bila je tamo prva već oko 11 sati, dva sata prije nego što će crno vozilo dovesti tijelo njezine ljubimice i četiri sata prije nego što će Jasminu Dominić (23) obitelj, prijatelji i mještani ispratiti na vječni počinak.

- Moja Jasmina, moja Jasmina - s uzdahom je govorila baka dok je sjedala na klupu ispred mrtvačnice.

- Kakvo je to zlatno dijete bilo. Vječito bi trčala, trčala i trčala, a onda kada bi završila, došla bi k meni i svaki put bi rekla: “Evo, teta, šihta je gotova, a kako si ti” - priča nam tužna baka.

- A Smiljana - dodaje a da je nismo pitali - nisam je vidjela tri godine, nije me došla posjetiti ni nakon teške operacije na oku.

Odavno je nitko nije zvao u kuću Dominić, no ranije, dok je bila u snazi, redovito ih je posjećivala. Osim toga, njezin sin Roka bio je jako dobar prijatelj s Jasmininim ocem Martinom Dominićem Fredijem, no i jedan i drugi sada počivaju pod grudom rodnoga kraja.

Robert Fajt / CROPIX

Dan i noć

Sjeća se baka jako dobro i škrinje koju nitko nije smio dirati. Rekla je da ju je Smiljana jednom ponudila trešnjama koje su na njoj stajale.

Baki pomaže mještanin koji je došao zagledati grob u koji su položili Jasminino tijelo, njegova supruga je sestrična Katarine, Jasminine i Smiljanine majke. Kaže da su još kao djevojčice Jasmina i Smiljana bile “dan i noć”, obje su bile odlikašice, Jasmina u gimnaziji, Smiljana u tekstilnoj školi, ali jedna duša od djeteta, a druga osoba koju je valjalo izbjegavati.

- Otac im Martin, kojega svi poznaju kao Fredija, bio je čovjek kakvoga u Palovcu nije bilo ni prije, ni poslije, mogao je igrati nogomet u drugoj jugoslavenskoj ligi, brz kao vjetar, a lopta mu se lijepila za nogu. Ali nije, završio je na građevini kao tesar, radio je po terenu, po Hrvatskoj i Sloveniji. Majka Katarina jest kuharica, ali je u Njemačkoj radila kao batlerica, vodila je brigu o jednom domaćinstvu. U tim mladenačkim danima djevojke su uglavnom bile same, roditelji bi došli samo da bi se odmorili od posla - kaže nam bliski rođak.

Osjećao je da Smiljana ima veze s Jasmininim nestankom, ali je njegov sin u to bio siguran. Bio je generacija s Jasminom i igrali su se gotovo svakodnevno. Smiljana se nije uklapala u društvo, ali ne samo zato što je bila starija tri godine. S nevjericom su gledali kako je policija prekopavala “po ekonomiji” (posjedu, op.a.) tražeći neke tragove nakon što je majka Katarina prijavila nestanak kćeri.

- Kada je vidio policiju, sin je kazao: “To je to, sada ćemo doznati što se dogodilo s Jasminom”. I doznali smo, ali nitko nije mislio da će isplivati takva strahota - kaže naš sugovornik koji je prestao suzdržavati suze. On ne može tvrditi da je Smiljana bila psihijatrijski slučaj, ali da je bila živčana i da su njezine reakcije znale biti zastrašujuće, toliko da su je mnogi izbjegavali, to ne dvoji.

U Palovcu novinari nisu rado viđeni gosti. Invazija sedme sile u to malo međimursko mjesto nakon nezapamćenog slučaja ubojstva traje već danima. Mještani su se zatvorili u kuće i posakrivali iza zatvorenih prozora te spuštenih roleta.

Napokon srećemo stariji bračni par u uređenju vrta, tek koju ulicu niže od kuće u kojoj se dogodilo stravično ubojstvo. Žena zalijeva vrt, muškarac je lijeno naslonjen na ogradu. Njih dvoje su među rijetkim mještanima koje smo sreli u njihovim dvorištima na ovaj proljetni dan.

Igrale se

- Je, naše cure su se igrale s Jasminom i Smiljanom dok su bile male, kada bismo došli u Palovec. Mi već 50 godina živimo u Njemačkoj, ovdje svraćamo tek koji put godišnje. Smiljana nam se uvijek javljala u prolazu. Lijepo bi pozdravila. A naše cure su se s njima igrale kao male, na rukometnom igralištu u blizini. Još od malih nogu izgledalo je kao da je Jasmina bolja osoba.

Jasminu Dominić (djevojka u bijelom krugu) imala je 23 godine kada je nestala, a mještani njezina sela Palovec punih su 19 godina čekali istinu o njezinoj strašnoj sudbini

Smiljana je u tim ranim danima bila vođa, uvijek je određivala gdje će se ići, kako će se igrati. Jasmina je odlično prihvatila naše cure, dok je Smiljana uvijek pravila probleme, nije ih htjela prihvatiti, zvala ih je “švabicama”. A naše cure su se uvijek voljele igrati s njima, ali zbog Jasmine, ne zbog Smiljane. I u Njemačkoj je ovo velika vijest, naše cure su saznale i bile su jako, jako tužne - govore nam u dah supružnici koji su htjeli ostati anonimni.

Suprug žene koja zalijeva vrt o ocu i majci sestara ima samo riječi hvale. Fredija je, kaže, znao često sresti u lokalnom kafiću kada bi došao iz inozemstva u Palovec.

- To su super ljudi, na mjestu. Fredija više nema s nama, ali ja ti garantiram da je to bio sjajan čovjek. Stalno mi je znao govoriti: “Kad bi mi se barem javila”. A njega je nesretnika Smiljana uvjeravala da je s njom u kontaktu, a da njega ne želi čuti. Fredi je stalno radio vani, po Austriji i Sloveniji, kao i mama Katica. Fredi se sada okreće u grobu, jadnik - kaže.

Jeste li zalazili kod Fredija u kućne posjete, pitamo.

- Jesam, kako ne. Bio sam puno puta kod njih doma. Družio sam se tamo s Fredijem, razgovarao, ali kažem ti, škrinju nikada nisam ni vidio - nastavlja. Mi smo i dalje puni pitanja.

Zašto mislite da majka nije nikada poželjela otvoriti tu škrinju?

- A čuj. I ona je radila vani, nije prečesto dolazila. Ja bih rekao da joj Smiljana nije dala da otvara tu škrinju, niti da što drugo posprema po kući. Kako je uvijek dolazila nakratko, pretpostavljam da joj je Smiljana govorila: “Pusti, mama, budem ja”. Eto, ne znam što da ti više kažem, ali molim te napiši, Fredi i Katica... To su oboje dobri ljudi, na mjestu - završio je naš anonimni sugovornik.

Ulice Palovca i dalje su puste, čini se da je ovdje nemoguće ikoga sresti. Kružimo automobilom u potrazi za bilo čime što diše. Jedan čovjek biciklira kolnikom preko puta lokalnog dućana, gdje nismo doznali ništa. Gleda nas dok sporo okreće pedale svog prastarog bicikla koji podsjeća na poštarski, dakako iz prošlog stoljeća. Uzvraćamo pogled, kimamo glavom, biciklist se osmjehne. To je naš idući sugovornik.

Nogometaš

- Ja sam s ocem Fredijem igrao nogomet 20 godina u NK Dinamo Palovec. Da ti kažem, prijatelju, nas dvoje smo bili najbolji nogometaši tog kluba u povijesti. On je bio desetka, odlična desetka. Garantiram ti da bi zatukao Smiljanu da je živ. Nije on nju imao nikada pod kontrolom, često bi mi se znao požaliti. Ona je to sigurno počinila, pokvarena je osoba, vidi joj se u očima.

Martin Dominić Fredi

Jasmina je oduvijek bila više druželjubiva, pristojna, a Smiljana je bila diktator odmalena. Dolazile bi one s Fredijem na treninge, pa ih se sjećam. Kad im je mater otišla raditi u Njemačku, Smiljana se postavila kao šefica kuće. Postavila se kao da je kuća njezino vlasništvo - ispričao nam je u dahu Antun Janković, čovjek koji je u mladosti s Fredijem dijelio nogometnu svlačionicu.

Jako tugovao

Kada ste zadnji put razgovarali s Fredijem, pitali smo ga.

- Dva dana prije nego što je umro. Sreo sam ga u birtiji. Rekao mi je da mu je bolje, da je zdrav, ali vidjelo se da i dalje teško podnosi to da ne zna gdje mu je kći. Tugovao je, jako je tugovao - uvjerava nas Janković.

Što mislite, zašto Fredi nikada nije otvorio tu škrinju?

- Ma nema šanse da bi on to otvorio. Pa on nije znao kuhati! Jeo bi ono što bi mu se donijelo na stol.

Vi ste uvjereni da je on bio čestit čovjek?

- Puno smo se družili, da, uvjeren sam. Mi smo bili pravi sportaši. Pa znam ja procijeniti čovjeka. Što misliš da bih se družio s nekim groznim čovjekom? Nema šanse! Nađi mi jednu osobu u Palovcu koja će reći da on i Katica nisu bili dobri ljudi i dužan sam ti piće - odgovara Janković. Upitali smo ga misli li da je Smiljana doista počinila stravični zločin.

- Da. Ja mislim da je ona, to je moje osobno mišljenje. Imala je ubilački pogled. Njezini nekadašnji učitelji kažu da je spletkarila i izmišljala stvari kroz cijelu mladost. I to mi vjeruj na riječ, jer oni su moja familija.

Netko iz vaše familije je predavao Smiljani u osnovnoj školi?

Čovjek na biciklu zagonetno se osmjehnuo i otpedalirao bez pozdrava.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 11:36