U Republici Hrvatskoj svakih 28 dana jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Više od 30 žena svakog dana trpi fizičko nasilje sadašnjeg ili bivšeg supružnika. Svakih 11 dana jedna žena prijavi silovanje koje je počinio njezin partner ili suprug.
Kod nas je, prema izvještaju MUP-a, u 2013. bilo 12.000 žrtava obiteljskog nasilja, od kojih i 8 smrtnih slučajeva. K tome, izmjenom Kaznenog zakona, iz kojeg su izbrisali nasilje nad ženama kao kazneno djelo, ono se sankcionira kao - prekršaj.
Zbog toga su prošle subote održani prosvjedni skupovi u nekoliko naših gradova. Prosvjednu akciju organizirala je novoformirana i neformalna Inicijativa “Preuzmite odgovornost za ubojstva žena”, uz podršku udruga i građana.
“Ističemo da su od početka ove godine četiri žene izgubile život, dok je u nešto više od godinu dana 16 žena ubijeno od strane muških osoba s kojima su bile u obiteljskoj ili partneskoj vezi”, ističu organizatori u proklamaciji.
U Korčuli je na primjer održan performans u kojem je 16 Korčulanki nepomično ležalo simbolizirajući onih 16 ubijenih žena u protekloj 2015. godini. Na ovaj je posebno dirljiv način ženski kolektiv “Ko’ žena” sudjelovao u nacionalnoj kampanji. U Zagrebu na Cvjetnom trgu učesnice su izvikivale citate iz novina, navode svjedoka, izjave žrtava...
Treba li reći da su ovi prosvjedi bili slabo popraćeni u glavnim medijima, koji o ženama, izgleda, više vole izvještavati tek kad su već mrtve. Ili bar prebijene, kao nedavno Kimi Golub, čija se sestra Sara u očaju i nemoći preko Facebooka obratila javnosti za pomoć.
Foto: Anđela Ščepanović / CROPIX
Znate li tko je Jacqueline Sauvage? Nemate pojma? Kako biste i imali kad se ne radi o poznatoj francuskoj glumici niti političarki niti zvijezdi reality programa. Ostala bi anonimna, možda bi i sama postala žrtva obiteljskog nasilja da nije postala - ubojica. U Francuskoj se Jacqueline Sauvage “proslavila” time što je ubila muža nasilnika, zbog čega je suđena na 10 godina zatvora.
Naime, Sauvage je 47 godina bila udana za pijanca i nasinika s kojim je dobila tri kćeri i sina. Muž je godinama sistematski silovao i maltretirao ne samo Jacqueline, nego i svu djecu, sve do 10. rujna 2012. kad je Jacqueline prekipjelo. Dan nakon što je sin počinio samoubojstvo vješanjem, ona je uzela pušku i ubila supruga s tri metka u leđa. Sud nije uvažio da se radilo o samoobrani.
Prema francuskom zakonu, samoobrana mora biti “odgovarajući i direktan odgovor”, tako da je sud zaključio da ubojstvo, kao odgovor na ponovljeno nasilje koje traje desetljećima, ne odgovara ovoj definiciji. Još joj je spočitnuo i pasivnost! Kako to da je obitelj toliko dugo trpjela nasilje? Odgovor je, kao i svakom sličnom slučaju, individualan i kompliciran. Ali u osnovi se obično radi o sramu i strahu.
No jednako se tako treba zapitati što su učinili najbliži susjedi kad su čuli zapomaganje - a morali su, barem ponekad? Ili, kako je reagirala škola koju su djeca pohađala, njihovi prijatelji, medicinska služba kojoj su se valjda ponekad morali obratiti zbog posljedica premlaćivanja? Nije moguće da nitko ništa nije čuo ni vidio. Vjerojatno je i policija znala za takvog alkoholičara i nasilnika, da socijalne službe ne spominjemo.
Foto: Srđan Vrančić / CROPIX
Zapravo je situacija s obiteljskim nasiljem svugdje slična: susjedi ne žele čuti i ne žele zvati policiju, policija i kad je pozvana nije sklona ulaziti u bračne svađe osim ako je direktno ugrožen život, socijalna služba je neučinkovita, škola rijetko ulazi u obiteljske odnose, liječnici imaju posla preko glave... Sve dok ne bude kasno, dok netko (obično žena) ne izgubi život.
Slučaj Sauvage bio je previše i za francuske feministkinje i za javnost. Udruga “Osez le féminisme” i niz drugih javno su pozvale na propitivanje ovako definirane samoobrane u slučaju žena žrtava nasilja, od kojih godišnje u Francuskoj njih 118 izgubi život, i zatražile puštanje Sauvage na slobodu. Sakupljeno je 400.000 potpisa i predsjednik François Hollande ju je nedavno, nakon razgovora s njenim kćerima, odlučio pomilovati.
Mediji su to popratili i tema nasilja nad ženama je ponovo dobila na aktualnosti. No sve dok se definicija samoobrane u zakonu ne promijeni, dotle će žene nasilje i dalje plaćati batinama i ponekad životom.
Međutim, i naša je predsjednica, osim tajkuna, dilera i lopova pomilovala jednu ženu, što je medijima posve promaklo. Milici Horvat je dvogodišnja kazna zbog pokušaja ubojstva muža smanjena za šest mjeseci. No nije to učinila tako što je, poput Hollandea, sjela s njenom obitelji i razgovarala o okolnostima koje su je na to navele. Ne, naša predsjednica za ovaj slučaj nije bila posebno zaintersirana. Možda slučaj Horvat i nije bio pogodan da posluži kao ogledni primjer do čega dovodi zanemarivanje nasilja u obitelji. Ipak, svaki je povod dobar da se osvijetli sam problem.
Rješavanje obiteljskog nasilja zahtijeva suradnju. Suradnja zahtijeva svijest da nasilje nije duštveno prihvatljivo, a takva se svijest dugo gradi i kroz zakone i kroz medije pa i kroz predsjedničko pomilovanje. Zbog toga je šteta da predsjednica nije iskoristila priliku da se založi za rješavanje problema obiteljskog nasilja čije su žrtve ipak najčešće žene. Propustila je to u društvu koje, sudeći prema statistikama i protestima, grca u nasilju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....