DJECA U RALJAMA BIROKRACIJE Država: Dora za nas ne postoji, zato ne damo da živi sa sestrom

Mala Dora rođena je u veljači prošle godine. Majka ju je ostavila još u rodilištu te je sa samo sedam dana smještena u udomiteljsku obitelj. Međutim, iako se o njoj od samog rođenja brine država, ona za ovu državu ne postoji: 15-mjesečna djevojčica, čija je biološka majka srpska državljanka, još nema ime, adresu, OIB ni državljanstvo, a nadležni centar usmeno je najavio da bi je, zbog niza administrativnih problema, mogao i deportirati u Republiku Srbiju!

A za djevojčicino postojanje saznalo se sasvim slučajno.

Čudan susret

Njezina biološka majka ima ukupno petero djece, od kojih ni jedno ne živi s njom. Dora je najmlađa, a njezina trogodišnja sestra Marija također je u udomiteljskoj obitelji, ali na drugom kraju zemlje.

- Marija je kod nas dvije godine. Iako je majka može posjećivati svake druge subote, učinila je to jednom, krajem prošle godine. Bio je to čudan susret. Dijete je ne poznaje, ona ne poznaje dijete, nije mu ništa donijela, nije bilo fizičkog kontakta. Raspitivala se o djetetovu ocu, koji ga također nikada nije posjetio. Otišla je nakon 40 minuta, rekla je da joj je hladno. Ali tada nam je ispričala da je rodila još jedno dijete - priča udomiteljica.

Udomiteljica nema svoje biološke djece. Nakon 13 neuspješnih postupaka medicinski pomognute oplodnje, sa suprugom je odlučila posvojiti dijete. Tijekom 2009. godine dobili su status potencijalnih posvojitelja. Obilazili su centre, zvali ih i interesirali se ne bi li pronašli dijete kojem će biti idealni roditelji. U jednom su ih centru obavijestili da bi bilo dobro da postanu udomitelji s ciljem posvojenja jer im se tako šanse povećavaju.

- Tako je i bilo. Dobili smo udomiteljsku licencu i sredinom 2012. stigla nam je Marija. Njezina ju je majka ostavila u domu kad je imala dva mjeseca. Unatoč tome, još joj nije oduzeta roditeljska skrb, pa Marija, koja je već napunila tri godine, ne može biti posvojena - kaže udomiteljica.

Sporo pravosuđe

Postupak oduzimanja roditeljske skrbi Centar je pokrenuo tek početkom 2013. godine, kad je dijete imalo gotovo dvije godine, a sutkinja je prvo ročište zakazala 11 mjeseci kasnije! Na posljednjem ročištu, na kojem je konačno trebala biti donesena odluka, nije se pojavio nitko iz nadležnog centra za socijalnu skrb. Marija i dalje čeka.

- Strašna je ta situacija, ta neizvjesnost. Ali mi smo strpljivi. Smatramo se njezinim roditeljima i ona nas smatra svojima. Ali svaki mjesec kad nam stigne udomiteljska naknada, nanovo shvatimo da to nije tako. Strašno nam je da nam država plaća da bismo se brinuli o Mariji - kaže udomiteljica. Nisu potrošili ni kunu tog novca: uplaćuju ga svaki mjesec na Marijin račun. Bit će to njezin novac, ma što da s njom bude.

A onda su krajem 2013. od biološke majke saznali da Marija ima i mlađu sestricu Doru.

- Odmah smo kontaktirali nadležni centar, obavijestili ih da je biološka sestra male Dore kod nas i da bismo se željeli brinuti i o Dori, da seke odrastaju zajedno. Naglasili smo da se odmah želimo odreći udomiteljske naknade i rekli im da smo zainteresirani za posvojenje obiju djevojčica. Znamo koliko je posvojenoj djeci važan kontakt s braćom i sestrom i koliko je bitno da imaju tu vezu sa svojim porijeklom - kaže.

Prvo im se iz Centra nitko nije javljao, nisu mogli dobiti točne informacije, a nakon Nove godine uputili su se u taj centar osobno vidjeti što se događa. Šokiralo ih je ono što su doznali.

Jedini dokument

- To dijete uopće ne postoji! Nije prijavljeno, nema ime, nema OIB! Bili smo stvarno zabezeknuti: kako je to uopće moguće, osobito u situaciji u kojoj se država brine o djetetu praktički od rođenja - kaže udomiteljica.

U Centru su je, dodaje, lijepo primili, složili su se da bi bilo bolje da sestre zajedno odrastaju, ali da ne mogu donijeti takvu odluku jer imaju administrativnih problema. Jedini dokument koji je dijete imalo bio je otpusni list iz bolnice!

- Rekli su mi da je status djeteta vezan uz status majke, a majci, državljanki Srbije, istekla je dozvola za privremeno boravište pa ni ona nema papire. Nisu je mogli locirati, pa joj nisu mogli srediti papire, tako onda nisu mogli ni djetetu. Matični ured ne želi upisati dijete jer se to mora učiniti odmah po djetetovu rođenju, MUP ne želi izdati OIB i tako ukrug - kaže udomiteljica.

Registar posvojitelja

Na kraju je odlučila kontaktirati Ministarstvo socijalne politike, koje joj se očitovalo nakon dva mjeseca. U teško prohodnom, birokratskom odgovoru Ministarstvo joj krajem travnja ove godine odgovara da je točno da je Centar napravio niz propusta u reguliranju djetetova statusa, ali se gotovo čudi što to nju zanima kad ona nije ni uvedena u Registar posvojitelja!

- Gotovo sam se onesvijestila! Zadnjih pet godina pokušavamo biti roditelji, a onda saznamo da nas uopće ne vode kao posvojitelje! Ispostavilo se da se radi o tehničkoj pogrešci, ali zamislite kad to vidite, sa žigom Ministarstva - kaže udomiteljica.