Hoće li Hrvatska postati jedina zemlja Europske unije bez novina na kioscima

Nedavno su dvije informacije privukle pažnju javnosti, naizgled marginalne i naizgled nepovezane. Jedna je vijest da najveći distributer tiskovina Tisak više neće distribuirati tiskovine, tj. štampane novine i magazine (po kojima je Tisak i dobio ime!) na oko 3000 tuđih prodajnih mjesta u Hrvatskoj. To su prije, sjetit ćete se, bile one plastične kućice u kojima se pred tridesetak godina prodavalo samo novine i magazine, a zatim su se polako ušuljali mentol bomboni i papirnate maramice, pa sokovi i čokoladice, prezervativi i baloni i svakakve druge sitnice koje život čine veselijim - za razliku od novina. I sad je Tisak objavio da će ih, doduše, oni prodavati, valjda iz milosrđa, ali neće razvoziti taj slabo prodavani, neprofitni "proizvod" koji se sastoji od tiskanih listova u druge dućane.

Usput, u anketi koju je tim povodom objavio Index, na pitanje kupujete li novine na kiosku, 78% anketiranih odgovorilo je da ne kupuju. Naravno, razlog bi mogao biti nestanak velikog broja kioska. Ali za pretpostaviti je da su sudionici ankete ipak mlađi jer je Index samo online. Rezultat je vjerojatno realistično porazan, u smislu da je upitno kupuju li novine uopće.

Lako je zamisliti koliki je to udarac tisućama djelatnika koji žive od ispisivanja tih nesretnih listova papira. Tim je povodom predsjednik HND-a upozorio da bi ovaj potez Tiska značio da će "... dogodine Hrvatska postati jedina zemlja EU bez novina na kioscima, građani bez pristupa opće informativnim tiskanim izdanjima, a brojni novinari i novinarke bez posla". Izgleda da smo u tome napredniji čak i od potpuno kompjutorizirane Švedske, gdje kioska odavno nema odnosno pretvorili su se u obične trgovine kao i Tisak, ali u njima se negdje u kutu pored izlaza ipak mogu pronaći tri-četiri tiskovine.

Male tiraže

Očigledno, okorjeli čitači novina morat će promijeniti navike ili trgovinu. Teško će se odreći užitka da subotu ujutro provode listajući uz kavu dnevne novine izdanja s magazinskim prilogom, makar novine kupovali samo subotom i to u kvartovskoj samoposluzi. Dok ih još ima. Naime, u tome je stvar, odbijanje distribucije novina potkopava i slabi sam "proizvod", to jest same novine u papirnatom obliku čija je tiraža ionako drastično pala u zadnjih desetak godina. Male tiraže pa još i ukidanje prodajnih mjesta siguran su put u propast.

Druga zanimljivost je izjava jedne poznanice, profesorice na fakultetu, da njeni studenti generacija mahom dvadesetogodišnjaka, uopće nisu pročitali niti jedne papirnate novine, to jest otisnutu tiskovinu.

Moja generacija pamti stotine tisuća primjeraka dnevnih listova. Što se u međuvremenu dogodilo da ih čitatelji ne kupuju? Previše toga za nabrojiti u ovako kratkom tekstu, jer odgovor na ovo jednostavno pitanje je sve prije nego jednostavan. Ali možda je za ovu priliku najvažnije istaknuti da se dogodila tehnološka revolucija koja je dotakla i hrvatsko tržište (iako su ovdje ekonomski i drugi razlozi vjerojatno odlučujući). Novine su promijenile oblik i sada su online, čitaju se na raznim platformama preko interneta, ako se uopće čitaju.

Samo što se s online formatom promijenilo i mnogo toga drugoga. Na primjer, čak će se i oni mlađi prisjetiti da su online novine u početku sve bile besplatne! Da, besplatne kako bi privukle čitatelje svom novom obliku. No uskoro je postalo jasno da je to neodrživo, jer netko treba platiti proizvodnju novina odnosno vijesti. Duh je bilo teško zatvoriti u bocu i ponovo početi naplaćivati sadržaj, no najbolje su novine u tome uspjele i održale se.

Kako novine inače ne žive od pretplate i kupovine, sve važniji su, kao i u tiskanima, postali oglašivači. Međutim, da bi zadržale oglašivače, novine moraju biti profitabilne (ne i čitane!), a to se postiže klikovima. I s tim se i priroda i važnost medija dnevne novine bitno mijenja. Jer mijenja se sadržaj koji mora biti što privlačniji. S promjenom sadržaja mijenjaju se ne samo kriteriji za objavljivanje, nego i vrijednosti koje zastupaju.

Privlačnost novine nema veze s važnošću, povjerenjem i ugledom toga medija u društvu i s prijašnjom funkcijom informiranja, ali i obrazovanja publike.

Rangiranje informacija

Bitna razlika otisnutih novina u odnosu na online verziju nije samo u sadržaju, nego u tome kako taj model funkcionira. Naime, iza naslovnice s najnovijim vijestima i najavama, slijede stalne rubrike unutrašnje i vanjske politike, ekonomije, kulture, sporta i zabave. Dok čitatelj dođe do kulture ili sporta, pročitat će barem naslove (Bačena atomska bomba na Hirošimu, Prvi čovjek na mjesecu, Ubijen predsjednik Kennedy, Umro drug Tito). Danas više nije sigurno da će čitatelj to pročitati, jer je hijerarhija drugačija i u tzv. ozbiljnoj štampi, pa je vijest o prekidu turneje Taylor Swift jednako rangirana kao ona o ratu u Ukrajini. Osim toga, izvori informacija su se umnožili, nisu to više samo online novine, nego brojne socijalne platforme.

Ako je internet uništio ovaj model informiranja, zašto onda kupovati nešto što nužno ne podrazumijeva ni važnost niti istinitost a nudi se i u drugim medijima? Dodatno je pitanje koliko povjerenje uživaju novine danas. Stari model predstavljao je neupitan izvor, ali s druge strane postojala je opasnost od centralizacija informacija, pogotovo u totalitarnim režimima. Nezavisna štampa bila je i još je najpouzdaniji lijek za to, kao i za novi fenomen lažnih vijesti tzv. fake news koje su uvijek postojale, ali čiju su masovnu pojavu omogućile tek nove tehnologije.

Vrijeme balona

Mainstream mediji još postoje, čak i u tiskanom obliku, ali je pitanje koja je i kolika publika. Zato je zanimljiv podatak o onim studentima odnosno mladima koji u životu nisu pročitali papirne novine. Pretpostavimo za potrebe teksta da su oni reprezentativni. Pitanje je odakle uopće preuzimaju informacije i vijesti o svijetu, koliko su one provjerene i istinite. I je li to njima uopće važno sada, kada imaju priliku kreirati vlastiti balon, zonu udobnosti iz koje ne moraju izlaziti? U principu nekog koga zanima samo sport ili moda, samo kuhanje ili muzika, može živjeti tako da mimoiđe ili tek rubno registrira vijest o ratu u Ukrajini ili bombardiranju Gaze.

No informirali se oni o svijetu ili ne, u pitanju je njihova budućnost u kojoj mreže i platforme, algoritmi i AI već mijenjaju život njihove generacije, bilo da se radi o odlučujućem utjecaju Tik Toka na rumunjske predsjedničke izbore ili o ulozi socijalnih mreža u ponovnom osvajanju vlasti Donalda Trumpa.

Što je više takvih balona i što su zatvoreniji, to je veći prostor utjecaja novih tehnologija na odluke koje svima mijenjaju život.

I da se vratimo na Tisak, istiskivanje tiskanica iz distribucije nije nimalo marginalna vijest u ovim uvjetima. Dapače, dio je vrlo pojednostavnjeno opisanog scenarija kraja jednog modela informiranja.