TUGA NA TREŠNJEVCI

Kiosk u Martićevoj je spašen, ali kod Cibone građani nisu uspjeli. Reagirala i Julijana Matanović: ‘Zašto ovo radimo?‘

Bilo bi lijepo živjeti u gradovima u kojima se vodi računa i o navikama ljudi, kaže poznata književnica

Kiosk u Martićevoj (lijevo); spisateljica Julijana Matanović (desno)

 /Cropix

Nakon što je priča o zatvaranju kioska Tiska u Martićevoj i simpatičnoj prodavačici Ljiljani dobila sretan kraj krenule su nove inicijative spašavanja ostalih prodajnih mjesta.

Građani se sada bune zbog kioska Tiska na uglu Tratinske i Iločke ulice, točnije na tramvajskoj stanici, prije Cibone.

„Kapitulacija!! Kada sam prije četiri tjedna saznao da šefovi „Tiska“ namjeravaju u ropotarnicu povijesti poslati i „naš“ kiosk na uglu Tratinske i Iločke ulice uputio sam im putem maila protest, ali i zamolbu da preispitaju svoju odluku“, glasi početak objave koju je na svom Facebook profilu napisao publicist Veljko Krulčić.

Kako nam je rekao u razgovoru on i ostali stanari kvarta već su naviknuti na kiosk te ga smatraju dijelom identiteta tog područja.

- Kao što pijemo kavu u jednom od kvartovskih kafića tako i tu kupujemo novine, cigarete, šaljemo pakete kada to treba i jednostavno smo naviknuti na ovaj kiosk. Usporedio bi ga s Bricom u Velom mistu, rekao nam je.

Tisak je smješten doslovno na tramvajskoj stanici, kaže, koja je jako prometna pa mu je teško povjerovati da on posluje s minusom.

image

Prodavačice Ljiljana Rožman iz kioska u Martićevoj koji se zatvara zauvijek i vlasnica susjednog butika Nataša Mihaljčišin

Ronald Gorsic/Cropix

- Također i dva prodavača koja tu rade su se na neki način već udomaćila. To je kao da u firmi imate dvadeset godina istog vratara te vam samo odjednom na posao dođe neki drugi i normalno je da će vam prijašnji faliti. Sjećam se da su ljudi znali zaboravljati ključeve pa ih zvati jesu li ih tamo ostavili ili su znali od prodavača tražiti da drugom susjedu prenese kako su oni našli nešto što je bilo izgubljeno. Ako bi ih zamolio da kod njih ostaviš nešto na pet minuta vrlo rado bi to pričuvali, opisao je Krulčić.

On je kiosk najčešće koristio za kupnju novina i slanje paketa, a ističe kako mu je to bio „gušt“ i na neki način ritual.

- Primejrice ako si želio u subotu kupiti novine morao si doći odmah ujutro jer je kiosk radio samo do podne. Jednostavno sam se navikao i nakon što ga više neće biti osjećat ću se glupo i blesavo, ići ću na tramvaj, a tamo neću više vidjeti kiosk“, ističe.

Kako nam kaže u kvartu živi već 35 godina, ali i kada mu mjesto stanovanja nije bilo tu vrlo je rado stao na kiosku koji će se sada na žalost zatvoriti. Znao se zaustaviti automobilom i skočiti nešto kupiti kada se vraćao iz centra doma, tada, prije je kiosk radio skoro do osam ili devet sati navečer.

-Kiosk nije samo kiosk već ga čine svi ljudi koji tamo rade, ali i kupuju, poručio je za kraj.

U pokušaju da Tisak ipak zadrži na svojem starom i gotovo svim stanovnicima kvarta poznatom mjestu, obratio se upravi istog.

- U svoje ime, a siguran sam i u ime brojnih susjeda koji žive na poziciji Tratinske, Badalićeve, Ogrizovićeve, Kranjčevićeve i cijelog niza poprečnih ulica u blizini, a koji se svakodnevno koriste uslugama Vašeg Tiska, ugao Tratinske i Iločke ulice, protestiram to što ga planirate zatvoriti. To je kvartovski kiosk, na kojem svakodnevno dvadeset i pokoju godinu „više“, kupujem(-o) ponešto od artikala koje imate u ponudi. Ovaj kiosk je dio identiteta ovih ulica, ovog kvarta, napisao je.

- Da ne pričamo da kioska od Trešnjevačkog trga do Cibone nema, pa kako ćemo npr. slati pakete, kupovati novine, tramvajske karte... netko cigarete. S obzirom da sam svakodnevni korisnik tog kioska svjedok sam i povremenih mini-redova pred kioskom, pa mi djeluje nestvarno možebitno objašnjenje da kiosk nije dohodovan. Stoga, u svoje ime, ali zasigurno i brojnih stanovnika ovog dijela Trešnjevke imam zamolbu da još jednom preispitate odluku o zatvaranju navedenog kioska…, nadodao je u mailu i Facebook objavi.

Nakon dva dana mu je stigao odgovor od Tiska koji je na žalost bio negativan.

image

Spisateljica Julijana Matanović

Darko Tomaš/cropix/

„Najprije su mi se „zahvalili na interesu i na tome što i na ovaj način pokazujem koliko su kiosci Tiska važan dio svakodnevnice“, te istakli da „iznimno cijene što su na ovoj lokaciji, prije svega uslugom, a onda i asortimanom, doprinijeli kvaliteti mog života. S žaljenjem su, nadalje, konstatirali kako „unatoč svim nastojanjima da postignu dobar omjer kvalitetne usluge i poslovne opravdanosti svakog prodajnog mjesta, u slučaju tog kioska nisu uspjeli“, nego su „nakon temeljite analize i razmatranja svih opcija, donijeli odluku o njegovu zatvaranju“, ali da su „pritom vodili računa o svojim kolegicama i kolegama prodavačima, ali i nastavku pružanja usluga na prodajnim mjestima u blizini”, odgovorili su mu.

“Ukratko, gospoda koja rade na „našem“ kiosku neće ostati bez posla, nego će se za njih naći mjesta u nekom od drugih kiosaka Tiska. Meni i ostalima su sugerirali da se ubuduće koristimo uslugama Tiska kod Cibone. Na kraju „balade“ danas sam saznao da „naš“ kiosk prestaje s radom 4. prosinca jeseni gospodnje 2024.”, završio je svoju Facebook objavu.

Zatvaranjem kioska razočarana je i susjeda Julijana Matanović koja ističe da je upravo na tom Tisku kupila prve novine, kraj njega je prolazila svaki dan na putu do stana, faksa na kojem je radila, Trešnjevačkog placa, a tu je i čekala tramvaj.

- Možda je moja tuga pomalo i sebična no nisu ovdje važni moji osjećaji. Važna je lakoća kojom se odričemo i korisnih i simboličnih mjesta. Odrasla sam u malom mjestu, i sve se događalo „oko kioska“. Tako je bilo i ovdje na Trešnjevci. Bilo bi lijepo živjeti u gradovima, mjestima u kojima se vodi računa i o navikama i o želji da se održi i nešto tradicionalno te o ljudima koji imaju pravo i na komadić ljubavi prema prošlosti, rekla nam je za kraj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. prosinac 2024 15:02