Ivan Stier: Partizani su gori i od ljudoždera

ZAGREB - Davor Stier, novi ideolog HDZ-a, posebni izaslanik premijerke Jadranke Kosor za euoroatlantsku suradnju i međunarodni tajnik HDZ-a, u nedavnom se intervjuu osvrnuo i na svog djeda, ustaškog pukovnika Ivana Stiera. Prema Davoru Stieru, koji se javno odrekao veličanja NDH, njegov djed je nakon rata objavio vojni priručnik “Elementi i metode komunističke gerile” koju je objavila nakladnička kuća Vjekoslava Maksa Luburića “Drinine knjižnice”. Kako ističe Davor, radi se o striktno vojnom priručniku koji se koristio u protugerilskom ratovanju u Južnoj Americi 70-ih godina prošlog stoljeća.

Rođeni Čepinac

Ivan Stier rođen je u Čepinu 1913., a nakon proglašenja NDH u Građanskoj zaštiti radi na uspostavi nove vlasti u Slavoniji. U lipnju 1941. postavljen je za pobočnika u Ustaškom stožeru u Osijeku, a potom za zapovjednika pripremne bojne i 2. ustaškog zdruga u Osijeku. U svibnju 1945. povlači se iz NDH i uspijeva se dokopati Argentine, gdje i umire 1998. godine.

Utjelovljenje sotone

U svojoj knjizi “Elementi i metode komunističke gerile” pukovnik Stier piše o svojim iskustvima u četverogodišnjem ratu s partizanima, te detaljno analizira elemente njihove borbe. No, knjiga osim opisima taktike gerile i njezina ustroja obiluje i Stierovim političkim zaključcima i neprekrivenom mržnjom prema komunističkom poretku, koji smatra utjelovljenjem sotonina djela na zemlji. Stier poziva sve narode da se suprotstave komunističkoj nemani, a knjigu je posebno posvetio narodima u zemljama Južne Amerike za koju je smatrao da je nova meta svjetskog komunizma.

Predgovor knjizi napisali su španjolski general Jose Diaz de Villegas i nakladnik Luburić, koji se potpisao kao general Drinjanin. Prema predgovoru, Luburić je izuzetno cijenio pukovnika Stiera, te je ocijenio da je on bio jedan od najboljih vojnih zapovjednika koje je NDH ikada imala, te izuzetno popularan u narodu.

Štirovci i bobanovci

Pripadnike njegovo postrojbe ljudi su zvali “štirovcima”, kao što su pripadnike Crne legije zvali “bobanovcima”. U istom predgovoru stoji da je pukovnik Stier bio protivnik povlačnja prema Austriji, te je želio ostati i boriti se do kraja pa i, ako je potrebno, poginuti u nekoj novoj Krbavskoj bitki. Prema njegovu planu, trebao je i protiv njihove volje u šumu odvući Pavelića i Stepinca i u njihovo ime nastaviti borbu.

U uvodu knjige Stier opisuje karakter partizana s kojim je ratovao. “Komunistički gerilac je grub, bezobziran i nemilosrdan. Po prirodi borbe je razarač svega što mu stoji na putu. Komunistička strategija je da se razori vjera, tradicija, ustanove i organizacije da bi se nametnule svoje.”

U brojnim poglavljima opisuju se ustroj i borba gerile: Primjena i važnost gerile, Lice i naličje komunističke gerile, Čovjek i žena kao element komunističke gerile, Rad komunističke promidžbe itd. U svim poglavljima opisuje se kako partizanski pokret funkcionira, kako mobilizira ljude, ratuje, skuplja informacije i logistiku, kao i zločini koje gerilci čine.

Divlji borci

Stier navodi da je komunističkom gerilcu partija toliko uništila intelekt da mu je ostalo mozga koliko i u dresiranih zvijeri, te navodi da su takvi divlji borci najnemilosrdniji koje je povijest ikada vidjela. “Nakon borbi ne bismo našli ni jedno tijelo mrtvog partizana, i to zato da bi oslabili naš moral te da vojnici pomisle da su se borili s duhovima; nekada su stradala i petorica da bi izvukli jedan leš. Kada ne mogu izvući tijelo, odrežu glavu svom partizanu da ga mi ne bismo prepoznali.”

Sakaćenje i razapinjanje

Stier je uz poglavlja o vojnom djelovanju velik dio knjige posvetio i detaljnom opisu komunističkih zločina. “Sve ono što partizani čine nadmašuju ono što se može naći u Danteovu paklu, među ljudožderima ili u fantastičnim pripovijestima. Bilo je slučajeva paljenja živih zarobljenika.

Neki su bili formalno razapinjani kao Krist. Neke su opet vezali između dva mlada stabla, koja bi, kada bi ih se rastegnulo, raskidali žrtvu u dva dijela. Ženama su rezali dojke, a muškarcima udove i stavljali bi im ih u usta, ili bi im na licu ili drugom dijelu tijela urezali zvijezdu, kukasti križ ili koji drugi znak.

Pukovnik završava knjigu pokličem hrvatskom narodu koji bi se trebao osloboditi komunističkog i srpskog ropstva i poput svog izdavača Luburića zagovara pomirbu ustaša i hrvatskih partizana, koje u cijeloj knjizu opisuje kao drukčije u odnosu na srpske partizane.