KAKO JE PROPAO HRVATSKI DRŽAVNI KAPITALIZAM Mjerilo uspjeha je rad za državu

Dva i pol desetljeća od pada željezne zavjese i godinu dana od ulaska u Europsku uniju, Hrvatska još nije dovršila svoju tranziciju prema uspješnom kapitalističkom društvu. Umjesto toga, upozoravaju analitičari, zaglavila je u slijepoj ulici državno-stranačkog kapitalizma u kojem je mjerilo životnog uspjeha rad za državu.

- Mi smo se jako malo odmakli od socijalizma, iako smo za to imali najbolje uvjete među bivšim socijalističkim državama. Slično je stanje i u drugim državama s područja bivše Jugoslavije. Puno smo se manje promijenili od tranzicijskih zemalja srednje Europe i Baltika. Zapravo smo se izgubili u tranziciji - ocjenjuje Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.

Slično je mišljenje i neovisnog ekonomista Ante Babića, koji upozorava da Hrvatskoj kronično nedostaju reforme koje bi je preobrazile u uspješnu tržišnu ekonomiju. Njih političke elite nastoje izbjeći, a nije im sklono ni hrvatsko društvo u cjelini.

- Ljudi loše žive i onda za to krive reforme, za koje političari tvrde da ih provode, ali kojih zapravo nema - primjećuje Babić.

Posljedica toga je činjenica da je značaj države u gospodarskom životu Hrvatske (i ne samo njemu) i nakon više od 20 godina tranzicije velik. Podaci Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), primjerice, pokazuju da nas je po važnosti privatnog sektora za gospodarstvo pretekla i Albanija.

Utjecaj javnog sektora

Naime, udio privatnog sektora u albanskom gospodarstvu 2010. je, prema podacima EBRD-a, iznosio 75 posto. Isti udio privatni je sektor imao i u bruto domaćem proizvodu (BDP) Bugarske, Litve i Poljske, a njegov značaj za gospodarstva Estonije, Mađarske i Slovačke bio je još i veći i dosezao je 80 posto BDP-a.

S druge strane, udio privatnog sektora u BDP-u Hrvatske iznosio je 70 posto. Isti udio privatnici su imali i u gospodarstvu Makedonije, Latvije, Rumunjske i Slovenije. Ne računajući članice Zajednice neovisnih država, koje su priča za sebe, manji značaj za gospodarski život privatni sektor ima jedino u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, kod kojih se udio privatnog sektora u BDP-u kreće u rasponu od 60 do 65 posto.

Ovisnost o državi

Poražavajuću istinu o dosezima naše tranzicije daju i podaci o državnim potporama, koje su u nas i dalje znatno veće nego u EU. Podaci Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) za 2011. pokazuju da je udio državnih potpora u hrvatskom BDP-u bio gotovo pet puta veći od prosječnog udjela potpora u BDP-u Unije. Naime, u nas su državne potpore, i to bez onih za željeznički promet i otklananje posljedica krize, 2011. dosezale 2,50 posto BDP-a, a prosjek na razini EU iznosio je 0,51 posto.

Ovisnost o državi dolazi do izražaja i kada je riječ o radu za nju. Za državu, i to ne samo onu središnju, nego i lokalnu, kao i za javna i komunalna poduzeća, rade stotine tisuća hrvatskih građana.

Hrvatski kapitalizam

Statistike pokazuju da su prosječne plaće u javnom sektoru i dalje veće od onih u privatnom. Veća su i prava zaposlenih u javnom sektoru, koji krizu praktično nije ni osjetio. Ne čudi stoga što poslodavci, ali i dio sindikalaca, upozoravaju da u Hrvatskoj zapravo postoje dva tržišta rada - onaj u privatnom sektoru, čiji se zaposlenici nalaze na vjetrometini ponude i potražnje, i onaj u javnom sektoru, koje je regulirano čak i posebnim zakonima.

- To bi se moglo nazvati kapitalizmom na hrvatski način. Za javni sektor u Hrvatskoj kapitalizam je tek počeo ovih dana, u zadnjih godinu ili dvije, otkako se u njemu smanjuju prava zaposlenih - kaže Mladen Novosel, predsjednik SSSH.

Miran do mirovine

Čelnik najveće sindikalne središnjice u Hrvatskoj slaže se s ocjenom da je prosječnom građaninu ove zemlje rad u javnom sektoru privlačniji od rada u privatnom sektoru. Dok su se u privatnom sektoru, naime, gasila radna mjesta i dijelili otkazi, u javnom su sektoru plaće i prava raznim zakonima bili gotovo uklesani u kamen.

- Kada si dobio posao u državnoj službi ili tvrtki, mogao si biti miran praktično do mirovine - ističe Novosel. Hrvatski model državnoga kapitalizma, sada se to može reći, urušava se.

- Cijeli model državnog i stranačkog kapitalizma polako doživljava krah zbog nedostatka novca. Takav model može se održavati do onog trenutka do kojega ga mogu financirati privatni sektor i kućanstva ili zaduživanje.

Udar birokracije

No, zaduživanju se sada bliži kraj, a privatni sektor je potpuno iscrpljen. Slična upozorenja Hrvatskoj već godinama dolaze i od međunarodnih institucija, koje upozoravaju da imamo glomazan i neučinkovit javni sektor, kao i da trebamo ubrzati privatizaciju kako bi se otvorio prostor za smanjivanje velikog poreznog opterećenja i razvoj privatnog sektora.

- Hrvatska se vrti u zatvorenom krugu. Trebamo radikalne reforme, ali i radikalnu promjenu svjetonazora - zaključuje Lovrinčević.

Reformsku šok-terapiju zagovaraju i poduzetnici.

- Potreban nam je zaokret kako bismo uopće dostigli zemlje s kojima smo zajedno krenuli u tranziciju, a danas su ispred nas - kaže Branko Roglić, vlasnik Orbica.

- Prenormirani smo. Birokratiziranost nam uzima barem polovicu radnog vremena i energije - žali se Sven Marušić, suvlasnik i direktor InfoCumulusa, informatičke tvrtke koja zapošljava 11 ljudi.