KAKO MALI PODUZETNICI SPAŠAVAJU OTPISANI GRAD Na ruševinama stare sisačke željezare niče hrvatska silicijska dolina!

U samo nekoliko proteklih mjeseci otkako je osnovao tvrtku za izradu mobilnih i web apalikacija Maracom, mladi Siščanin Ivan Marković (23) uspio je uprihoditi oko 800.000 kuna, no otkriva da ponekad bez stanke provede za računalom 20 pa i više sati i da jako malo spava.

Njegove aplikacije namijenjene edukacijskim ustanovama koje olakšavaju posao predavačima i učenicima postale su popularne među autoškolama. Mladi poduzetnik koji uz to u Rijeci završava dva studija - ekonomije i strojarstva - već je zaposlio troje programera, a planira i širenje na inozemna tržišta, uvjeren da ima originalan proizvod koji je dvije godine razvijao. S obzirom na znanje i obrazovanje lako je mogao dobiti posao u nekoj od brojnih IT tvrtki u Hrvatskoj pa i u inozemstvu, no ipak se odlučio na pokretanje vlastitog posla u rodnom Sisku kojeg smatra sasvim dobrim mjestom za život i poslovanje.

S mladim se Markovićem vjerojatno ne bi složili mnogi Siščani koji su izgubili posao nakon propasti velikih industrijskih giganta predvođenih željezarom koja je u socijalističko doba zapošljavala oko 13.000 ljudi. Od velikih je tvrtki u Sisku preživjela još jedino Inina rafinerija u kojoj radi oko 650 ljudi, a daje posao i kooperantima. I njezina je budućnost neizvjesna pa su Sisak već mnogi osudili na izumiranje. Međutim, sve je više primjera manjih tvrtki koje zapošljavaju od nekoliko do stotine radnika i uspješno posluju te Siščanima daju vjeru da je gašenje teške industrije prilika za razvoj novih djelatnosti.

- Iako je u gradu mnogo nezaposlenih, teško je naći ljude koji znaju programirati pa sam zaposlenike sam educirao. Tko želi raditi, može uspjeti i u Sisku - uvjeren je Marković koji posao razvija u poticajnoj sredini poduzetničkog inkubatora Pisak koji mu je po povoljnim uvjetima osigurao radne prostorije u moderno uređenoj zgradi okruženoj zelenilom koja je nekada bila u sastavu velikog industrijskog kompleksa željezare.

Kvarc, silicij, safir

Pisak je 2014. izrastao iz tvrtke Applied Ceramics d.o.o. i čiji direktor Milan Sladojević otkriva kako imaju 90 zaposlenih, a godinu će završiti sa 36 milijuna kuna prihoda, tri milijuna više nego lani. Rast bi se i sljedećih godina trebao nastaviti. Proizvode specijalne materijale - tehničku keramiku, kvarc, silicij i industrijski safir, visoke tvrdoće, otpornosti na eroziju i koroziju te visoke točke tališta - koji se koriste kao dijelovi u strojevima za proizvodnju mikročipova. Izvoze po cijelom svijetu. Vlasnik je Siščanin Matt Darko Sertic koji se 80-ih preselio u Kaliforniju gdje je pokrenuo posao da bi 2006. dio poslovanja iz Silicijske doline prebacio u rodni grad u kojem i sam često boravi.

- Radimo na otvorenju novog pogona za proizvodnju solarnih panela za elektrane za kojima vlada velika potražnja, a vlasnik je zaniteresiran i za oživljavanje nekih djelatnosti vezanih uz metalnu industriju jer za to ovdje postoje infrastruktura, radna snaga i tržište. Samo treba netko uložiti u pokretanje proizvodnje. Ako se svi planovi ostvare, u sljedećih bismo nekoliko godina zaposlili još oko 200 radnika - govori Sladojević, Siščanin koji je u rodnom gradu završio Metalurški fakultet, a dodatno se obrazovao u SAD-u gdje je osjetio kako je važno na poslu biti cijenjen i pošteno plaćen.

Rad u Zagrebu

- Mnogo ulažemo u edukaciju naših zaposlenika i ne želimo da na posao dolaze s grčem u želucu - ističe Sladojević koji osjeća da se u Sisku budi poduzetnički duh iako, dodaje, i dalje nema dovoljno posla. No, uvjeren je da će industrijsku tradiciju građani iskoristiti za razvoj modernih i profitabilnih industrija.

Direktorica inkubatora Pisak, zamišljenog da podupire razvoj malog i srednjeg poduzetništva, Krunoslava Kosina-Milutinović ističe kako su im trenutno svi kapaciteti popunjeni pa planiraju širenje i to novcem iz fondova EU s ciljem da privuku tvrtke koje se žele baviti visokim tehnologijama, posebice 2D i 3D skeniranjem i printanjem. U 12 tvrtki smještenih u inkubatoru trenutno radu 135 ljudi, a samo je lani bilo 56 novozaposlenih. Iskusni poduzetnici pomažu onima koji tek pokreću poslove.

Dio radnika propale željezare posao je našao u tvrtki Sikol koju je prije 25 godina osnovao Igor Šprajc. Bave se pjeskarenjem, bojanjem i antikorozivnom zaštitom čeličnih konstrukcija, a godišnje uprihode oko 10 milijuna kuna. U posljednje dvije godine primili su 25 novih radnika i sada ih je ukupno 47.

- Ovdje imamo stručne radnike za metalnu industriju, a i stari majstori prenose znanje na mlade. Radimo po cijeloj Hrvatskoj, a sve više i u Sloveniji - ističe Šprajc.

Za popravke metalnih dijelova strojeva nanošenjem prevlaka od raznih metalnih legura i keramike bavi se sisačka tvrtka Titan koju već 20 godina vodi Krešimir Ivani, a kao tehnički direktor se u posao uključio i njegov sin Davor, inženjer strojarstva. Imaju 7 zaposlenih i stabilne godišnje prihode od oko 3 milijuna kuna. Većinom rade za velike tvrtke poput Ine, Petrokemije, Janafa, HEP-a.

- Naš je posao produžiti rok trajanja metalnim dijelovima. Posla ima sve više, ulažemo u nove tehnologije, no problem je pronaći dobre radnike jer su stari majstori većinom u mirovini, a mladi ljudi nerado biraju metalurške struke - kaže Krešimir Ivani i otkriva kao bi uz pomoć novca iz fondova EU krenuli u gradnju novog pogona kako bi mogli raditi i za naručitelje iz inozemstva.

- Mnogi Siščani rade u Zagrebu i male tvrtke koje su se ovdje otvorile još uvijek nisu po broju radnih mjesta nadomjestile velike koje su propale. Ni ratne rane još nisu posve zaliječene i mnogi ljudi teško prihvaćaju nove vrijednosti, no lagano se mijenjaju navike i ljudi sve više shvaćaju da se moraju sami pokrenuti ako žele boljitak - komentira Davor Ivani.

Na jednu od većih investicija u sisačkom kraju odlučio se ekonomist Domagoj Hruška (36) koji je u selu Preloščica nedaleko od grada sagradio staklenike površine 2,6 hektara u kojima od travnja do prosinca zriju grapolo rajčice kojima se opskrbljuju mnogi domaći trgovci. Iako je rođen u Slavoniji, a živi u Zagrebu, Sisak je izabrao zbog obilja drvne sječke koja mu služi kao energent za grijanje staklenika. Uz to, kaže, Sisak ima dovoljno kvalitetne radne snage i blizu je Zagrebu koji je najveće tržište njegovih proizvoda.

Proizvodnja je krenula 2015., a ideja se rodila 2011. kada je Hruška bio u Izraelu i vidio kako se tamo pomoću modernih tehnologija uzgaja velika količina voća i povrća. Ulaže vlastita 4 milijuna kuna, 15 milijuna dobiva iz IPARD fonda EU, a još 16 osigurava pomoću kredita. Zapošljava 25 radnika, a kada je berba, bude ih i 40.

Posebni bumbari

- Muči nas uvozna roba koja zbog niskih cijena ugrožava hrvatske poljoprivrednike. Čekamo nove natječaje da bismo kroz fondove EU sagradili još dva hektara staklenika. Hrvatsko je tržište slabo pokriveno domaćom robom, pa tako i rajčicom i vjerujem da će država ubuduće više ići na ruku proizvođačima, a ne uvoznicima, što se može naslutiti iz rješenja koja donosi porezna reforma - kaže Hruška. Proizvodnju u Hruška staklenicima vodi glavna tehnologinja Mihaela Gluhinić koja nam pokazuju kako rajčice rastu iz kamene vune, a svaka biljka pomoću cjevčice dobiva potrebnu količnu vode s gnojivima. Ovisno o dobu godine, temperatura se kreće od 19 do 28 stupnjeva, a prilagođava se i količina vlage u zraku. Riječ je o nizozemskoj tehologiji tzv. hidroponskog uzgoja, u kojoj sve procese nadziru kompjutori. Ljeti se rajčice beru svakodnevno, a u jesenskim mjesecima dvaput tjedno. Za oprašivanje se koriste posebni bumbari koji stižu iz Belgije, a biljke se minimalno prskaju kemijskim sredstvima i plodovi su, tvrdi tehnologinja, neusporedivo zdraviji od uvoznih.Većina zaposlenih u stakleniku se, kaže Gluhinić, i prije bavila poljoprivredom pa je tako i ona na svom imanju uzgajala ekološke proizvode uvjerena da upravo takva proizvodnja hrane, kao i staklenički uzgoj povrća, u sisačkom kraju ima jako dobru perspektivu.

Pčelari

Prije 20 godina Saša Simić je otvorio prvu poljoprivrednu apoteku, a danas ih ima 18, većinom u Sisačko-moslavačkoj županiji, i zapošljava 36 radnika, od kojih četvero radi u prije dvije godine uređenom pogonu za proizvodnju tzv. pogača za pčele, odnosno hrane koju pčelari svojim pčelama stavljaju u košnice da bi preživjele zimske mjesece kada biljke ne cvatu pa nema dovoljno prirodne hrane. Na ideju da krene u takvu proizvodnju došao je upravo kroz prodaju raznih proizvoda za pčelare te je uvidio da se sve više ljudi bavi pčelarstvom, a da hrana za pčele koja se uvozila uglavnom iz BiH nije dovoljno kvalitetna. Glavna sirovina je šećer koji Simić isključivo nabavlja u Hrvatskoj. Godišnje preradi 250 tona, a planira iduće godine proizvodnju povećati za 50 posto i zaposliti još radnika. Pomoću posebnih tehnologija ga prerađuje u glukozu i fruktozu od kojih nastaje sirup koji se koristi za izradu bijelih pogača koje izgledaju poput plastelina i pakiraju se u pakovanja od jednog kilograma. Već ih koriste tisuće hrvatskih pčelara, a krenuo je i izvoz u Italiju, Francusku i Sloveniju. Uspjeh na zahtjevnom zapadnoeuropskom tržištu Simiću je najbolji pokazatelj kvalitete proizvoda. Uvjeren je da se profitabilnost može postići samo kroz najviše standarde kvalitete. Smatra da bi sisačko područje moglo ponuditi i više proizvoda koji kvalitetom i količinom mogu biti konkurentni na EU tržištu pa vjeruje kako će sve više njegovih sugrađana razmišljati poduzetnički što je danas još uvijek više iznimka nego pravilo.

--------------------------------

Ikić Baniček: Nedostaje nam 200 radnika sa specijalističkim znanjima

Sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček ističe kako je broj nezaposlenih u Sisku ove godine pao za 12 posto, a gradski prihodi od poreza i prireza na dohodak su porasli 10 posto. To je, zaključuje, najbolji indikator kamo ide gospodarstvo.

- Zatvaranjem željezare u Sisku nije se dogodilo ništa gore nego svim hrvatskim i europskim gradovima koji su nekada imali pogone teške industrije. Na području nekadašnje željezare danas imamo 25 tvrtki koje rade i proizvode. U halu u kojoj je nekada bila valjaonica upravo ulazi nova inovativna tvrtka metalske branše i već su mi se najavili da će trebati još građevinskog zemljišta u blizini koje je u vlasništvu Grada.

Sisku nedostaje još oko 2000 radnih mjesta, no već sada je pitanje ima li na tržištu dovoljno radne snage s potrebnim znanjima - govori Ikić Baniček. Prema njezinim riječima, nedostaje visokotehnoloških tvrtki koje pretežno zapošljavaju inženjere i zato Grad razvija projekte Centar izvrsnosti i kreativnosti te Tehnološki centar.