Premijer se trenutačno bavi slamanjem otpora svoga glavnog koalicijskog partnera, HNS-a, koji se žestoko protivi takvom scenariju, a bez čijih ruku SDP ne može skucati većinu za raspuštanje Sabora. Kao sredstvo pritiska Milanović je već potegao prijetnju da će se, ostane li HNS pri svom mišljenju, obratiti HDZ-u koji je dosad više puta zatražio prijevremene izbore. To je sukus razgovora koje sam proteklih dana vodila s više visokih izvora iz vladajućih krugova, pokušavajući provjeriti informacije o tome da Kukuriku ima, navodno, spasonosnu ideju za osvajanje još jednog mandata, odnosno da će, umjesto krajem godine, parlamentarne izbore organizirati na prepad, munjevito, čim proljetno sunce ogrije Hrvatsku.
Obnovljeno povjerenje
Otkud takav obrat? Premijer Milanović dosad je na svaki način sugerirao da će svoje četiri godine iskoristiti do posljednjeg mogućeg dana. Sada se predomišlja zato što ga stanjena podrška javnosti onemogućava u efikasnom upravljanju zemljom? Reformske je odluke, logično, teško očekivati u godini prije izbora. Treba mu novi izborni legitimitet da bi mogao ići u neugodne promjene koje će Hrvatska, htjela-ne htjela, morati provesti? Samo s obnovljenim povjerenjem birača u jedrima može odraditi ono što bi trebao? Poštenije se izložiti izbornom riziku nego mjesecima čučati na vlasti, a ništa ne činiti? Bolje izbori nego izgubljena godina? Premijer misli da je u takvoj situaciji časnije pozvati narod neka odluči? Možda, možda, možda… Ali o Milanovićevim postizbornim planovima ništa se ne zna. Što će raditi ako osvoji još jedan mandat - o tome se može samo spekulirati. Ono što se zna, premijer bi odjednom, brzinski na izbore prije svega zato što je uvjeren da u ovom trenutku može pobijediti i zadržati vlast. Ni takva računica nije nelegitimna. Ako zaista misli da su mu proljetni termini bolji od onih potkraj godine, da su mu šanse veće sada nego bude li čekao redovne rokove, Milanović ima snažan razlog da pohita s izborima.
Američki savjetnici podigli su mu raspoloženje. Navodni čudotvorac Alexander Braun probudio je premijera iz tri godine duge letargije i opet ga gurnuo u ring. Naravno, njegova su istraživanja pokazala isto što i domaća: da Kukuriku trenutačno ne stoji dobro, ali situacija nije beznadna. Razlika je u tome što je Milanović postao otvoren za savjete svojih konzultanata. Impresioniran je njihovom inozemnom reputacijom ili je napokon spreman poslušati one koje jako skupo, u milijunskim iznosima, plaća? U svakom slučaju u kratkom je roku donio više odluka kojima se vratio u igru. Odlučno je presjekao oko švicarca pa je podivljali tečaj zaledio na godinu dana, s tim da se osim toga još malo junačio u retorici prema bankama. Zatim, oprostom dugova desecima tisuća blokiranih postao je zvijezda dana u globalnim razmjerima. BDP bi prvi put nakon sedam godina krize mogao proviriti s glavom iznad vode. Industrijska proizvodnja i izvoz rastu, čak je i potrošnja nešto cimnula. Najavljeni mogući rast - ako ga i bude - još je na razini statističke pogreške, ali psihološki je učinak važan.
Najnoviji CRO Demoskop pokazuje da je Vlada svojim recentnim, navodno socijalno osjećajnim mjerama uspjela u mjesec dana popraviti podršku javnosti za oko sedam posto, što je nevjerojatan skok od gotovo trećine dosadašnjeg rezultata (s prošlomjesečnih 20 na nepunih 28 posto u veljači). U Vladi planiraju još neke slične poteze: određene beneficije poljoprivrednicima, automatsko otvaranje stečaja za tvrtke koje više od 60 dana ne isplaćuju plaće zaposlenima, čašćenje platežno sposobnog dijela naroda HEP-ovim dionicama… Uskoro bi se trebali osjetiti i pozitivni efekti pristupa europskim fondovima, možda se ponovno zakopa na gradilištu Pelješkog mosta… Oštre poruke Srbiji da joj Hrvatska neće dopustiti pristup Europi dok ne povuče zakon kojim je, kako to kaže ministar Miljenić, za sebe prisvojila ulogu mini-Haaga, također treba gledati u funkciji predizborne kampanje.
Proljeće je Zoranu Milanoviću prikladnije za izbore od jeseni ili kraja godine i zbog političkih razloga. Munjeviti izbori mogli bi HDZ zateći na spavanju. Premda se odavno brusi za smjenu Kukuriku vlasti, Karamarkova sljedba nije spremna za parlamentarne izbore, još manje za obnašanje vlasti. Njihov je gospodarski program poput Skadra na Bojani: zidaju već godinama, ali nikako da ga zgotove. Zatim, HDZ-ova podružnica ispod šatora u Savskoj, zadužena za dizanje tenzija, počela se urušavati. Na koncu, Milanović je uvjeren da će personaliziranom kampanjom, u ringu sa šefom HDZ-a prsa o prsa, izaći kao pobjednik. Istraživanja mu u tom pogledu daju znatnu prednost, a on je uvijek željan fajta.
Mogući rivali
Osim toga, ni moguća konkurencija na prostoru od ljevice do centra još nije spremna za izbore. Ivo Josipović jedan je od ključnih razloga zašto se Milanoviću odjednom tako jako žuri s izborima. Premijer se boji njegova mogućeg rivalstva. Bez obzira na koji način misli ostati na političkoj sceni, dosadašnji predsjednik Republike treba vremena za realizaciju svojih planova. Ni Milan Bandić sa svojom strankom u nastajanju još nije spreman za izbore. Dosad tvrd ORaH trenutačno je oslabljen pojavljivanjem Živog zida, pa će utoliko - procjenjuju u Milanovićevu krugu - vjerojatno morati biti skloniji kompromisu.
Premijerovim izbornim planovima konvergiraju i odnosi u SDP-u, gdje je on trenutačno apsolutni gospodar situacije. Unutarnja mu pobuna, još prije pola godine vrlo realna, više ne puše za vratom. Za razliku od utjecajem američkih savjetnika osokoljenog Milanovića, njegova opozicija u SDP-u smatra da parlamentarne izbore ne mogu dobiti, pa su svoje namjere stavili na poček, ne zato što bi se nadali izbornoj pobjedi, nego zato što bi dizanjem glava u ovom trenutku preuzeli odgovornost za, po njima, vrlo izvjestan poraz. U svakom slučaju, svoju ideju o brzinskim proljetnim izborima premijer nije podijelio ni s najužim SDP-ovim rukovodstvom. Više je o tome rekao svojim koalicijskim partnerima, nego stranačkim drugovima. Toliko o razini povjerenja i komunikaciji unutar SDP-a.
Sužavanje koalicije
Milanovićev top secret plan o ho-ruk parlamentarnim izborima ima nekoliko slabosti. Prije svega, takva se opcija uopće ne mili SDP-ovim saborskim zastupnicima. Dignu li ruku za raspuštanje Sabora, faktički se odriču dosadašnje vrlo lukrativne pozicije i moraju se prije vremena izložiti neizvjesnosti izbora, koja će za mnoge od njih sigurno završiti porazom. S Kukuriku jatom slična situacija. HNS inzistira na tome da se dosadašnji mandat iskoristi do kraja, razumljivo, jer sve što slijedi za tu je stranku krajnje nesigurno. Osim toga, Vesna Pusić još nije odlučila hoće li pretrčavati u neki drugi tabor. Zoran Milanović uskoro bi se mogao suočiti s neugodnim otkrićem da se njegova koalicija ne širi, nego se počela skupljati i postaje krajnje neizvjesna. IDS se već krenuo izmicati, oni se uvijek na vrijeme iskrcaju, svojedobno su znali naći modus vivendi i s HDZ-om. Umirovljenici također vrlo vješto trguju svojim interesima. Nimalo iznenađujuće, ali ni HDZ u ovom trenutku ne bi podržao raspuštanje Sabora, bez obzira na to koliko inače mahao zahtjevima za prijevremenim izborima i bez obzira na to što će vrlo teško objasniti njihovo praktično opstruiranje. Kako trenutačno stoje stvari, izglednije je da će se parlamentarni izbori dogoditi u zadnjem mogućem roku, dakle za godinu dana. Hrvatskoj u međuvremenu sigurno neće cvjetati ruže, neovisno o nekim trenutačno pozitivnim signalima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....