Osim Gazproma, u utrci za Petrokemiju već su 14 godina Norvežani i Švicarci

ZAGREB - Kao mogući kupci Petrokemije, doznajemo iz dobro upućenih izvora, mogli bi se javiti i Amerikanci te Kinezi.

Osim ruskog plinskog giganta Gazproma, s kojima će ministar gospodarstva razgovarati o prodaji kutinskog proizvođača umjetnih gnojiva Petrokemije, u utrku za kupnju bi se uskoro mogli uključiti i norveška kompanija Yara te švicarska Ameropa.

Sindikat zabrinut zbog vijesti o prodaji Petrokemije Rusima. Pisali Josipoviću, Milanoviću, Čačiću i Špremu!

Povratak starog kupca

Yara je osnovana 1905., posluje u 150 država svijeta, a manje je poznato da je ta kompanija još 1998. godine htjela kupiti Petrokemiju. Tadašnja hrvatska Vlada je nominalnu vrijednost Petrokemije procijenila na 703 milijuna njemačkih maraka (oko 400 milijuna eura), na koliko je procijenjena u prvom krugu privatizacije, no u drugom krugu Vlada je donijela odluku da se cijena smanji na samo 78 milijuna maraka (38 milijuna eura). Yara i još jedna finska tvrtka tada su ponudili otkup 51 posto Petrokemije po prvotnoj cijeni od 703 milijuna maraka. No, na kraju se odustalo od prodaje.

Ruski interes

Ameropa je švicarska tvrtka osnovana 1948., za proizvodnju gnojiva i sjemenja. Zapošljavaju 2075 ljudi širom svijeta i godišnje prodaju deset milijuna tona gnojiva i pet milijuna tona sjemenja.

No, neslužbeno doznajemo da su Švicarci u međuvremenu odustali od Petrokemije. Uz Ruse, kao mogući kupci, doznajemo iz dobro upućenih izvora, mogli bi se javiti i Amerikanci te Kinezi.

Zašto bi baš ruski naftni div Gazprom mogao biti najzainteresiraniji za Petrokemiju, objašnjava Nenad Bakić, broker i dioničar Petrokemije.

- Petrokemija trenutno troši minimalno 650 milijuna kubičnih metara plina. Recimo da je srednjoročno održiva cijena plina u Europi oko dvije kune po metru kubičnom, to bi značilo da je Petrokemija kupac od oko 1,4 milijardi kuna godišnje. Ako ste proizvođač plina, pretpostavimo da stoga imate 30 posto dobiti na plinu koji prodate takvom kupcu, a pogotovo zato jer Petrokemija ne troši kada je najveća potrošnja, što ima vrlo značajne posljedice za cijelu priču ako ste proizvođač i distributer, jer vam značajno smanjuje troškove skladištenja, vršni kapacitet... - tvrdi Bakić.