Željko Klaus: U Kutini neće biti nikakve revolucije, prvi potpredsjednik nas je smirio

1. Gospodine Klaus, u samo tjedan dana postali ste najveći ‘čuvar socijalizma’ u Hrvatskoj. Kako se osjećate u toj ulozi?

- E baš ste me našli. Ja da branim socijalizam koji sam aktivno sudjelovao u njegovu rušenju. Ja koji nikada nisam bio u partiji, pa ni u sindikatu dok me poslije rata nisu nagovorili... Ma, nemojte me vući za jezik, neću vam ništa reći jer upravo pišemo pomirbeno priopćenje u kojem se sindikat ograđuje od bilo kakve daljnje priče o ‘prodaji’ Petrokemije jer nas je prvi potpredsjednik Vlade smirio nakon povratka iz Rusije.

2. Kako vas je smirio kada ste rekli da je otišao u Rusiju prodati Petrokemiju kao da je njegova prćija?

- To nisam rekao ja, nego je on rekao da ide u Rusiju s velikom privatizacijskom pričom, a sada kaže da ima zainteresiranih, ali da se Petrokemija još neće prodavati.

3. Eto, a vi već organizirali stožer za obranu?

- Nismo aktivirali stožer, sve su aktivnosti obustavljene. Morate i nas razumjeti, imamo pravo biti zabrinuti ako netko govori o prodaji Petrokemije a da radnici, Uprava i Nadzorni odbor ništa ne znaju o tome. Minimum je elementarne pristojnosti da nas netko obavijesti o planovima i da s nama popriča.

4. Zašto se tako opirete privatizaciji Petrokemije?

- Ne opiremo se mi ničemu i ponavljam još jednom da u Kutini neće biti nikakve revolucije.

Koliko god znamo biti bučni, mi smo i legalisti pa samo tražimo da se poštuje odluka Sabora prema kojoj je Petrokemija jedno od šezdesetak strateških poduzeća RH.

5. Ali Čačić je nekoliko puta ponovio da proizvodnja umjetnoga gnojiva nije u strateškom interesu.

- To može biti njegovo mišljenje, ali postoji dokument Sabora u kojem piše što piše. Mi ništa drugo ne tražimo nego da nas se pusti da radimo, a ne da se stvara atmosfera straha od otpuštanja radnika. Vi morate znati da je 1000 radnika Petrokemije ratovalo za ovu državu...

6. Zašto uopće mislite da bi tvornicu netko kupio da bi je upropastio?

- Ponekad se tvrtke kupuju i zbog nekih drugih tržišnih interesa. Mi ne znamo kakve su namjere kupca. Pogledajte CMC u Sisku. Sve je počelo lijepo, investicije, ulaganja, a na kraju 900 Siščana završilo na cesti. Mi samo pušemo i na hladno jer, poučeni iskustvima nekih drugih tvrtki, ne želimo da se to i nama dogodi. Eto vam HT. Profit raste, a zaposlene se otpušta.

7. I to je kapitalizam. Pa i vi ste dioničar?

- Da, i ja imam 106 dionica koje sam 2008. godine kupio sa 25 godina staža za 6646 kuna, kao i ostalih 4000 radnika. Rijetki su, kako se zlonamjerno spominje, kupili dionice s punim stažem. Danas te dionice, kada bih ih prodavao, a ne mislim ih prodavati, vrijede 29.150 kuna. Da, i ja sam ‘pravi kapitalist’, stvarno sam se obogatio.

8. Koliko je radnika prodalo dionice ovih dana kad su rasle?

- I taj se broj prenapuhava. Od 4000, dosad ih je prodalo oko 400. Ali mi nismo brokeri, nego su neki radnici prodavali dionice iz očaja.

9. Iz Vlade poručuju da su i građani vlasnici dionica, da bi i oni nešto zaradili...

- To je čista demagogija. Pa zašto onda ne raspišu referendum pa neka građani odluče treba li prodati Petrokemiju?

10. Odakle vam podatak da Hrvatska ima svog plina 70 posto i da ne ovisite o uvozu zbog kojeg raste cijena?

- Mi uistinu imamo toliko plina, a druga je stvar tko je vlasnik i zašto ga kupujemo po tržišnoj cijeni. Ali i u uvjetima povećane cijene plina Petrokemija je lani poslovala sa 100 milijuna kuna dobiti. Mi nismo gubitaši ili paraziti kojima država daje plaće iz proračuna. A nismo ni ništa gluplji od Rusa ili Norvežana koji bi nas mogli kupiti.