Razotkrivena tajna: Sanaderovi čuvari ispalili 13 metaka u disku

ZAGREB - Doček Nove godine 2007. u poznatom zagrebačkom klubu Gjuro II za većinu gostiju završio je razočaravajuće, a za nekolicinu i bolno. Tada je skupina razjarenih mladića, ogorčena činjenicom da su dvojica od njih izbačena iz kluba, krenula u odmazdu palicama, noževima, bocama pa čak i sjekirom. Cilj je bio srediti redare i demolirati klub.

Epilog je bio dvoje ranjenih iz oružja, više ozlijeđenih, demolirani ulaz i predvorje kluba. Srećom nitko nije smrtno stradao. Tada je uglavnom spominjalo kako je netko od redara iz Gjure pucao prema napadačima kako bi ih spriječio u njihovu pohodu.

Riječi sutkinje

Tri i pol godine kasnije četvorica napadača osuđena su na zatvorske kazne nepravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda. Tko je kritične noći ranio jednog od njih, kao i nedužnog mladića koji je radio na garderobi, ostalo je nepoznato. No, sama sutkinja Saša Lui obrazlažući presudu i opasnost čina optuženika po brojne goste koji su se te noći zatekli u klubu izrekla je i ono o čemu se ranije samo špekuliralo.

-To što je nekoliko policajaca, koji su bili u pratnji štićene osobe, a koji su visoko educirani da procijene opasnost, počelo pucati prema vama svjedoči o opasnosti u koju ste doveli ljude - kazala je sutkinja optuženicima. Dakle, prema presudi i riječima sutkinje nisu pucali redari nego policajci, pripadnici posebnog Odjela za fizičku zaštitu MUP-a. I nakon događaja mediji su izvještavali kako je na proslavi u Gjuri bila i kćer tadašnjeg premijera Ive Sanadera. No, uglavnom se pisalo o tome kako nije bila u opasnosti. O tome da su i oni možda otvorili vatru iz pištolja, špekuliralo se u kuloarima.

Spis bez imena kćeri

U sudskom spisu nigdje se ne spominje nazočnost Brune Sanader, već “štićene osobe” i policajaca koji su na ulazu pokazivali značke (jedan i oružje op.a.). Samo jedan svjedok spomenuo je da je u klubu bilo “desetak policajaca u civilu koji su čuvali kćer premijera”. Osim toga, policija je od organizatora proslave dobila popis svih gostiju, osim tzv. “čestitara” koji su ušli poslije ponoći.

Iz svjedočkih iskaza, davanih prvenstveno radi utvrđivanja odgovornosti optuženih napadača, nije posve jasno koliko je osoba pucalo. Dok su gosti kluba mahom tvrdili da su malo toga vidjeli, sami sudionici nereda, kako optuženici tako i osoblje lokala, davali su različite izjave. Tako su neki zaposlenici Gjure čuli pucnjeve koji su dolazili sa strane napadača, a napadači su isticali da su na njih pucali redari.

Pritom se u više svjedočenja spominjao “redar u narančastoj spitfire jakni”, čiji identitet nije utvrđen. Jedan je svjedok pričao o muškarcu sa srebrnim pištoljem i pucanju. Tvrdio je da bi ga mogao prepoznati, ali osoba nije pronađena. Ranjeni garderobijer, kojega su pogodila 4 projektila, ispričao je da je dozivao u pomoć jer nije osjećao noge. -Čuo sam glas u smislu “što ste sad nestali, gdje ste se povukli”. Nisam vidio kome glasovi pripadaju, a nisam ni želio - izjavio je mladić.

Devetorica jakih

Pojedini svjedoci vidjeli su i više krupnih muškaraca koji drže ispružene ruke s pištoljima, a jedan je napadač vidio da “devetorica jakih mladića pucaju iz pištolja u njihovom smjeru”. Smatrao je da se radi o osiguranju kluba, odnosno redarima. No, teško je moguće da je Gjuro imao toliki broj naoružanih redara. Osim toga pronađeno je 13 čahura ispaljenih najvjerojatnije iz dva tipa pištolja. Upravo zbog svega toga vjerojatno je i sutkinja zaključila da su prema napadačima pucali policajci iz osiguranja kćeri premijera.

Ako su pucali policajci, radi se o prvoj upotrebi vatrenog oružja u Hrvatskoj radi zaštite štićene osobe. Uobičajeno bi bilo da se utvrdi tko je od njih pucao, ranio mladiće i ugrozio živote drugih, pa da se onda, zbog nužne obrane ili pravila službe i odbaci odgovornost. No, ako je suditi po podacima iz spisa, veliki trud u rasvjetljavanje tog segmenta nije ni uložen.