BURILOVIĆ: MOJA ISTINA

Šef HGK o ogromnim primanjima, imovini, diplomi... ‘Došao sam u Komoru na upola manju plaću!‘

‘Večeru u Berlinu smo platili 17.000 €. Što je tu luksuz? Na SP u Rusiji išli smo jer je na utakmici najveća koncentracija kapitala‘
Luka Burilović
 Damjan Tadic/Cropix

Mostov prijedlog zakona da se ukine obavezna članarina u HGK, iako nije prošao, prošli je tjedan izazivao burne reakcije i u Saboru i u javnosti. Osim oporbe, za ukidanje članarine založio se i značajan dio poduzetnika, uz tvrdnje da od Komore nemaju koristi te da je riječ o instituciji koja ponajprije služi HDZ-u za uhljebljivanje njihovih kadrova. Reakcije su se pojačale kad su mediji objavili da predsjednik HGK, HDZ-ov Luka Burilović, uz mjesečnu plaću u Komori te kroz članstvo u nekoliko nadzornih odbora mjesečno na račun dobije više od 60 tisuća kuna.

Vaša primanja mjesečno iznose više nego što zajedno imaju predsjednik države i premijer?

- Ja nisam državni dužnosnik, nego poduzetnik. Moja primanja nemaju formalno ograničenje, niti kome moram govoriti kolika su mi primanja. No, ja to niti ne tajim. Osobno sam u Komori rekao da objave moju plaću koja iznosi 23 tisuće kuna. Prije mene te plaće nikad nisu izašle iz HGK.

Na Ininu webu već godinama stoje primanja članova Nadzornog odbora, a sad se samo mene proziva. Svoj posao radim pošteno. Kad bih i ja bio dužnosnik, mogao bih se uspoređivati s njima. Ali, ja sam poduzetnik od 1991. kad sam osnovao prvu tvrtku i moja su primanja na razini menadžerskih već 15-20 godina. Došao sam u Komoru na upola manju plaću nego što sam je imao na prethodnome radnom mjestu.

Uz plaću, visoke naknade primate i u nadzornim odborima Ine, Podravke i Badela te u Upravi Fonda za zaštitu okoliša. Ne vidite ništa sporno u tome? Kako stignete sve?

- Riječ je o privatnim ili većinski privatnim tvrtkama. Ja razumijem da ljudi rade za puno manje. Ali, ja nisam nikome ništa ukrao. Drugi su odredili i moju plaću i naknade koje primam. Ta plaća dolazi na moj tekući račun, plaćam na to porez i ništa ne tajim. Kao član NO-a, od kojih sam u neke, kao što je FZOEU, imenovan po službenoj dužnosti, stignem sve obaviti, uvijek imamo pripremu za te sjednice, ali sjednice NO-a u prosjeku su jednom mjesečno.

Portal Index objavio je i popis vaše imovine. Imate luksuzni stan, kuću, poslovni prostor... Gdje na kraju živite, u Zagrebu ili Vinkovcima i gdje plaćate prirez?

- Kad je riječ o mojoj imovini, imam stan u Zagrebu, kuću u Vinkovcima čija veličina nije 500, nego 128 kvadrata i poslovni prostor. Cijena te kuće u Vinkovcima nije baš velika. I nema tajne kako sam do toga došao. Kuću sam potpuno uzeo na kredit koji je vraćen. Kad sam došao u Komoru 2014., u Zagrebu sam kupio stan od 50-ak kvadrata, a poslije, pokraj njega, još jedan od 20-ak kvadrata pa sam ih spojio u jedan veći. Poslije sam to prodao za 220 tisuća eura i kupio novi stan za 260 tisuća eura. Dakle, sva moja imovina plaćena je od mojih primanja i sve je išlo preko računa.

Moji prihodi u 35 godina veći su od moje imovine. Od 2005., kad sam došao za direktora šećerane, imam visoka primanja, a znala su biti i veća nego danas. Moje prebivalište je oduvijek u Vinkovcima, a isti dan kad sam došao u Komoru 2014., ja sam boravište, jer tako nalaže zakon, prijavio, i to u roku od 15-ak dana. Prirez plaćam u Zagrebu. I Komora mi nikad nije plaćala stan, niti sam živio u nečemu što bi bilo vlasništvo Komore.

Niste dužnosnik, ali ipak ste po političkoj liniji došli na mjesta u nekim nadzornim odborima.

- Badel je privatna tvrtka, a ostale tri su većinski privatne tvrtke.

U emisiji na HRT-u rekli ste da imate svoj privatni biznis, ali vaša tvrtka Agrotehna Lipovac davno je ugašena i nema je čak ni u sudskom registru. Kojim se poslom bavite?

- Ja sam 1985. otišao raditi u Njemačku, a 1990. sam osnovao svoju tvrtku, koju sam poslije ugasio. I supruga je imala tvrtku, koju je ugasila 2019. godine.

Ali, rekli ste da zarađujete od svog biznisa?

- Imam lokal za iznajmljivanje. Zašto mislite da bih ja morao nekome reći koliko zarađujem od toga? To je moj privatni lokal i to su moja dodatna primanja o kojima ne želim govoriti.

Možda je HGK stručna udruga, ali čini se i stranačka, vode je HDZ-ovci, vi ste član te stranke, kao i pola vaših potpredsjednika. Javnost percipira Komoru kao uhljebničku instituciju u kojoj HDZ smješta svoje kadrove?

- Na to mjesto nije me postavio HDZ, kako neki govore. Predsjednik Komore postao sam u vrijeme Vlade SDP-a koja je te 2014. godine promovirala Damira Kuštraka za to mjesto. Prijavio sam se na natječaj i mene je izabrala Skupština Komore tajnim glasovanjem između 17 kandidata.

Svi znamo kako ide s natječajima i lobiranjem u Hrvatskoj, nije ni HGK iznimka u tome.

- To je bio javni poziv i pobijedio sam na tajnom glasovanju. Kad sam se prijavio, naravno da sam lobirao kad sam procijenio da imam šanse. Kad god se natječete negdje, idete u lobiranje. Za drugi mandat izabran sam između sedam kandidata.

Ako je sve to tako transparentno kao što kažete, zašto javnost ima dojam da je Komora stranačka organizacija za HDZ-ove uhljebe? Predsjednik Zoran Milanović za HGK je rekao da je to politička jazbina od koje nema koristi.

- Jako mi je žao zbog toga. Predsjednika poštujem, ali možda on nema informaciju, no baš smo ovih dana za njega radili podlogu za Petrinju i Sisak. I svaki tjedan njegove službe od nas traže da nešto napravimo za njega, a on kaže da od HGK nema koristi. To je samo jedan primjer. Od ministrice poljoprivrede, primjerice, dobili smo zahtjev da organiziramo gospodarstvenike za Albaniju, što mi ujedno i sufinanciramo. I ministar Grlić Radman je tražio organizaciju za Alžir i Egipat. Tko će to raditi ako neće Komora?

Koliko HGK ima ukupno prihoda od članarine, a koliko od samog posla?

- U 2019. godini 68,9 posto je bilo prihoda od članarina, a 31,1 posto su naši prihodi, što iznosi 161 milijun kuna od članarina i 50-ak milijuna kuna od našeg posla.

Tu mogu spomenuti i više od 70 milijuna kuna koje smo osigurali kroz sufinanciranje iz EU u protekle tri godine. Kad sam došao, Komora je od ukupnog budžeta malo više od dva posto ostvarivala od vlastitih prihoda. Ja sedam godina radim reforme u HGK. Kad sam došao, zatekao sam 640 ljudi, a danas ih u HGK ima 393. Otpustio sam 300 ljudi što je jako teško, radi se o ljudskim sudbinama. Imali smo program zbrinjavanja, išlo se ime po ime...

Sektore sam smanjio sa 17 na njih sedam, ukinuo sam direktore po županijskim komorama, kao i deset direktora u Zagrebu, te sve rukovodeće pozicije, smanjio sam reprezentaciju... Primjerice, u 2013. godini reprezentacija za 20 županijskih komora i predstavništava iznosila je 17 milijuna kuna, što sam ja smanjio na milijun kuna. No, 2015. sam to povećao jer s tim iznosom nismo mogli.

Pod reprezentaciju ne spadaju samo jelo i piće, nego i kad gospodarstvenike vodimo u inozemstvo te tamo plaćamo troškove. Četiri puta se smanjivala članarina, ukinut je komorski doprinos, donio sam odluku i da se dvije godine oslobode plaćanja članarine one tvrtke koje se tek osnuju, oslobodili smo plaćanja zbog potresa i korone, a sada smo oslobodili Sisačko-moslavačku županiju u kompletu. Sami sebi smanjujemo prihode, a dokad tako?

HGK je išao u Rusiju u vrijeme SP-a. Koja je konkretno bila korist od tog puta ili se radilo samo o utakmici?

- Veleposlanik Anvar Azimov rekao nam je da u vrijeme utakmice napravimo biznis delegaciju jer tada dolaze tisuće biznismena. Namjerno smo išli u vrijeme utakmice kad je najveća koncentracija ljudi i kapitala. Ljudi ne shvaćaju što je biznis.

Zašto ste iz svoje službene biografije izostavili diplomu iz Banja Luke?

- Zato što tamo nisam diplomirao, niti sam ikada bio na privatnom sveučilištu Apeiron gdje je, kako kažu, poništeno 127 diploma. Ja sam u BiH polagao jednu razlikovnu godinu, ali se ispostavilo da mi ona, zbog bologne, nije niti trebala. Upisao sam potom diplomski u Hrvatskoj, a poslijediplomski i doktorat završio sam u Osijeku.

Rekli ste da niste napravili niti prekršaj, no za vas se veže afera Veletržnice Opuzen. Ona nikad nije otvorena, a dokapitalizirana je sredstvima Ministarstva u vrijeme kad ste ministru Čobankoviću bili pomoćnik. Riječ je o 6,6 mil. kuna, što je s tim novcem? Prema sudskom registru, tamo ste u NO-u bili do travnja 2015. godine.

- Bio sam član NO-a od 2004. do 2008. i kao član nisam donio, niti potpisao nikakvu odluku. To što sud nije ažurirao podatke u registru nije moj problem.

'Ukine li se obavezno članstvo, od 390 ljudi, njih 350 ide na burzu'

Ide se s prijedlogom reforme za HGK. Što ako se ipak ukine obavezno članstvo?

- Ako se zakonodavac odluči na ukidanje, ja ću to prihvatiti. Ali, to znači da ja isti čas radim program zbrinjavanja jer od 390 ljudi, njih 350 ide na Zavod za zapošljavanje. Gase se županijske komore, predstavništva, ne možemo više raditi javne ovlasti, nema Arbitražnog suda, centra za mirenje, nema Suda časti.

Ovdje bi možda ostalo 50-ak ljudi, bili bismo mala udruga. Ne bi više bilo internacionalizacije jer nitko drugi, osim nas, ne vodi gospodarstvenike van. Netko će to u državi poslije morati raditi, pa će onda Vlada možda osnovati neke agencije i iz proračuna davati za to sredstva. I to je rješenje.

Kad govorimo o obaveznom članstvu, komore su organizacije obveznog udruživanja javno-pravnog karaktera i tu je bitan jedan širi kontekst. No, to ostavljam zakonodavcu, ali nadam se da će se i Komoru pitati za mišljenje. Ukidanje ne može ići preko noći.

Večeru smo platili 17.000 eura. Što je tu luksuz?

I mali poduzetnici se žale da nemaju koristi od HGK. Evo, pretpostavimo da imam tvrtku i plaćam vam 42 kune. Što konkretno za to dobijem od HGK?

- Znate li da smo mi proveli digitalizaciju i da imamo koncept digitalne komore s e-uslugama koju smo financirali iz sredstava EU te da svaka tvrtka može koristiti sve te informacije. To je povezano s Trgovačkim sudom i registrom i, primjerice, na tržištu postoje servisi koji pristup takvim bazama podataka naplaćuju četiri-pet tisuća kuna, a mi dajemo besplatno.

Da samo to koriste od nas, a ništa drugo, to vrijedi te članarine.

Dražen Oreščanin s nama je više puta bio u Azerbajdžanu, Kanadi, Austriji, po raznim sajmovima i edukacijama, i to smo mu subvencionirali. Na svakom putovanju spojili smo ga s tvrtkama, sufinancirali put i troškove i imao je jako puno koristi od nas kad je krenuo u posao, a sada govori da smo mi uhljebi, da nas treba ukinuti jer od nas nema koristi.

Ako je tako, zašto se toliko protivite dobrovoljnom članstvu, možda bi vam oni koji imaju koristi od HGK platili i više?

- Kad bi se bilo koga u Hrvatskoj pitalo hoće li nešto plaćati dobrovoljno, nitko to ne bi želio. Ukidanje članstva za male poduzetnike značilo bi da bi cijena usluga bila kao na tržištu. Za 12 javnih ovlasti praktički naplaćujemo samo papir koji im dajemo. Ako bi članarina bila dobrovoljna, cijena bi bila deset puta viša, a to je malima problem. I upravo je to ključ komorskog sustava. Primjerice, kad smo s predsjednicom išli na put u Južnu Ameriku, vodili smo 15 tvrtki i sve smo ih sufinancirali s 2000 eura za troškove putovanja i smještaja. Među njima je bilo desetak malih tvrtki. Samo Komora radi internacionalizaciju. Pa, ne financiramo mi iz te članarine samo naše plaće. Uz ostalo, godišnje financiramo 93 sajma, platimo im pola štanda, pola puta, hotel...

Na tim putovanjima znate se i luksuzno provesti. U Berlinu je HGK za večeru platila više od 100 tisuća kuna?

- Tada smo na večeru vodili 48 tvrtki i njemačke partnere, ukupno više od 100 osoba, od kojih su dvije bile iz svake tvrtke, a iz Komore su bile četiri osobe. Našim tvrtkama i partnerima platili smo večeru koja je iznosila 17 tisuća eura. Što je tu luksuz i sporno?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. listopad 2024 21:44