ŠEST GRIJEHA MINISTRICE MILANKE OPAČIĆ Vodi reforme Vlade, a ne idu joj ni njezine

Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike Milanka Opačić nedavno je postavljena na čelo neformalne radne skupine ministara za provedbu reformi u području socijale, obrazovanja, zdravstva i ostalih društvenih djelatnosti te je najavila da će za najviše mjesec-dva izaći u javnost s popisom reformi koje ova Vlada planira.

Međutim, mora biti svjesna da joj je polovica mandata protekla i da bi reforme već morale biti u punom zamahu. Reforme u vlastitom sustavu najavljuje od prvog dana. Počela je izmjenama gotovo svih zakona u svom resoru. Početkom godine donijela je prijeko potrebni Zakon o dadiljama, međutim - s obzirom na to da Zakon ne osigurava njihovo sufinanciranje po principu vrtića od strane lokalne samouprave - u stvarnosti bi legalizacija dadiljanja bitno povisila cijene. Dadilje koje su registrirale obrt mogu se nabrojiti na prste.

U području socijalnih naknada željela je uvesti jedinstveni imovinski cenzus za većinu od 80-ak naknada iz raznih resora, što bi dovelo do pravednije raspodjele novca. Međutim, taj projekt nije bio dogovoren s ostalim resorima pa je propao u startu. Zatim je željela što više naknada obuhvatiti zajamčenom minimalnom naknadom (ZMN) u okviru Zakona o socijalnoj skrbi. Međutim, uspjela je sa samo tri naknade.

Najavljene izmjene u određivanju invalidnosti i povlastica koje im pripadaju spadaju među veće blamaže. Ministarstvo je napravilo teze zakona, održalo okrugle stolove, primalo primjedbe u javnoj raspravi, a onda povuklo Zakon jer su tek tada utvrdili da im za njega treba dodatnih 90 milijuna kuna koje - nemaju.

1. Jedinstveni imovinski cenzus (JIC)

Vrlo ambiciozan projekt ministrice Milanke Opačić propao je jer je donošen ad hoc, bez jasne političke odluke na razini Vlade. Trebao je služiti pravednijoj raspodjeli proračunskog novca za razne socijalne naknade - socijalne pomoći, stipendija, dječjeg doplatka, opskrbnina za branitelje, dodatnog zdravstvenog osiguranja - od kojih se većina isplaćuje na temelju dohodovnog, a ne imovinskog cenzusa. Međutim, svi resori do jednoga odbili su sudjelovati u tom projektu. Cenzus je tako ostao samo za najsiromašnije - primatelje pomoći i invalidnine.

2. Zajamčena minimalna naknada (ZMN)

Nakon propasti JIC-a, ministrica je najavila uvođenje zajamčene minimalne naknade, nove naknade koja bi trebala objediniti veći broj postojećih naknada, uvesti jasnije kriterije i smanjiti administriranje. Međutim, većina drugih resora nije bila ni za to pa je, prema Tezama o Nacrtu zakona o socijalnoj skrbi objavljenim krajem svibnja, ZMN trebao objediniti četiri-pet naknada iz područja socijale. U Nacrtu zakona objavljenom sredinom rujna naknade u socijalnoj skrbi ostale su gotovo identične postojećima, osim nominalno: sadašnju pomoć za uzdržavanje (PZU), kolokvijalno nazvanu socijalnom pomoći, zamijenila je ZMN. Ona će, osim socijalne pomoći, ipak obuhvatiti i opskrbnine za branitelje i civilne invalide te produženu naknadu za nezaposlenost, koje sada ne podliježu JIC-u. Uz to, imat će gornje ograničenje na 2.900 kuna bruto po obitelji, koliko iznosi minimalna plaća, te obitelj, bez obzira na broj članova, neće moći dobiti veći iznos. Na taj način žele stimulirati rad. Koliki će biti njezin iznos, nije poznato, no nadaju se da će uspjeti osnovicu podići, najvjerojatnije na 800 kuna.

3. Zakon o inkluzivnom dodatku

Ministarstvo je najavilo da će konačno uvesti red i pravednost među naknade za osobe s invaliditetom. Naprosto nije prihvatljivo da umirovljena balerina, sasvim funkcionalna osoba koja vodi svoju školu za djevojčice, ima 80-postotni invaliditet i niz povlastica. Stoga je najavljena konačna revizija svih 520.000 invalida, uvođenje europskog modela određivanja invalidnosti s obzirom na funkcionalnost, a ne dijagnozu te uvođenje nove naknade, tzv. inkluzivnog dodatka, koji bi objedinio dosadašnju osobnu invalidninu te doplatak za tuđu pomoć i njegu. Isplaćivao bi se u nekoliko visina iznosa, ovisno o funkcionalnosti osoba. Teze za Zakon objavljene su u lipnju. Otvorena je javna rasprava, prihvaćene primjedbe i održana dva okrugla stola, a Ministarstvo je odlučilo da Zakona neće biti jer je - preskup. Nacrt novog zakona o socijalnoj skrbi i dalje propisuje osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu u istim iznosima kao sada.

4. Nadzor nad roditeljskom skrbi

Na početku mandata ministrica Milanka Opačić najavila je nužno uvođenje reda među nadzore i nadzornike. Nadzor nad roditeljskom skrbi jedna je od najvažnijih mjera u sustavu socijale. Svrha joj je prevenirati izdvajanje djeteta iz obitelji i naučiti roditelje kako se adekvatno brinuti o djetetu. Nadzor se dodatno plaća stručnjacima koji ga obavljaju 500 kuna mjesečno. Revizija je utvrdila da se nadzori često zloupotrebljavaju i da nema jasnih kriterija za nadzornike pa je ministrica najavila propisivanje kriterija, izradu kataloga nadzornika i moguće povećanje naknade za njihov rad, u okviru mogućnosti. Jedino što je po tom pitanju doista učinjeno jest prošlotjedna odluka da se nadzor više ne plaća 500, nego do 100 kuna mjesečno. Stotine nadzornika zatražilo je razrješenje, što je unijelo potpuni kaos u sustav jer bi stotine obitelji mogle ostati bez nadzora.

5. Obiteljski centri

Činjenica je da obiteljski centri do sada nisu imali važniju ulogu, međutim po najavljenim rješenjima činilo se da će se osnažiti: početkom godine prihvaćeni Zakon o dadiljama ovlastio ih je za nadzor nad njihovim radom, novi Obiteljski zakon trebao im je dodijeliti najvažnije funkcije poput obiteljske medijacije, zastupanja djece, provođenja škola za posvojitelje... Međutim, novim Zakonom o socijalnoj skrbi naprosto su ukinuti. Sve su te funkcije dodijeljene centrima za socijalnu skrb (CZSS), kojima, prema procjenama, već sada nedostaje 30% stručnjaka. U Ministarstvu kažu kako su ih morali ukinuti i pripojiti CZSS-ima, jer obiteljski centri nisu ekipirani, a u proračunu nema novaca za novo zapošljavanje. Ističu kako neće biti otpuštanja. Međutim, ostaje činjenica da Hrvatska ostaje bez preventive i “soft” socijalnog rada te da će centri funkcionirati po principu “kadija te tuži, kadija te sudi”.

6. Informatizacija sustava skrbi

Nema reda u sustavu socijalne skrbi bez međusobne umreženosti centara za socijalnu skrb i umreženosti s drugim institucijama. Informatizacija je stoga bila glavni projekt ministrice Opačić.

Najavljeno je da će biti dovršena najkasnije do 1. rujna 2013. S terena stižu informacije da u polovici centara umreženost ne funkcionira, a o ključnoj povezanosti s Poreznom upravom nema ni riječi. No, u Ministarstvu odgovorno tvrde da su međusobno umreženi svi centri te ista osoba ne može primati socijalnu pomoć u dva grada, a da su spojeni i na Poreznu. Međutim, od Porezne mogu koristiti samo podatke o imenu, prezimenu i adresi korisnika, a ne i podatke o njegovoj imovini, prihodima, registriranim vozilima itd. Tvrde da su ugovori pred potpisivanjem te da će sve proraditi s početkom 2014. .