ZELENA TRANZICIJA

Što koči postavljanje solarnih elektrana? Problema je nekoliko, ali ključna je osviještenost i edukacija građana

Konferencija o solarnoj energiji “Dani sunca”, održana je u organizaciji udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske i Pokreta otoka
Ilustracija
 Zeljko Hajdinjak/Cropix

Zašto jedinice lokalne samouprave ne mogu same odrediti na kojim će točno lokacijama postaviti solarne elektrane, jedno je od pitanja koje su postavili panelisti na konferenciji o solarnoj energiji “Dani sunca”, održanoj u četvrtak i petak u Hvaru u organizaciji udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske i Pokreta otoka.

Prema aktualnoj regulaciji za prostorne planove, lokaciju na kojoj će biti postavljena solarna elektrana određuje županija, umjesto da tu lokaciju odabire jedinica lokalne samouprave, na panelu je istaknula Maja Jurišić iz Pokreta otoka.

“Trenutno samo Šibensko-kninska i Zadarska županija imaju tu mogućnost, pa je logično postaviti pitanje zašto to ne mogu i jedinice lokalne samouprave u drugim županijama”, istaknula je Jurišić.

Da je regulativa GUP-ova (Generalni urbanistički plan) veliki problem u procesu realizacije projekata solarne energije, odnosno da bi gradovi i općine trebali sami odlučivati o lokaciji solara, složio se i Šimun Fio iz novoosnovanog Odbora za zaštitu okoliša i obnovljive izvore energije pri Gradu Hvaru.

“Primjerice, ni trenutno odabrana lokacija na Hvaru nije dobro odabrana, to je područje gdje se sada nalaze maslinici, a ima puno zona koje su daleko pogodnije, kao što su kamenjari i slično”, naveo je Fio.

Ovaj je problem jedan u nizu regulatornih i administrativnih problema kada je riječ o zelenoj tranziciji, posebno korištenju obnovljivih izvora energije na otocima, iako se najčešće kao problem ističe nedovoljna osviještenost i angažiranost građana.

Same jedinice lokalne samouprave, kako su istaknuli panelisti, trebaju pronaći način kako provesti projekte zelene tranzicije, ali i kako aktivirati građane, educirati ih i pružiti im podršku u pokretanju projekata.

U tom kontekstu, neki od najboljih recentnih primjera dobre prakse su projekt ugradnje solarnih kolektora na vodocrpne stanice koji provodi Grad Vrgorac, te projekt Križevački krovovi. Gradonačelnik Križevaca Mario Rajn navodi kako je “svijest građana teško mijenjati”, ali i da lokalna politika, “koja je zapravo komunalna politika”, mora pružiti građanima informacije i podršku na puno neposredniji način.

“Također, želimo prirez vraćati kroz programe zelene tranzicije, a s obzirom na to da u Križevcima prirez iznosi 10 posto, to je nekih 4,5 milijuna kuna godišnje”, dodao je Rajn.

Panelisti su se složili da je edukacija građana jedan od ključnih faktora uspješnosti zelene tranzicije, no svi gradovi i općine, ističu, moraju imati urede za informiranje i edukaciju. Kada je riječ o aktiviranju i podizanju svijesti građana o važnosti i načinima realizacije projekata solarne energije, Ivan Zoković, stručnjak za energetiku i član nekoliko energetskih zadruga, između ostaloga i zadruge Novi otok s Korčule, navodi da se Korčula aktivirala zahvaljujući edukatorima “koji su bili među građanima”.

“Stvara se stereotip da su investitori oni koji će sve kupiti i uništiti, a da građani žele sve projekte zaustaviti, što nije tako. I zato smo krenuli na drugi način, najprije educirati građane. Naša je ideja je da kroz energetske zadruge probijemo led”, navodi Zoković.

Jedan od načina financiranja malih projekata solarne energije je NESOI platforma (New Energy Solutions Optimised for Islands) koja otocima u procesima održivosti i zelene tranzicije pruža uz financijsku i tehničku podršku, pravne savjete i drugo.

“Imali smo dva poziva, prvi je završen i bilo je 117 prijava otoka iz cijele Europe, od čega je 28 prijava prošlo. Četiri su prijave bile iz Hrvatske, od toga tri vezane za solare - na Elafitima, Krku i zajednička prijava Cres - Lošinj - Korčula”, naveo je Saša Jovičić iz platforme NESOI.

Jovičić je istaknuo kako proces informiranja građana nije bio jednostavan. “No, na kraju smo dobili vrlo kvalitetne prijave što pokazuje da “know how” postoji i otoci koji to imaju jako su dobro odradili prijavu, a što se tiče onih koji u tome nisu uspjeli, pitanje je kolike kapacitete za takvo nešto imaju uopće njihove jedinice lokalne samouprave”, istaknuo je.

“Primjerice, Elafiti nisu imali kapaciteta, pa su angažirali Dubrovačku razvojnu agenciju. Tako bi trebali napraviti svi otoci koji to ne mogu sami”, navodi Jovičić. Dodao je i da uskoro kreće drugi poziv za prijavu projekata i da će ovaj put biti naglasak na inovativnosti projekata.

Iako se slaba osviještenost građana ističe kao jedan od glavnih problema zelene tranzicije, Maja Jurišić iz Pokreta otoka istaknula je da “ima jako puno barijera, ne samo u svijesti ljudi”.

“Mi smo percipirani kao država s tisuću otoka, što svijet vidi kao ogroman potencijal, a u stvarnosti to je nekih 50 naseljenih otoka, čiji gradovi i općine u puno slučajeva nemaju kapacitete, pa u konačnici imamo deset do 20 otoka koji imaju kapacitete za provedbu projekata. Ali i tada moramo biti svjesni da su resursi na otocima ograničeni”, istaknula je.

Otoci su već prepoznati kao specifične prostorne cjeline, primjerice kroz Zakon o otocima ili pak Tajništvo za otoke pri EU, a na konferenciji u Hvaru i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost također je najavio da će otoke tretirati kao posebne cjeline u sklopu financiranja projekata energetske tranzicije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
31. listopad 2024 20:50