Država nam je skupa, a takva će i ostati - izjavio je nedavno na Danu poduzetnika premijer Zoran Milanović.
Ova izjava predsjednika Vlade nije naišla na odobravanje poduzetnika i ekonomskih analitičara. Umjesto da prvi čovjek države zagovara reforme i promjene, on zapravo kaže da nam nije dobro, da trošimo više nego što zarađujemo, a da on ipak ne misli nešto mijenjati.
- Ta izjava zapravo znači da idemo prema bankrotu, ali da se zbog toga premijer previše ne uzrujava - tumači makroekonomist Željko Lovrinčević, koji smatra da premijer očito ima nekih važnijih poslova od toga da sredi stanje u državi.
Lovrinčević ukazuje na činjenicu da nam je već 10. kvartal zaredom BDP u padu te da treba napraviti značajne promjene ako mislimo preživjeti.
- Država mora biti manja, lakša i fleksibilnija, počevši od teritorijalnog preustroja i javne uprave, pa sve do zdravstva, školstva, sudstva... Mi živimo nenormalnu paralelnu stvarnost. Trošimo više nego što privređujemo i ako se ne krene u reforme, bankrotirat ćemo - upozorava Lovrinčević.
Premijer očito misli do kraja godine prodati autoceste, a onda, kaže Lovrinčević, baš ga briga što će biti.
- Cilj ove Vlade jest zadržati se na vlasti do kraja mandata. Oko 5,5 milijardi kuna iz drugog mirovinskog stupa potrošit će se, a onda 2016. dolazi novi porezni udar od barem tri milijarde kuna kroz poreze na kapital i imovinu. A na ovakvu ekonomiju to samo znači produžetak recesije. Mi smo jedina država u Europi koja ima 10 kvartala zaredom pad BDP-a s istom Vladom na čelu - kaže Lovrinčević.
Saša Cvetojević, poduzetnik s dugogodišnjim iskustvom u zdravstvenom sektoru, mobilnim telekomunikacijama te u distribuciji robe široke potrošnje, te vlasnik i suvlasnik nekoliko tvrtki, smatra pak da stvari uvijek mogu biti bolje, efikasnije i jeftinije.
- To sam naučio u 25 godina svog poduzetničkog staža jer me tržište na to prisililo. Naša je usluga bila sve bolja i sve jeftinija, a svi oni koji se nisu prilagodili propali su. Nema ih više - svjedoči o svojim iskustvima ovaj poznati poduzetnik i član hrvatske mreže poslovnih anđela.
Prema njegovu mišljenju, država u današnjim uvjetima mora biti jeftinija i kvalitetnija jer sve je podložno promjenama, pa tako i državni aparat. Jedan od načina za to je smanjenje preglomazne državne uprave, ali i jedinica teritorijalne uprave i samouprave.
- Ja nisam za smanjenje plaća u upravi onima koji dobro rade svoj posao. Ali bi svakako bilo dobro ukinuti nepotrebne agencije i smanjiti broj jedinica lokalne i regionalne uprave i samouprave. Zašto mi imamo toliki broj ministarstava kad, primjerice, Finska ima samo osam ministarstava? - retorički pita Cvetojević i odmah odgovara:
- Neka ministarstva ne trebaju postojati. Tu se sigurno mogu napraviti uštede. Neke agencije također ne moraju postojati u ovom obliku, a ne moraju niti imati tolike troškove - zaključuje Cvetojević.
Da država može biti onoliko skupa koliko njeno gospodarstvo generira novca, smatra Branko Roglić, jedan od najuspješnijih i najbogatijih hrvatskih biznismena, vlasnik Orbica i još niza drugih tvrtki. Roglić kaže kako se država mora prilagoditi gospodarstvu i da mora postojati ravnoteža između realne ekonomije i državne potrošnje.
- Ako trošimo više od toga, onda javnu potrošnju plaćaju vjerovnici, a to dugoročno znači stečaj! - upozorava Roglić te dodaje i da ako se ništa ne promijeni, mi ćemo se i dalje zaduživati i živjeti na tuđi račun.
Rješenje za skupu i neefikasnu državu, smatra Roglić, jest potpuno restrukturiranje, smanjenje funkcija države i prilagodba realnom gospodarstvu.
- Treba smanjiti broj županija na pet ili šest, broj općina na stotinjak ili 60, a sve te brojne agencije treba također integrirati u nekoliko većih. Uz to, treba restrukturirati javna i državna poduzeća i od njih napraviti profitabilne tvrtke koje će onda uplaćivati dobit u proračun. Time smanjujemo presiju prema realnom sektoru. I naravno, treba parafiskalne namete svesti na najmanju moguću razinu - savjetuje Roglić.
Profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Josip Tica dao je, pak, dobru usporedbu kada je govorio o skupoj i velikoj državi.
- Država je kao ruksak. Ako je velik, onda s njim na leđima ne možete brzo trčati, a ako je manji, onda možete puno brže trčati i dalje stići - slikovit je Josip Tica.
Ovaj ekonomski stručnjak kaže da ne zna na što je točno premijer mislio kada je govorio o skupoj državi koja će i dalje biti takva.
- Ako je premijer govorio o udjelu države u ukupnom godišnjem proizvodu, to je manji problem. Ako je mislio na to, onda država može ostati u istom udjelu s boljom uslugom prema građanima. No, puno je veći problem ako je mislio da će država isto koštati, a da će biti jednako nekvalitetna. Ako je na to mislio, onda ta izjava sluti na crno i ne omogućava bolju perspektivu društvu i, u konačnici, javnom sektoru - smatra Tica.
U trenutku kada ekonomija raste, zaključuje Josip Tica, raste i javni sektor. Zato treba promišljati o tome kako potaknuti gospodarstvo da se BDP počne dizati, a s time se povećava i količina novca koja ide prema javnom sektoru.
- To jedino mogu politike koje su usmjerene ka rastu. A to sigurno ne može napraviti javni nego privatni sektor - poručuje Josip Tica.
KOMENTAR: Vrlo loša poruka koja znači: nema reformi
Nakon što je u ponedjeljak premijer Zoran Milanović na Danu poduzetnika priznao da je naša država preskupa, ali da će unatoč tome takva i ostati, postalo je potpuno jasno da o ozbiljnijim reformama više ne može biti ni riječi. Da bi se, naime, trasirao put izlaska iz krize, neophodno je započeti strukturne promjene koje neće zaobići niti jedan segment društva, posebice se to ne smije dogoditi s državnom i javnom upravom. S
vi, od ekonomskih i financijskih stručnjaka do političara i znanstvenika, suglasni su da je jedan od generatora sadašnje teške ekonomske situacije upravo preglomazni i neefikasni javni sektor. Hrvatska ima čak 576 županija, gradova i općina u kojima je zaposleno oko 66 tisuća ljudi.
Mnoge od tih upravnih i samoupravnih jedinica ne mogu se izdržavati iz vlastitih prihoda. Samo u državnim službama radi oko 52.000 službenika, a u 4328 usitnjenih jedinica čak 6000 službenika ima neku rukovodeću funkciju. Kada se tomu broju pribroje i ostali korisnici proračuna središnje države te, s obzirom na prihode, nesrazmjerno velik broj bolnica, fakulteta, sudova i ostalih institucija, dolazi se do brojke od čak 400.000 zaposlenih u javnom sektoru. A takav teret ne bi podnijele ni puno bogatije i veće države.
Usporedbe radi valja reći da Poljska s oko 40 milijuna stanovnika ima samo 16 vojvodstava, odnosno županija, a taj broj je prije 2000. smanjen za dvije trećine i to se drži jednim od razloga što je ta zemlja izbjegla najveći udar globalne krize.
Unatoč tolikom broju zaposlenih, državnu i javnu upravu opterećuju loša organizacija, stručna potkapacitiranost i velika neučinkovitost. Između županija i općina nema podjele nadležnosti, ovlasti se preklapaju pa se zbog toga, među ostalim, međusobno natječu tko će donositi prostorne i urbanističke planove jer iz toga izvire sva njihova moć. U tom prepucavanju leži pak odgovor zašto se u nas velika većina investicija ni uz najbolju volju ne može realizirati. U takvoj situaciji reći da nema smanjenja i reforme državnog i javnog sektora jasno pokazuje da se diglo ruke od bilo kakvih, a ne samo od suštinskih reformi. (Mladen Pleše)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....