TKO JE NOVI VLASNIK POSRNULOG ŠIBENSKOG DIVA? Rus koji jeftino kupuje propale tvrtke, osovi ih na noge i - prodaje

Tko je Igor Shamis, novi vlasnik šibenskog TLM Holdinga? U Šibeniku je to trenutno “pitanje za milijun dolara”. Sve što se zna o Igoru Shamisu jest da je ruski milijunaš, u ranim pedesetim godinama, koji u svom vlasništvu ima Holding United Group, s luksemburškom adresom, te da je vlasnik češke željezare “Pilsen Steel”, jedne od najvećih u istočnoj Europi, javlja Slobodna Dalmacija.

Svojedobno je bio zainteresiran i za splitsku Željezaru, ali je naposljetku odustao od toga posla. Čelnik Sindikata metalaca Hrvatske – industrijskog sindikata Vedran Dragičević imao je prilike upoznati se sa Shamisom, ali, kako veli, sat vremena razgovora nije dovoljno da donesete ocjenu o nekom čovjeku.

Dragičević, međutim, očekuje da bi uskoro preko kolega u češkim sindikatima, koje je kontaktirao, mogao imati nešto više podataka o poslovnom profilu ruskog biznismena i njegovoj ljudskoj i profesionalnoj korektnosti. Zasad, kaže, zna jedino da je riječ o čovjeku koji barata s velikim novcem, što bi značilo da mu poslovi idu dobro.

– Prema mojim informacijama, Shamis se bavi kupnjom velikih industrijskih tvrtki u gubicima ili u stečaju, koje obično prodaje nakon što ih osovi na noge, ovisno o procjeni isplativosti – kazao nam je Dragičević.

Češka iskustva

Potpisivanje kupoprodajnog ugovora između dosadašnjeg vlasnika TLM Holdinga, tvrtke “Euris” obitelji Pejčinoski i Igora Shamisa, Dragičević pozdravlja kao sindikalist zainteresiran za očuvanje radnih mjesta i egzistencijalnu sigurnost radnika.

Jer, kako nam je kazao i predsjednik TLM-ova Sindikata metalaca Ivan Svraka, za radnike je najvažnije da novi vlasnik obećava zadržati sve zaposlene, da ne govori o višku radnika i da jamči sva stečena prava po kolektivnom ugovoru. Osim toga, dodaje Svraka, Shamis je preuzeo cijeli paket, Valjaonicu i Prešaonicu, za razliku od slovenskog “Impola” koji je zainteresiran samo za Valjaonicu.

– Kolege u češkoj željezari “Pilsen” rekli su nam da imaju vrlo dobra iskustva s Igorom Shamisom i zato njegov dolazak u TLM podržavamo. Pogotovo jer je obećao da neće biti otkaza, da neće dirati preostala prava iz kolektivnog ugovora, a nadamo se i da će nam, evo gotovo četiri neisplaćene plaće, uskoro podmiriti i što prije pokrenuti proizvodnju. Nas ne zanima njegovo ime i prezime, zanima nas samo hoćemo li moći raditi i za to biti plaćeni – poručuje Svraka.

Dosta je više radnicima onih koji im samo uskrajuću prava, dodaje, a poduzeće tone sve dublje.

Što donosi 10. ožujka?

– Mi u TLM-ovoj Prešaonici nemamo ni božićnicu, ni regres, dodatak od 10 posto na drugu smjenu, smanjene su naknade za dobrovoljne davatelje krvi, za jubilarne nagrade, radni staž, svega smo se odrekli, i sad je dosta. Uskoro će četvrti mjesec da nema plaće. Nadamo se da će s novim vlasnikom biti bolje i da će promijeniti upravljačke strukture koje su upropastile TLM – napominje sindikalist Svraka.

ZnakovitoIndikativno je, međutim, da čak ni suvlasnici šibenskog “aluminijaša” nemaju informacija o kupcu TLM-a. Kako kažu neki od njih, činjenica je da je Shamis odlučio kupiti TLM-ove dionice od “Eurisa” de facto peko noći.

– Pa taj čovjek, koliko je poznato, nije ušao ni u upravnu zgradu TLM-a. Navodno nikad nije preuzeo ni bilance o poslovanju tvrtke, osim ako mu nisu dostavljene tajno – s čudom će naš sugovornik blizak šibenskom “aluminijašu”.

Nikomu nije jasno otkud se stvorio ruski biznismen i preko noći sklopio ugovor o preuzimanju TLM-a, a slovenski “Impol”, koji se već dugo smatra najozbiljnijim potencijalnim kupcem, mjesecima snima stanje i poslovne bilance poduzeća, i na kraju ga pretekne netko tko je “jučer” pokazao zanimanje za šibensku tvornicu. Neki drže da je presudila nesklonost dosadašnjeg vlasnika prema “Impolu”, pa je stoga “Euris” tako brzo TLM “izručio” ruskom partneru.

Slovenska tvrtka nije odustala od TLM-a, tvrde naši izvori, a što će se u TLM-u dalje događati, bit će jasnije nakon 10. ožujka, za kada je zakazano ročište u predstečajnoj nagodbi i kada bi novi ruski vlasnik morao podnijeti predstečajni plan održivog poslovanja, iz kojega će biti očito može li podmiriti obveze prema vjerovnicima u nagodbi (navodno, između 300 do 500 milijuna kuna) i uspješno pokrenuti proizvodnju.