VERA ČUDINA Za sve je kriv crveni tepih. Ime režisera i glavnih glumaca svima nam je dobro poznato: Smatraju nas statistima, a oporezuju nam intelekt

Vremena su vrlo pogodna za proširena nepoštena djela. Riječ poštenje promijenila je značenje u svojoj srži, pa tko nije u skladu s vremenom, neka ispravi svoje mišljenje o tome. Poruka s vrha, indirektna, a opet dovoljno direktna za sve one koji pomno prate moderniziranu verziju serije "Mućke", na hrvatski način.

Ako nas glavni i sporedni glumci lošom glumom pokušavaju obmanuti kako su u sukobu interesa s režiserom, onda nas naivno smještaju u ulogu statista. Ime režisera i glavnih glumaca svima nam je dobro poznato na platnu naših niskopodnih života, pa ponovno imenovanje bio bi čisti apsurd. Ali što oni nama i s nama čine nije apsurd, nego oporezivanje našega intelekta.

Pozabavimo se logikom i razriješit ćemo dvojbu zašto je to tako. Nijedan statist nije se uspinjao stepenicama na kojima crveni tepih hod čini nečujnim, nije dobio poziv na gala večeru, nije žučno i nadasve stručno raspravljao o važnim temama, nije izglasavao za, protiv ili bio suzdržan... Ima to svoje zašto. Zato jer naši koraci probijaju zvučni zid, jer večeramo u pidžamama s ponekom rupom na nezgodnome mjestu, jer nam se stručnost svodi na trač i mač, jer izglasavamo zlostavljanje, iako smo protiv. Mi smo očito (malo)građanska tijela, čiju kožu peru ručno, dok ju ne ogule. Na dnevnom redu naših sjednica nema puno točaka pa joj gledanost pada. Nismo zanimljivi, nismo zgodni, nismo brzi i žestoki, nismo uspravni, nego pogrbljeni, nismo napuhani egom, nego zrakom.

Kakav mizeran životopis vi imate, poručuju nam svojim ponašanjem. Dok mi jesmo, vi niste. Ali pravi uvid njihova živopisnog ponašanja dobili bi tek kad bi postavili skrivene kamere na svim mjestima gdje obitavaju, skriveni od javnosti. Ovako dobivamo krivi dojam kako su oni zaštićena vrsta, a mi izložena.

Oni sebe doživljavaju kao radno nadsposobne ljude jer troše veliku mentalnu snagu pri vijećanju u raznim državnim Taj mahalama, naravno sebi u korist, a nama beskorisno. Kad našu mentalnu snagu potroše do kraja, jer nas prozirnim lažima omotanim u foliju obećanja smještaju u štalice i kad preko nas ne budu više mogli činiti nepoštena djela, neće lupiti petama, nego im dati vjetra. Bolje otići preko grane, nego završiti na grani. Oni su uvijek spremni promijeniti dom.

Moramo priznati da su domišljati u naumu i provedbi. Kako Bruxelles i ostali gradovi svijeta još uvijek nisu izbrisani sa zemljopisne karte znaju glumci gdje nastaviti karijeru. Tamo ih čeka spasilačka ekipa od nezahvalnih građanskih "pobunjenika" kojima su dali svu svoju pamet, dušu, a možda i gušu. Tamo će im špahtlom skinuti sav putar s glave, čim otvore sef. Tamo će oni biti šljakeri na crnom tržištu. Roblje imperijalistima. Proći će i specijalnu obuku, ali ne za povratak poštenju, nego naprednom nepoštenju.

Tamo će njihov intelekt biti oporezivan. To je oko za oko, zub za zub, ali bez prolivene krvi. Pa tko je onda pametan? Oni ili mi? Ono što su nama mislili namjestiti, a to su ležajevi od slame, njih će bosti i žuljati. A mi ćemo u međuvremenu ploču okrenuti. Poruka kojom su nam ispirali mozak: "Dok mi jesmo, vi niste", dočekat će ih kao dobrodošlica kad ih imperijalisti izruče nama na suđenje. A izručit će ih čim im postanu beskorisni.

Hoće li shvatiti vlastitu poruku, hoće li shvatiti razloge suđenja, hoće li zbog svega biti sluđeni, tražiti od nas pomilovanje za nepoštena djela, neće nas previše zanimati. Naučili su nas kako živjeti u skladu s vremenom. A dobri se učitelji pamte. Hvala im za to!