Nisam neki pretjerani fan poklon bonova i priznajem da mi ih je u životu i više nego nekoliko isteklo nakon što su ostali zaboravljeni negdje na dnu ladice, pomiješani sa starim računima i pokojom razglednicom koja mi se zna zalomiti.
Najčešće se to događa s onima čija me ponuda previše ne zanima, no propustila sam u životu iskoristiti i njih nekoliko baš dobrih, što mi je poslije bilo posebno žao - i zbog mene same, ali i zbog onih koji su mi ih darovali.
Amerikanci procjenjuju kako 43 posto nacije negdje ima nekakav neiskorišteni poklon voucher u prosječnoj vrijednosti od 244 dolara po osobi, a kad se to pomnoži s brojem odraslih Amerikanaca, samo u SAD-u vrijednost neiskorištenih poklon bonova kreće se oko 27 milijardi dolara, što je impozantna brojka koja se na kraju pretoči u čistu zaradu trgovaca.
Glavna pogreška koju potrošači rade, a zbog koje dobar dio bonova ostaje neiskorišten, piše Consumer Reports, jest činjenica da ih ne tretiraju kao gotovinu.
Trgovina može bankrotirati
Za razliku od recimo 20 dolara koje bi, da ih dobiju na poklon, odmah spremili u novčanik, potrošači najveću pogrešku rade kad voucher ne smatraju novcem, a sudbinu mu dodatno zacementiraju spremanjem na neko nevidljivo mjesto što samo pojačava mogućnost da on ostane zaboravljen i neiskorišten.
Najbolji je način za iskorištavanje poklon bona da se drži na nekom vidljivom mjestu i utroši što prije umjesto da se čeka kakva dobra prilika, jer je to najbolji put da na dnu kakve ladice ostane i nekoliko godina.
Drugi razlog da se bon što prije iskoristi jest činjenica da bi to u određenom trenutku moglo postati nemoguće, i to ne samo zato što će prestati vrijediti nego i zato što uvijek postoji objektivna mogućnost da trgovina koja ga je izdala, naprimjer, bankrotira i zauvijek zatvori svoja vrata.
U tom slučaju, povrat novca praktički je nemoguć, a sa sličnim su se i u Hrvatskoj susreli brojni potrošači, posebno nakon što su bankrotirale turističke agencije, poput Kompasa 2018. godine, u slučaju kojeg su, pored dugova za uplaćena a neizvršena putovanja, ostali i dugovi za neiskorištene vouchere.
U nekim se situacijama čini da je novac na voucheru nemoguće utrošiti dokraja - recimo, ako je u pitanju kartica s koje se može trošiti u nekoliko navrata, nerijetko se dogodi da na njoj ostane nekakav iznos nedostatan za bilo kakvu konkretnu kupnju koji većina potrošača otpiše i zaboravi.
Dio trgovaca izlazi u susret
Da se to ne bi dogodilo, savjet je s trgovinom provjeriti može li se bon nadoplatiti pa, naprimjer, pokloniti nekome dalje za kakav blagdanski ili rođendanski poklon ili ga je naprosto moguće iskoristiti za umanjenje računa prilikom sljedeće kupovine.
Prosljeđivanje bona jedan je od najboljih načina kako ipak iskoristiti poklon bon - posebno ako ima dovoljno dugačak rok trajanja - a može pak poslužiti i da uz pomoć njega kupite poklon nekoj drugoj osobi, onoj kojoj bi se roba iz trgovine možda dopala puno više nego vama.
Treba imati na umu da je neke poklon kartice kojima prijeti istek moguće i produljiti - recimo, osobno sam uspjela za godinu dana produljiti jedan voucher turističke agencije koji nisam stigla ranije utrošiti, doduše strane, no dobar dio "normalnih" trgovaca ili pružatelja usluge izaći će vam u susret ako to pristojno zatražite.
Nažalost, jedan od razloga zašto mnogi bonovi propadaju jest i činjenica da Europa trgovcima nije onemogućila da na njega stave rok trajanja koji, ako oni to žele, može iznositi i tjedan dana.
U SAD-u većina bonova nema rok trajanja ili on ne smije biti kraći od pet godina, ali i to, očito, nije dovoljna garancija da će biti utrošeni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....