Za zvjerstva nad Srbima u Šibeniku Tuđman je znao 1993., ali zločince je tada štitio Šušak...

ZAGREB - Punih osamnaest godina od ratnog zločina u vojnom pritvoru Kuline u Šibeniku počinje njegovo raščišćavanje. Za mučenje, zlostavljanje i nečovječno postupanje nad civilima i ratnim zarobljenicima 1992. u Kulinama privedene su četiri osobe, potvrđeno je u Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj. Neslužbeno se doznaje da su privedeni Željko Maglov, bivši zapovjednik 73. bojne vojne policije i Tvrtko Pašalić, bivši šef vojne obavještajne službe SIS za Šibenik. Privedena su još dvojica ljudi, ali njihov identitet još nije utvrđen.

A da je u Kulinama bilo zlostavljanja civila, koji u vojnom pritvoru uopće nisu smjeli biti, i vojnih zarobljenika, nadležna vojna i policijska tijela, kao i sam predsjednik Franjo Tuđman, znali su još 1993. godine.

Šibenski policajac Mario Barišić, ratni zapovjednik 2. satnije 72. bojne vojne policije, s još dvojicom pripadnika te satnije Tomislavom Matićem i Miloradom Pajićem u travnju 1993. otputovali su u Zagreb i o zločinima detaljno izvijestili predsejdnika Tuđmana. O tome je u tjedniku Globus devedesetih godina detaljno pisao novinar Željko Peratović, a Mario Barišić u više navrata i javno potvrdio.

Jedini koji su snosili ozbiljnije posljedice su trojica 'glasnika', a uhićena četvorka i još neki pripadnici SIS-a i vojne policije ostali su pod zaštitom ministra Gojka Šuška. Barišić je po Šuškovoj zapovijedi smijenjen. A upravo je Barišić predsjednika Tuđmana izvijestio da je uz zarobljene srpske vojnike u Kulinama zlostavljano i više civila, te da postoje osnovane sumnje kako je jedan od civila, Marko Mađar, i ubijen.

Marko Mađar i ostali srpski civili su, izjavio nam je Barišić, u Kuline dovedeni iz sela Ubli u zaleđu Splita, u kojem su živjeli pretežito Srbi. Njih je stanoviti P.N. iz sela Broćanac optužio da su naoružani i opasni. Temeljem njegovih optužbi vojna je policija nesretne ljude privela u Kuline. Nedugo potom P.N. je, tvrdi Barišić, priznao da je žitelje sela Ubli lažno optužio jer je bio zaljubljen u sestru Marka Mađara, a kako se djevojčina obitelj usprotivila toj veziiz osvete ih je optužio da su teroristi.

Barišić je izvijestio nadležne da su se Maglov, Pašalić, Goreta i Livaja iživljavali nad zatočenim civilima. Barišić je nadležnima proslijedio izvješće zapovjednika pritvora Kuline. U njemu stoji da su 18. lipnja 1992. oko 18 sati u Kuline došli Maglov, Pašalić, Goreta i Livaja i tražili da im se u kancelariju dovede civila Marka Mađara.

“Iz kancelarije su se čuli jauci, batinanje i zapomaganje Marka Mađara”, stoji u izvješću zapovjednika Kulina. “U jednom trenutku do nas je došao Goreta, koji je bio isprskan krvlju, i pitao gdje se može oprati, na što smo ga uputili u kupatilo. Oko 20 sati pozvao me Željko Maglov i rekao mi da im skuham kavu. Kad sam donio kavu, vidio sam Marka Mađara na podu razderane robe i krvava”.

Privedenu četvorku sumnjiči se i za zlostavljanje vojnih zatočenika spajanjem na struju, tjeranjem na homoseksualni spolni i čin i ostale opačine.