'Zatvorili su me u Vrapče. U bolnici tvrde da je to greška. A sud mi ne da van'

Dijagnoza: paranoidna shizofrenija. Kazna za obračun s djecom koja su mu, kako tvrdi, gađala kuću kamenjem: minimalno šest mjeseci prisilnog smještaja i obveznog stacionarnog liječenja u zatvorenom Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče.

Dario Porec, 28-godišnjak iz Poljanice Bistranske nedaleko od Zagreba, takvu je presudu u siječnju prošle godine dočekao krajnje uznemiren. Prije toga nije imao nikakvu psihijatrijsku dijagnozu, bio je uvjeren da je zdrav. Ovakav razvoj događaja bio mu je neshvatljiv. Nije razumio kako je najednom moguće da ima shizofreniju, jednu od najtežih psihijatrijskih dijagnoza. Međutim, dr. Esta Sušić, psihijatrica iz Zatvorske bolnice u zagrebačkoj Svetošimunskoj, koju je sud angažirao kao stalnu sudsku vještakinju, bila je neumoljiva, potpuno sigurna u svoju dijagnozu.

Opasan za okolinu?

Bez sumnje: Dario Porec boluje od teške, prave i trajne duševne bolesti, paranoidne shizofrenije (F20), koja je u vrijeme počinjenja djela bila u manifestnoj fazi, tako da je njegovo ponašanje i reagiranje bilo izravno psihopatološki motivirano. Sa sigurnošću je utvrdila da nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja i vladati svojom voljom, da je bio neračunljiv.

Sud je uvažio njezino mišljenje.

Utvrdi li se da je počinitelj neubrojiv, ne izriče mu se klasična kazna za kazneno djelo, nego mjera sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Psihijatrica je upozorila da bi Porec, zbog teške duševne bolesti koja nikada nije liječena, mogao počiniti i teže kazneno djelo. Preporučila je određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi.

Sud je njezino mišljenje prihvatio u cijelosti. Odredio je Porecu prisilni smještaj u zatvorenom Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče u trajanju od šest mjeseci. Odbio je prijedlog Porecove obrane da se provede novo psihijatrijsko vještačenje.

Presuda je donesena, ali Porec je nije mogao prihvatiti. Počeo se obraćati nevladinim udrugama, neovisnim psihijatrima, pravobraniteljima. Tvrdio je da nema takvu dijagnozu, donosio suprotna psihijatrijska mišljenja, žalio se sudskim putem. Međutim, presuda Općinskog suda u veljači ove godine postala je pravomoćna, a u svibnju mu je stiglo i rješenje kojim mu se nalaže da se u roku od tri dana javi u Vrapče.

- Tu sam već dva mjeseca, od 23. svibnja. Nije tu loše, ne mogu se žaliti. Ne maltretira me nitko, ni osoblje ni pacijenti, čak su mi promijenili sobu jer je jedan cimer hrkao kao medvjed pa nisam mogao spavati. Ali meni ovdje nije mjesto, ja tu ne bih trebao biti, ja nemam tu dijagnozu - uvjerava nas Porec tijekom termina redovnih posjeta u Zavodu za forenzičku psihijatriju Vrapča. Stara je to, oronula zgrada, prozori su ojačani rešetkama. Ljubazni medicinski tehničar čeka pred vratima dok razgovaramo. Nalazimo se, zapravo, u “zatvoru” za psihijatrijske bolesnike, one koji su zločin počinili zbog bolesti, a ne iz namjere. Njima treba psihijatrijska pomoć, klasična zatvorska kazna ne bi imala nikakvu svrhu. Stručnjaci ih nastoje osposobiti za funkcionalni život izvan ustanove, samo na taj način može se prevenirati ponavljanje kaznenih djela.

Vjerojatno dobar dio njih 58, koliko ih sada boravi na Odjelu, smatra da im tamo nije mjesto, da su zdravi ili zdraviji od onoga što liječnici kažu.

Sam protiv svih

Ali, Dario Porec je, prema svemu sudeći, u pravu.

Neće vjerojatno nikad zaboraviti taj 8. veljače 2014. godine. Bila je hladna subota, u selu nedaleko od njega bilo je kolinje. Nešto prije 11 sati, kaže, neka djeca, viših razreda osnovne škole, vraćala su se s vjeronauka. Bili su bučni, glasni, a u jednom trenutku počeli su grudama i kamenjem gađati njegovu kuću. Izašao je van, tvrdi, i počeo trčati za djecom kako bi ih rastjerao. Nije, kaže, nikoga udario, samo je vikao, a jedno je dijete palo. Djeca su se razišla, a on je pozvao policiju.

Nije mu to prvi put da je zvao policiju - niže nam imena suseljana, policajaca, državnih odvjetnika, službenih osoba protiv kojih je digao kaznene prijave, koji mu zagorčavaju život, koji su protiv njega, koji su korumpirani, koji su švercali drogu... Kad je policija već bila na odlasku, na cestu je izašla njegova prva susjeda, s kojom je Porec već dugo u lošim odnosima. Nju je, kako je kasnije rekla policiji, prijavio barem dvjestotinjak puta - jer je glasna, bučna, smeta mu, nametljivo se ponaša.

Tog jutra, tvrdila je, prišao joj je Porec i počeo vikati na nju, psovati ju i prijetiti joj da će je ubiti, da će se razračunati i s njom i s njezinim sinom. Uplašila se, tvrdi, te je krenula prema policijskom autu koji se zaustavio malo niže u ulici; policajac se javio poznaniku. Porec je smatrao da je upravo ta susjeda nagovorila djecu da mu gađaju kuću grudama te tvrdi da joj nije prijetio ubojstvom, ali da je vikao i rekao da će se razračunati.

Policija je na kraju pokrenula dva postupka, oba protiv Poreca - za nanošenje tjelesne ozljede djetetu, za što je propisana zatvorska kazna do tri godine, te za prijetnju smrću susjedi, za što je propisana jednaka kazna.

Sudski postupci vodili su se odvojeno.

U prvom postupku, za nanošenje tjelesnih ozljeda djeci, Općinski kazneni sud u Zagrebu prvi je put angažirao sudsku vještakinju, dr. Sušić iz Svetošimunske, te je Porec prvi put psihijatrijski vještačen u životu. Utvrdila je paranoidnu psihozu, predložila obavezno stacionarno liječenje na zatvorenom odjelu. Sud je prihvatio njezino mišljenje. Sud nije utvrdio da su djeca gađala kuću iako je Porec tvrdio da ima i snimku. Utvrdio je da je jedno dijete ozlijeđeno. Odbio je novo vještačenje, koje je tražio Porecov branitelj. Nisu uvažene njegove žalbe, odluka je postala pravomoćna, Porec je već dva mjeseca u Zavodu za forenzičku psihijatriju.

Dva sudska postupka

Međutim, paralelno je vođen i drugi postupak, na istom tom Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. No, tijek tog suđenja išao je potpuno drugim smjerom. I ovaj je put sud angažirao dr. Sušić. I u ovom je slučaju psihijatrica postavila istu dijagnozu i istu preporuku. Ali ovaj put sud je uvažio zahtjev obrane za još jednim vještačenjem. Obrana je, naime, isticala da je psihijatrica Darija Poreca vidjela samo dva puta u životu te da je postavila dijagnozu temeljem dva razgovora. Također su isticali gotovo bizarne detalje iz cijelog vještačenja, koji su djelomično doveli do takve dijagnoze.

- Psihijatrica, dr. Esta Sušić, s Porecom je ljubazno razgovarala i on joj je entuzijastično pričao o tome što radi, kako se bavi jednim izumom u elektrotehnici i sređivanjem papira oko velikog i vrlo vrijednog zemljišta u posjedu njegove majke. Ta priča o izumu i velikom potencijalnom bogatstvu nekoga tko ima završenu samo osnovnu školu i živi na socijalnoj pomoći izgledala je krajnje neuvjerljivo i psihijatrica je zaključila da se radi o paranoidnoj shizofreniji - priča nam Zoran Pusić, kojem se Porec obratio za pomoć u Građanskom odboru za ljudska prava. Ta je priča, priznaje Pusić, i njemu samome izgledala kao fantazija, no zainteresiravši se za mladića i njegov slučaj, iznenadilo ga je što je otkrio. Ispostavilo se da se Porec doista sam educirao u području elektrotehnike i da doista intenzivno radi na jednom izumu.

Inženjeri u čudu

- Zamolio sam mog kolegu, koji je direktor u Končaru i vrstan znanstvenik u elektrotehnici, da razgovara s Porecom. Nakon što je Porec bio kod njega u Končaru, moj kolega me nazvao i rekao da aparat koji je konstruirao Porec uopće nije bez veze, da je pozvao i nekoliko svojih inženjera koji su taj aparat ispitali te da je Porec vrlo potkovan u elektrotehnici - priča Pusić. Također je utvrđeno da majka Darija Poreca doista posjeduje dio vrijednog zemljišta pokraj Drniša na kojem je planiran vjetropark i koje bi, kad se riješe imovinsko-pravni odnosi, moglo imati ozbiljnu tržišnu vrijednost.

Uzevši sve to u obzir, sud je u tom, drugom slučaju odlučio odrediti još jedno, drugo psihijatrijsko vještačenje, angažiravši neuropsihijatra dr. Željka Marinića. On je pak donio u bitnome različit zaključak: Porec, prema njegovu zaključku, nije zdrav, kao što tvrdi, treba mu pomoć, ali zbog prilično blaže dijagnoze: sumanuti poremećaji, F22.

- To su dvije bolesti iz istog spektra, obje uključuju paranoju. Razlika je u tome što osoba koja ima sumanuti poremećaj obično ima poremećaj u samo jednom, specifičnom dijelu života, dok u ostalim područjima normalno funkcionira. Objasnit ću na primjeru patološke ljubomore, koja je također sumanuti poremećaj. Takva osoba može odlično funkcionirati na poslu, među prijateljima, kao otac, ali ima sumanute ideje o svojoj ženi. Stalno je uvjeren da ga vara, da ga vara sa svima, i za svoju ženu doista je vrlo opasan - objašnjava dr. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče. Kod paranoidne shizofrenije, nastavlja, područja sumanotosti daleko su šira, zbog čega je osoba afunkcionalna u gotovo svim područjima života, a time potencijalno daleko opasnija za okolinu i sebe samoga.

U sudskom kontekstu, razlika za Poreca je iznimna: druga, blaža dijagnoza, prema preporuci vještaka, ne zahtijeva obavezni, prisilni smještaj na zatvorenom odjelu forenzičke psihijatrije, nego obavezno liječenje sa slobode.

Vještak dr. Marinić zaključio je da je Porec osoba nešto iznadprosječnog intelektualnog funkcioniranja, emocionalno sniženog kapaciteta, anksiozno zavisnih odlika ličnosti, kod kojeg se godinama postupno razvija klinička slika sumanutih poremećaja paranoidne forme. Vještak to nije napisao, ali može se zaključiti da Porec vjeruje kako su svi suseljani protiv njega i cilj im je zagorčavati mu život te se time često rukovodi u životu.

Kako bi mogao donijeti odluku kojem od dva oprečna vještačka nalaza povjerovati, sud je suočio oba vještaka, dr. Sušić i dr. Marinića, no oboje su u potpunosti ostali kod svojeg mišljenja, ne odstupajući ni milimetra. Stoga je naručeno nadvještačenje, i to od vještaka Klinike za psihijatriju Vrapče, uglednih, iskusnih liječnika. A oni su se u potpunosti priklonili mišljenju dr. Marinića. Zaključili su da se kod Poreca radi o sistematiziranim paranoidnim idejama, koje na neki način slijede realitet, o idejama proganjajućeg sadržaja, idejama ugroženosti. Također su zaključili kako je Porec u trenutku počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne i neubrojiv.

Temeljem takvog rezultata nadvještačenja, sud je donio za sada nepravomoćnu odluku: Porec je kriv, osuđuje se na kaznu od šest mjeseci zatvora uvjetno na tri godine te mu se ističe sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

Dakle, liječenje pod nadzorom, sa slobode. Međutim, pravomoćnost te presude Porec na slobodi nije dočekao: u međuvremenu je pravomoćna postala prva presuda, za nanošenje tjelesne ozljede djetetu, prema kojoj Porec ima paranoidnu shizofreniju i upućuje ga se na zatvoreni odjel Vrapča - iste one bolnice koja je pobila tu dijagnozu!

I tamo je već dva mjeseca.

- Da, znam da zvuči paradoksalno, ali pravno je sve čisto. Jedna je presuda pravomoćna, a druga nije. Bolnica mora postupiti prema pravomoćnoj presudi i prisilno smjestiti okrivljenika na forenzički odjel makar tamošnji liječnici mislili da to nije ispravno. Druga presuda još nije pravomoćna, a uložen je i zahtjev za obnovu kaznenog postupka. Čovjeku je vjerojatno grozno, ali treba čekati - objašnjava nam odvjetnik koji je jednom prije zastupao Poreca.

Dogovora nema

I s pozicije sudskih vještaka ovaj slučaj ni po čemu nije poseban: rijetki su slučajevi, kaže nam prof. Slavko Davila, predsjednik podružnice za medicinu Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja, u kojima će dva sudska vještaka dati potpuno jednaka mišljenja.

- U konačnici, i zbog toga, krajnju odluku donosi sud. Praksa je da se kolege vještaci koji ne dijele isto mišljenje pokušaju dogovoriti. Ako nema dogovora, kao u ovom slučaju, naručuje se nadvještačenje, najčešće od ustanove s autoritetom, poput bolnice, fakulteta, instituta. Ne znam zašto sudac već u prvom postupku nije pristao na zahtjev obrane za dodatnim vještačenjem, to je uobičajena praksa ako se jedna strana protivi vještačenju. Izbjegle bi se mnoge zavrzlame - kaže prof. Davila.

Vještakinja dr. Sušić, koja je u oba postupka inzistirala na tome da Porec boluje od paranoidne shizofrenije, nije željela dodatno objašnjavati svoj nalaz.

- Konkretni slučaj zbog etičkog kodeksa ne mogu komentirati - poručila je.

Koji će vještak na kojem slučaju biti angažiran, kaže prof. Davila, odlučuje sud. U slučaju da pojedini vještak vrlo često izrađuje nalaz koji kontrolna vještačenja pobijaju, ističe prof. Davila, ne postoji procedura da ga se izbaci s liste ovlaštenih vještaka ili da se napravi revizija licenci. U tom ga slučaju, kaže, suci mogu sami eliminirati tako da ga - prestanu angažirati.

- Vrlo se rijetko događa da netko izgubi licencu za vještaka, samo u slučajevima da se dokaže da je hotimice napisao lažni nalaz, odnosno da je dokazano korumpiran. A to je stvarno rijetko - objašnjava, ali se ne može sjetiti nijednog takvog konkretnog slučaja.

Po pravilima struke, dakle, ovdje nije bilo ozbiljnih propusta - bolnica mora postupati po pravomoćnoj presudi, sud može birati vještaka kojeg hoće, može i ne mora tražiti dodatno vještačenje, vještak ima integritet i rijetko koji priznaje da griješi. Međutim, jedan je mladi čovjek već dva mjeseca na zatvorenom odjelu Vrapča iako su sve instance zaključile da to - nije potrebno.

- Mislim da bi i za potpuno zdravog i neopterećenog čovjeka takva sredina bila vrlo stresna. Porec jest usamljen i introvertiran mladi čovjek, sigurno na svoju ruku, ali zbog prekršaja u kojima praktički nema oštećenih, svađa kakve se događaju svaki dan, pravna država je na putu da mu uništi svaku šansu u životu, koji ni do sada nije bio blagonaklon prema njemu - smatra Pusić.

Porec je rođen 1987. godine, u Poljanici Bistranskoj. Otac je bio radnik, majka krojačica. Oboje su imali djecu iz prijašnjih brakova. Prije Darijeva rođenja neko su vrijeme živjeli u okolici Drniša, odakle mu dolazi majka, ali je otac izgubio posao te su se preselili u okolicu Zagreba. Otac je dosta pio, a majka, po nacionalnosti Srpkinja, teško se snalazila u maloj, seoskoj sredini u vrijeme rata. Živjeli su siromašno, a obitelj je, prije svega zbog očeva opijanja, sve teže funkcionirala.

Ostaje u Vrapču

- Stari je pio, slomio se u ratu. Imao je malu penziju, mi s tim nismo mogli živjeti. Mama je često tražila pomoć, molila liječnike da ga pošalju na liječenje, da nam bude lakše, ali nisu to učinili - priča Porec.

S devet godina smješten je u Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Laduču.

- U Laduču sam dobro živio, to je bio dobar dom. Kad sam završio osnovnu školu, preselili su me u dom za srednjoškolce u Zagrebu. Tamo mi je bilo strašno - priča. Išao je u srednju školu za elektroničara - mehaničara. Nije to, kaže, bio njegov izbor, nije htio tu školu.

- Već sam bio jako zagrijan za elektrotehniku, taj free energy, kojim se sada bavim, mi je strašno zanimljiv. Kupio sam niz knjiga, računalo, dobio internet, sve sam čitao i učio, obrazovao se - priča.

Radio je neko vrijeme kao radnik u tvrtkama, a završio je i tečajeve za računalnog operatera, računovođu i ložača. Otac je umro 2009. godine, majka i Dario sada žive od njezine obiteljske mirovine - oko 1300 kuna mjesečno.

Jako puno nade polaže u svoj izum, koji namjerava zaštititi.

- Znate, bio sam kod nekih znanstvenika, kod inženjera. I nitko nije rekao da je to smeće, upravo suprotno - objašnjava. Samo, kaže, mora izaći iz bolnice. Uvjeren je da mu nikakva psihijatrijska pomoć nije potrebna, a poziva se na nezavisnog psihijatra koji mu je napravio vještačenje i rekao da nema nikakvih psihijatrijskih problema, da je samo nesretna, nezadovoljna osoba.

Ovaj tjedan, baš na dan kada smo razgovarali, Porecu je stiglo rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, odgovor na njegov zahtjev za obnovu prvog kaznenog postupka, onog zbog kojeg je sada na zatvorenom odjelu Vrapča. Rješenje djeluje spasonosno: sud mu dopušta obnovu postupka, a nalaže se i prekid prisilnog smješthja u Klinici za psihijatriju. Ali - rješenje još nije pravomoćno. Do pravomoćnosti Porec ostaje u Vrapču.

U tom rješenju sud, mnogo opširnije i mnogo stručnijim jezikom, zaključuje: dva različita vještačenja utvrdila su da nema paranoidnu shizofreniju, gotovo godinu i pol, čekajući pravomoćnost presude, mladić je bio na slobodi, nije bio uključen ni u kakvo liječenje ni po kojoj dijagnozi i nije počinio nikakvo kazneno djelo ni drugi incident; zašto onda mora biti zatvoren?

Mlad je, zgodan i sposoban. Frustriran, nesretan i zakinut. Treba mu pomoć, govori nam jedan od psihijatara upoznat s njegovim slučajem.

Ne želi razgovarati o pravnim zavrzlamama, niti decidirano odgovoriti treba li doista biti mjesecima na zatvorenom odjelu.

- Nije to, na kraju, bitno. Bitno je da je to mlad čovjek kojem treba pomoći, mlad čovjek kojem se mora i može pomoći.

Nema sad smisla spekulirati je li došlo do pogreške, je li sve moglo biti drugačije. Mlad je, imao je pakleni život. Treba mu perspektiva, treba ga osnažiti, osposobiti, da nađe posao, da se bavi svojim hobijima, da živi...