ŠIBENIK - Prijedlog Urbanističkog plana Grada Šibenika naručen od Urbanističkog instituta Hrvatske u kartografskom i tekstualnom prikazu ima niz nedorečenosti pa bi se njegovim prihvaćanjem, koje je izvjesno, otvorio prostor za sumnjive zemljišne transakcije.
Zainteresirane stranke
Ako bi se na prostoru današnjeg TLM-a realizirala pretvorba zemljišta iz industrijske u proizvodno-poslovnu zonu, iza koje se skriva čista buduća komercijalna zona, zainteresirane stranke u mogućoj prodaji zaradile bi čak 180 milijuna eura. Prema uvidu u kartografski prikaz važećeg prostornog plana grada Šibenika, cijelo područje TLM-a definirano je isključivo za industrijsku namjenu.
Međutim, novi prijedlog GUP-a Šibenika to područje kroz niz dokumentiranih nelogičnosti primarno obilježava kao proizvodno-poslovnu zonu, te daljnjim odredbama približuje čisto komercijalnoj zoni.
Dokaz tome su tri grafička prikaza koja imamo u posjedu, kao i popratni tekstualni dijelovi. Naime, prvi prikaz sporne čestice nosi oznaku (I1-I2), što znači “proizvodno-zanatska”, a ostale dvije mape istu parcelu definiraju novom oznakom IK, što je u popratnom tekstu definirano kao kompilacija industrije i zanatstva. Kroz članak 11. i 12 ovako “naslijeđenog” i predloženog GUP-a, famoznom K-prostoru daju dodatni oblik označavajući ga kao “poslovno-pretežito uslužni”, “poslovno-pretežito trgovački”, te na koncu prostor za “ugostiteljsko-turističku djelatnost”.
Država oprostila dug
Rekli bi u svemu, ništa sporno, da nije riječ o terenu prostora TLM-a, točnije šireg pogona elektrolize sada pod kapom domaćeg konzorcija Adrial koji ga je od države kupio za jednu kunu dionice, pri čemu im je ista država oprostila dug od 900 milijuna kuna uz obvezu zadržavanja radnika na pet godina, te realizaciju tehnološke modernizacije.
Jednostavno, ovakav prijedlog GUP-a u Šibeniku je pobudio mnoge sumnje u namjere konzorcija, pri čemu se spekulira o budućoj realizaciji “posla stoljeća” u koji su, vođeni zajedničkim financijskim interesima, uključeni politički i ini čimbenici raznih stranačkih i ideoloških interesa.
Matematički gledano, računica je jednostavna jer, primjerice, industrijski teren u šibenskoj poduzetničkoj zoni Podi danas stoji bagatelnih 25 eura po kvadratu, kolika bi u mogućem otkupu bila i cijena prostora TLM-a.
Jednostavna računica
Budući da je isti prostor na mnogo atraktivnijoj lokaciji, spaja se i ujedno proširuje s postojećim spletom trgovačkih centara, pristupima autocesti... kao takav danas bi koštao 250 eura. Dakle, potrebno je samo pomnožiti 720.000 četvornih metara s tržišnom cijenom i dobije se 186 milijuna eura. Odbije se sitniš za kupnju i ostatak zarade pospremi se u džep privatnog, a ne državnog konzorcija kojemu je ista država novcem svih poreznih obveznika pri ulaski u TLM oprostila milijunske obveze.
Županović: ‘Ništa ne znam’
Kada smo od gradonačelnika dr. Ante Županovića tražili objašnjenje, ostao je prilično zatečen. Nije imao odgovore na pitanja o promjenama prijedloga GUP-a, a doimao se prilično neupućenim u cijelu problematiku. Također je rekao da nije vidio sadržaj ugovora između Vlade i TLM-a te međusobne obveze.
Litavski UBIG nudio je za TLM 68 mil. eura više, a ipak je odbijen
Konzorcij je preuzeo upravljanje TLM-om nakon natječajne bitke s litvanskim UBIG-om i nekadašnjeg šibenskog gospodarskog diva potom je kupio za jednu kunu, a UBIG je tada nudio 4,5 milijuna eura.Konzorcije je tada prihvatio podmirenje 12 milijuna TLM-ovih dugovanja, a UBIG oko 80 milijuna, dok su ulaganja u ponudi konzorcija predviđena na razini 107 milijuna eura, a u ponudi UBIG-a od 103 milijuna eura.
Gledano ekonomski, UBIG-ova ponuda tada je od ponude konzorcija bila “teža” za 68 milijuna eura, što znači da se država tada dobrovoljno odrekla toga novca, iz “emocionalnih razloga vezanih uz nacionalni identitet”, kako je to tada u žalbi ustvrdila glasnogovornica UBIG-a Alnija Brusokiene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....