ISKUSTVO NAŠE NOVINARKE

Hrvatsko dijete u bolnici: Uplakano i usamljeno

ZAGREB - Gospođo, potvrđene su naše sumnje, dijete mora na hitnu operaciju. Radi se o upali slijepog crijeva, važno je da operiramo što prije. Posjeti su vam od 10 do 18 sati svaki dan, molim vas da ih se držite kako bismo u bolnici mogli održavati red.

- Pustite sad posjete, recite mi detalje operacije, zašto je do toga uopće došlo...

- Niste shvatili. Pokušavam vam reći da ne možete ostati s djetetom u bolnici. Kao što sam rekao, posjeti su vam od 10 do 18 sati svaki dan...

- Kako to mislite ‘ne mogu ostati s djetetom’? Ona ima dvije godine! I nikada nije prespavala noć bez mene! I sad bih je trebala ostaviti ovdje, u teškim bolovima, prestrašenu i samu? Ne dolazi u obzir.

- Znam da vam je teško, ali takva je situacija...

‘Mama, idemo kući’

- Ja se neću maknuti odavde. Koja mi je alternativa, radi li se operacija negdje drugdje? - panično sam ponavljala, dok su mi suze kapale po djetetu u krilu. I ona, moja hrabra djevojčica, strašno se uznemirila.

Iako smo već 24 sata provele po bolnicama, iako je trpjela jake bolove, sve je podnosila junački. Do tog trenutka. - Mama, idemo doma, ozdravit ću ja... - počela je jecati.

- Gospođo, morate se smiriti. Sestra će sad doći i smjestiti dijete na odjel. Kao što rekoh, možete biti s njom do 18 sati, pa se vratite sutra u 10 ujutro...

Izletjela sam na hodnik s djetetom u rukama, izvadila mobitel i nazvala prijateljicu.

- Dijete mi mora na operaciju. Slijepo crijevo. Ne tješi me sada, zovi sve koje znaš, traži vezu, raspitaj se o alternativama. NE MOGU OSTATI S NJOM OVDJE! TRAŽE DA ODEM! Saznaj možemo li otići u Ljubljanu, u Trst, ne znam gdje, negdje gdje je dovoljno blizu da brzo stignemo, a gdje mogu biti s njom. Ili neku mogućnost ovdje. Ne znam, smisli nešto... Ja je neću ostaviti, vezat ću se lancima za njezin krevet. Ne razmišljaj o novcu, imam desni bubreg, prodat ću ga, ne zanima me - trabunjala sam. Bojala sam se operacije na koju je trebala otići moja dvogodišnja djevojčica. Ali sama pomisao da će se probuditi iz anestezije bez mene bila je još gora. Da će provesti noć sama, s nepoznatim ljudima, u nepoznatoj sobi, u teškim bolovima, sama.... To nije dolazilo u obzir.

Cijelu reportažu pročitajte u subotnjem Magazinu Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 23:04