ISTRAGA NEDJELJNOG Zataškavana istina o financijama klubova: Propada li hrvatski hokej?

Mi smo najbliže vrhunskoj priči, milimetar smo do realizacije projekta od kojeg ćete svi pasti u nesvijest, a pitaš me jesam li zabrinut zbog priče koju živim već četiri godine, zbog borbe za plaće i osiguravanje uvjeta prikladnih ovoj publici koja nas voli. Hej, čovječe, pa mi smo u Hrvatskoj, a zamjeraju mi jer je plaća sjela 16. umjesto 15. u mjesecu! Dajte mi malo zraka i vremena, sam ću odustati ako budem morao, ali nisam tip koji odlazi bez pobjede. Napravit ćemo veliku stvar, vjerojatno s Rusima. Čak i bez njih smo na putu da budemo prvaci ove austrijske lige.

Dok je izgovarao te riječi, Damir Gojanović djelovao je izrazito samouvjereno. Sjedili smo u zavučenom kutku Arene Zagreb, u svlačionici pomoćnih trenera koji su nestrpljivo čekali kada će bučna rasprava završiti. Bila je to večer koju će klupski almanasi opisati laudama, večer u kojoj je klub iz Zagreba osjetio vrh austrijske lige, a dosadni je novinar poželio “češljati financije”.

Naime, Medveščak je u petak, 16. studenoga, zasjeo na prvo mjesto austrijske EBEL lige, a u isto vrijeme kulminirale su priče, koje traju od početka ove sezone, kako je klub u financijskim problemima, da igrači više tjedana nisu dobili plaće ili bonuse, da su se počeli javljati stranci iz prošlih sezona kojima klub još nije podmirio ugovorne obaveze...

Gojanović je impulzivan. Lako se “zapali” kada je hokej u pitanju, a mimikom jasno odaje da me želi uvjeriti kako je sve što kaže istinito. Sugovornika uvijek gleda u oči uz karakteristično pitanje na kraju: “Je l’ me razumiješ?” Iza njega je jedan od najstresnijih tjedana otkad je prije nešto manje od četiri godine ušao u projekt revitalizacije hokeja u Zagrebu. Sport kojemu je na hrvatskoj nadgrobnoj ploči dugo bila ugravirana godina koja se gotovo poklapa s godinom na komunističkom stećku, sport koji je sjajno živio krajem osamdesetih i početkom devedesetih, a zatim naprasno zamro, Gojanović je podignuo iz mrtvih 2009. Od tada je hokej na ledu crvena krpa većine sportskih kružoka u državi. Omalovažava ga se iz košarkaških, rukometnih, nogometnih, teniskih i inih krugova, što je još jedan dokaz da je - uspješan.

Međutim, proteklih su se dana, nakon sve glasnijeg nezadovoljstva u svlačionici kluba kojim predsjedava, KHL Medveščak, multiplicirala neugodna pitanja i različite verzije odgovora. Zar je slavina doista presahnula? Znači li kašnjenje plaća i početak kraja priče koja je reinkarnirala stare i očarala tisuće novih ljubitelja ledenog gladijatorstva? Zar je moguće da će se i u ovoj sportsko-društvenoj bajci posljednja smijati zlica imenom Recesija ili su priče o financijskoj propasti tek klipovi razbacani pod rijetko uspješna kola u hrvatskom sportu? S obzirom na lavinu koju su pokrenuli napisi o financijskim poteškoćama i reakcije koje je to izazvalo kod nekoliko bivših igrača, koji također imaju potraživanja od kluba, činilo se da se zagrebački led počeo otapati, a hokej - utapati.

- Nema utapanja, nema katastrofe. Da želimo, već sada bismo mogli financijski zatvoriti sezonu. U tom se slučaju ne bismo borili za naslov prvaka, nego bismo bili sedmi ili osmi, ali priče o propasti ispadaju smiješne jer i od trenutačno potpisanih sponzorskih ugovora imamo dovoljno sredstava za tri ili četiri mjeseca do kraja sezone. A vjerujte mi, od ove sezone imamo mnogo veća očekivanja, tako da se sigurno nećemo zadovoljiti osmim mjestom. Završimo li pregovore s novim sponzorima, riskirat ćemo s dovođenjem dva velika pojačanja. Tada bismo bili spremni i za naslov prvaka - tvrdi Gojanović.

U tjednima koji su prethodili utakmicama u Areni različiti informatori servirali su umnogome drugačije priče. Igrači, navikli na sjevernoamerički i zapadnoeuropski profesionalizam te platežnu higijenu, nisu mogli sakriti nezadovoljstvo “rupama u kućnim budžetima” , a iz krugova bliskih prvom čovjeku kluba moglo se čuti da bi Medveščak, ne napravi li radikalan zaokret u poslovanju i profesionalizira upravljačke pozicije kluba, mogao biti suočen s ozbiljnim posljedicama poslovnih propusta.

Neki su otišli i tako daleko da su upozoravali na ljude u vrhu kluba koji svojim djelovanjem u krugu momčadi svjesno rade štetu kako bi sačuvali poziciju. Svlačionicu je trebalo očistiti zbog nekolicine igrača koji se karakterno nisu uklapali (zato je otišao kvalitetni Slovenac Andrej Hebar), a dovedeni su protivno volji trenera, glavnog i odgovornog za stvaranje šampionske momčadi. Sve su to neugodnosti s kakvima se, navodno, klub bori iz sezone u sezonu.

Gojanovića takve tvrdnje ljute jer, kaže, “ljudi u klubu krvare za malu ili nikakvu naknadu”.

- Medveščak ima jednu tajnicu koja je na plaći, ostalo su volonteri! Naravno da ćemo ponekad pogriješiti, ali nitko nam nema pravo predbaciti da ne dajemo sve od sebe. Moj tim ljudi razboli se na svakoj Areni, ljudi nam padaju s nogu od umora i neprestanog rada. Zašto? Pa zato što nas je malo i nemamo novca da se kvalitetnije ekipiramo, a od nas se očekuje više i bolje.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg