Lako je Estoncima kad su im susjedi Finci. Od njih su naučili sve, pa i to kako treba učiti

ZAGREB - Na ljestvici 14 postkomunističkih zemalja koje su sudjelovale u PISA-i 2009, OECD-ovom testiranju 15-godišnjaka u osnovama čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti, Hrvatska je zauzela nimalo laskavo osmo mjesto, u donjoj polovici ljestvice. Kao i prije tri godine, na vrhu i dalje suvereno vlada Estonija.

Iako su estonski učitelji plaćeni ispod državnog prosjeka, a Estonija se ne može pohvaliti ni visokim bruto društvenim proizvodom po stanovniku, najvećim izdvajanjem za školstvo ili najduljim obveznim obrazovanjem, njihovi su učenici u konkurenciji 65 zemalja zauzeli visoko deveto mjesto iz prirodoslovne pismenosti, 13. iz čitalačke, dok su iz matematičke pismenosti bili 17.

Utjecaj snježne oluje

Hrvatska, prema Eurostatovim podacima, izdvaja po učeniku tijekom njegova obrazovanja - od vrtića do kraja školovanja - 4911 dolara, što je u odnosu na druge postkomunističke zemlje izrazito puno: tek Slovenija, Rusija i Češka izdvajaju više od nas. Estonija, primjerice, izdvaja 130 dolara manje od Hrvatske. Unatoč tome, hrvatski su učenici na PISA-i pokazali skromno znanje i plasirali se na 36. mjesto u čitalačkoj pismenosti, 37. u prirodoslovnoj, a tek na 40. u matematičkoj pismenosti. Čak 33 posto naših učenika nije zadovoljilo ni početnu razinu matematičke pismenosti. Točnije, nisu bili u stanju riješiti matematički zadatak u kojem je trebalo pretvoriti jednu valutu u drugu s jasno naznačenim trenutnim tečajem! U Estoniji je bilo samo 12 posto učenika koji nisu znali riješiti zadatak “Mei-Ling se vraća iz Singapura s 3900 zara koje treba promijeniti u singapurske dolare po tečaju 1 SGD = 4,0 ZAR. Koliko je singapurskih dolara dobila?”, što je gotovo triput manje nego u Hrvatskoj.

Iz čitalačke pismenosti, koja je ove godine bila u središtu pozornosti PISA-e, početnu razinu dva u Hrvatskoj nije dosegao svaki četvrti učenik! To znači da četvrtina njih nije mogla s razumijevanjem pročitati plakat s osnovnim obavijestima za dobrovoljne davatelje krvi. U Estoniji je taj postotak bio upola manji.

Sličan je odnos učenika i u području prirodoslovne pismenosti. Više od 18 posto hrvatskih učenika, nakon što su pročitali kratak tekst o povijesti cijepljenja u kojem se eksplicitno spominje “stvaranje antitijela protiv velikih boginja”, nije znalo zaokružiti točan odgovor na pitanje “zašto ljudi u pravilu ne obolijevaju dvaput od iste zarazne bakterijske bolesti?”. Estonskih učenika koji nisu točno odgovorili bilo je 8,3 posto.

- Dok gledam kroz prozor ovu snježnu oluju, uvjerena sam da nas je kroz povijest klima natjerala da ostanemo u kući i čitamo knjige - u šali objašnjava odlične estonske rezultate njihova PISA koordinatorica Gunda Tire.

Prepisivanje modela

No, u ozbiljnom tonu niže napore koje je Estonija proteklih 20 godina uložila u napredak devastiranog školstva. Estonija, koja je desetljećima bila duboko iza željezne zavjese, 90-ih je imala mnogo lošiju startnu poziciju u odnosu na nas. No, kako su nas 2004. godine, uoči ulaska u Europsku Uniju, uvjeravali u estonskoj Vladi, imali su i dvije stateške prednosti: čvrstu i konkretnu podršku susjedne Finske, a najveći minus uspjeli su okrenuti u svoju korist. Estonci su, naime, imali toliko loš sustav da ga nisu, poput Hrvata i brojnih drugih naroda, nakon pada komunizma pokušavali popravljati, već su krenuli ispočetka, i to po uzoru na najbolji europski školski sustav - onaj finski.

- Budući da su Estonija i Finska susjede, od nje smo naučili mnogo. Sličnost jezika omogućava nam laku komunikaciju i da, definitivno smo prihvatili mnoge sugestije iz finske škole - priznaje Tire.

Dvije prijestolnice - Helsiniki i Tallinn - udaljene su samo 80 kilometara. Finci i Estonci se smatraju bratskim narodima, a obje zemlje pripadaju ugrofinskoj skupini jezika i, kako u šali znaju reći, jedino se oni međusobno mogu razumjeti. Ostatak svijeta ne može niti naslutiti o čemu pričaju.

Zahvaljujući takvoj povezanosti, Estonci su 90-ih odlučili da u većini područja neće izmišljati “toplu vodu” - jednostavno su “prepisali” finski model i preuzeli njihovo vrhunsko obrazovanje učitelja, permanentnu doedukacija, visoku autonomiju u radu, strogo individualni pristup djetetu s ciljem otkrivanja darovitosti i poticanja razvoja potencijala svakog djeteta.

(Cijeli tekst pročitajte u Magazinu, subotnjem prilogu Jutarnjeg lista)