RASTUĆI ŠOVINIZAM U FINSKOJ

Postoji samo jedna stvar koja može zaustaviti ekstremiste: Zaustavite krizu!

Populizam s elementima ekstremne desnice žestoko nadire u zemlje Evropske unije, premda je i dalje manjinska pojava, ali ponegdje kadra biti jezičac na parlamentarnoj vagi. Zbiva se već i to - iznimno ali ipak - da i klasična nacionalistička desnica postaje dovoljno jaka, i dovoljno mamuzana konkurencijom ekstremne nacionalističke desnice, da provodi autoritarne i šovinističke promjene ustava.

Protiv duha Evrope

Da nisu posrijedi izolirane iznimke nego trend, opasan sa stajališta osjetljivih ravnoteža u Evropskoj uniji, pokazuju ovih dana parlamentarni izbori u Finskoj, gdje je nacionalistička i euroskeptična stranka Pravi Finci poskočila sa 4,1 posto i 5 mandata u Parlamentu, koliko je dobila prije četiri godine, na 19 posto i 39 mandata, afirmiravši se kao treća stranka u Parlamentu, nakon umjereno desne Stranke nacionalne koalicije (44 posto) i još umjerenije lijeve Socijaldemokratske stranke (42).

Još je možda znakovitije što je u Madžarskoj - koja upravo predsjeda Evropskom unijom - Orbanov vladajući konzervativni Fidesz (dakle ni fašistoidni Jobbik, ni iredentistički Pokret 64 županije) promijenio Ustav u tako izrazito autoritarnom smjeru da se Njemačka (gdje je na vlasti demokršćansko-liberalna koalicija desnog centra) odmah našla ponukanom upozoriti da su posrijedi promjene suprotne duhu Evropske unije.

Zašto bi to bilo a priori negativno u Evropi? Zbog dvaju očitih razloga: prvo, Evropska unija osnovana je da bi suradnjom temeljenom na dogovorima i kompromisima udaljila opasnost od novog rata, poslije dvaju prošlostoljetnih koji su se rasplamsali u svjetske i pobili oko 120 milijuna ljudi, uključujući i genocide nad Židovima i Romima, te poneke lokalne (npr. u Jugoslaviji); drugo, stečevina Evropske unije znači ponajprije norme ljudskih prava, i osobnih i grupnih (poput manjinskih), i norme pravne države (makar nisu do kraja zaživjele ni u nekim osnivačicama, poput Italije). Biti protiv Evropske unije u Europi, poprištu dvaju svjetskih ratova, brutalnih diktatura i kršenja temeljnih ljudskih prava, znači implicitno biti za uvjete u kojima se sva ta zla mogu ponoviti, u razmjeru utoliko većemu što su sredstva za razaranje efikasnija. U tom pogledu je čak i birokratizirani aparat u Bruxellesu neopisivo manje zlo.

Vrijeđanje Turaka

“Isten, áldd meg a Magyart!” (Bože, blagoslovi Madžare!), stih kojim je Ferenc Kölcsey započeo 1823. budnicu kasnije pretvorenu u ugarsku himnu (u kojoj bivaju vrijeđani samo Turci i Mongoli, dakle manje naroda negoli ih vrijeđa tekst, na primjer, talijanske himne), sada je i početni redak novog Ustava, koji se poziva na sv. Stjepana Kralja i na njegovu Svetu Krunu Ugarsku, po kojemu Madžarska nije više republika (Magyar Köstársaság) nego samo Madžarska (Magyarszág). Bog s početka Ustava jamačno se sviđa Vatikanu (koji nije evroskeptičan, nego pozdravlja Evropsku uniju ukoliko ona kao svoje prihvati vrijednosti Katoličke i pravoslavnih crkava). Naime obitelj je definirana isključivo kao zajednica muškarca i žene, fetus mora biti zaštićen od trenutka oplodnje (pa je abortus protuustavan). Ograničena su prava opoziciji, ograničena su prava novinstvu (u skladu s lanjskim zakonom) i, što je još važnije, narušena je ravnoteža između zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, te je stvorena ustavna platforma da se sudstvo (opet) podvrgne političkoj vlasti, a ograničene su i ovlasti Ustavnog suda. Nisu prošla dva dana i već se našao “mali majmun” koji bi to imitirao: Berlusconijeva stranka je predložila istoznačnu promjenu prvog članka talijanskog Ustava, kojim bi i predsjednik Republike, i Ustavni sud i suci bili podvrgnuti političkoj većini u Parlamentu. Isto tako su svojedobno neki kreteni zaključili da je zabavno bacati kamenje na automobile po autocesti i ubijati vozače, pa se odmah po Italiji našlo dvadesetak drugih kretena koji su ih oponašali.

O dosegu tih ustavnih promjena na istočnom rubu Unije indirektno svjedoči što ih je Jobbik objeručke podržao, a što se skandalizirala Angela Merkel.

Zajamčeni šovinizam

Lako se zafrkavati da se šovinizam najlakše lijepi za one koji nisu baš sigurni u svoj nacionalni identitet (vođa madžarskih Strelastih križeva Ferenc Szálasi imao je samo jednoga madžarskog pretka u drugoj generaciji, ostalo su bili Nijemci, Slovaci, Rusini, a pradjed Armenac je promijenio prezime Salošjan u Szálasi) - ali problem postaje ozbiljan kad je šovinizam zajamčen i Ustavom kojim se sada Madžarska ne samo definira kao država madžarskog naroda, nego se iz njega (opet) izbacuju manjine.

Madžarska oporba je napustila Parlament za glasanja, ali to je jedino što je znala učiniti. Politolog Zóltan Kiszelly se sprda da je “oporba toliko podijeljena da nije bila kadra zajednički manifestirati prosvjed”. Uistinu, agencije javljaju da su prosvjeda bila tri, svatko za se.

Doduše, socijaldemokrati nemaju, bar još neko doba, ikakvih moralnih vjerodajnica, pošto su zemlju odvukli na rub ekonomske katastrofe. Javni dug se vrti oko 80 posto godišnjega društvenoga brutoproizvoda, što već znači da same kamate na nj gutaju više od godišnjeg rasta BDP. Doduše, to je manje opterećenje nego u SAD (96 posto), Italiji (120 posto) ili u Grčkoj (144 posto), ali Madžarska nije ni SAD ni Italija, a Grčka je zna se gdje. U Madžarskoj je BDP preklani pao za katastrofalnih 7 posto.

Dugovi su i posljedica i generator unutrašnjih kriza i sigurno jedan od elemenata nesigurnosti, detonirane smanjenjem zaposlenosti, smanjenjem socijalne asistencije itd. Logično je, iako iracionalno, da se u krizi krivica baca na druge (nije Hitler prvi izmislio da su Židovi za sve krivi, kad su bili živa slika drukčijega). Trenutno u Evropskoj uniji imamo tri obrasca bacanja krivice na druge: na manjinu ili manjine u svojoj zemlji, na imigrante, te na druge u Evropskoj uniji.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 02:44