Odlazi li zajedno sa Sanaderima i ‘računovotkinja’ HNK?

Iako se značajne obljetnice u svijetu obično najavljuju godinama unaprijed, program iduće, jubilarne 150. sezone HNK Zagreb nije još poznat javnosti koja to kazalište u ovoj godini financira s čak sto milijuna kuna. Uprava, kojoj je na čelu teatrologinja Ana Lederer, nije nas upoznala s planom i programom proslave, a ako je i bude, bit će to jamačno prilika da se zbroje kako mnogobrojni povijesni doprinosi hrvatskoj i europskoj kulturi tako i doprinosi aktualne uprave na čijem je čelu prva žena intendant u povijesti te kuće i jedna od najdugovječnijih intendanata uopće.

Ima zaštitu sa svih strana

Rijetki su, naime, na tome mjestu izdržali više od pet godina, a baš će toliko ona proslaviti ovoga proljeća. Stolica intendanta matičnoga hrvatskog kazališta jedna je od najnemirnijih i najzahtjevnijih u našoj kulturi, većina od četrdesetak odličnika (na čelu im je grof Stjepan Drašković) koji su je od jeseni 1860. do danas osvajali kraće je od Ane Lederer njome i vladala. Primjerice, od intendanata 20. stoljeća uspjelo je dulje od četiri godine kontinuirano balansirati nemirnim vodama kulturne politike samo iločkom profesoru Juliju Benešiću i socijalističkim liscima Dušku Roksandiću i Marijanu Radmiloviću, a dulje od nje na tom je mjestu izdržao samo “ratni intendant” Georgij Paro - gotovo deset godina!

Vidljivo je, dakle, da se radi o osobi koja ima “zaštitu odozgo i podršku odozdo”, kako se to u kazališnom žargonu voli reći za Ministarstvo kulture s jedne, a političke stranke s druge strane. Naime, za razliku od Benešića, koji je trajao sve dok nije iscrpio sva oružja u borbi s diktaturom iz Beograda, a kojeg od grubih optužbi za financijsku katastrofu nije mogao spasiti ni polemički duh jednoga Krleže, Ana Lederer financijske poteškoće uopće ne poznaje - proračun joj se svake godine uvećava recesiji usprkos, čime je postala jedinstveni slučaj u povijesti.

Promidžbeni stroj

Osim nje, samo još Dušan Žanko u svom endehaškom mandatu nije imao nikakvih financijskih problema, njegov zaštitnik Mile Budak bio je prema njemu široke ruke, ta kazalište mu je trebalo kao glavni promidžbeni stroj!

Za razliku pak od dugoslužbujućih socijalističkih intendanata Roksandića i Radmilovića, koji su trajali onoliko koliko je trajala partijska milost s jedne, a dobri odnosi s moćnim samoupravnim tijelima jake kontrole unutar kazališta s druge strane, ona nema nikakve organe kontrole niti u kazalištu niti među vlasnicima te ustanove.

Kritike su za nju hajka

Aktualno Kazališno vijeće, koje bi po zakonu moralo pratiti rad intendanta i biti posrednik između vlasnika i uprave, uopće ne sudjeluje u programskim, kadrovskim i financijskim poslovima kazališta. Nema u HNK nikakvog strateškog plana, nema evaluacija sezone niti transparentnih financijskih izvješća, na što su sva ostala javna i privatna kazališta obvezna.

Za razliku od, primjerice, Para, kojem su ratne okolnosti i oštri hadezeovski zahtjevi nametali nevjerojatna kadrovska rješenja i posve ga lišili podrške, pa su mediji i dio struke toga nekadašnjeg stupa hrvatskoga glumišta na kraju balade umalo uvalili u smolu i perje, ona je blage medijske kritike odmah nazvala hajkom pa uspostavila svojevrsni silencio stampa koji traje već godinama.

Njezin prethodnik Tarbuk nije odletio zbog nebulozne programske megalomanije, nego zbog minusa od 11 milijuna, od kojih je njegovih bilo sedam. Stvoren je tako idealan trenutak za vladajući HDZ koji je nakon sloma Račanove koalicije jedva čekao priliku da se riješi Vujićeva kadra, pa se s revolucionarnim rješenjem javila deux ex machina u liku supruge premijera.

I tada, na čuđenje struke, stupa na scenu najvećega hrvatskog kazališta, umjesto najavljivanoga akademika Fabrija, malo poznata teatrologinja s friško tiskanim doktoratom o zaboravljenom redateljskom opusu Tita Strozzija i s nježnom aurom ratne udovice koja od devedesetih redovito ispija kave sa suprugom premijera. Premijera koji je i sam bio intendantom splitskoga kazališta pa mu se, logično, i žena razumije u poslove Thalije.

Ambiciozni redatelj

Osim po poznanstvu s gđom Sanader, Lederer je poznata i po tome što prije dolaska u HNK nije imala niti dana radnog iskustva u kazališnoj praksi. Naravno, ako transferom iskustva ne nazovemo vrlo plodnu redateljsku karijeru njezina oca Petra Šarčevića, koji je u sedamdesetima i osamdesetima dva puta bio ravnatelj Drame istoga kazališta, i još plodniju karijeru njezina nevjenčanog supruga Ozrena Prohića, ambicioznog redatelja srednje generacije koji je uzlet doživio još devedesetih kao uzdanica vladajuće garniture, a sad mu se na karijeru punu uspona nalijepila sjena financijske afere u ZKM-u, zbog koje je i nepravomoćno suđen.

Hrpa nesposobnjakovića

Dinastija je potvrđena inauguracijom intendantice 2005., a odmah na početku naša se junakinja proslavila izjavom da je hrvatskom glumištu potrebna “ženska ruka koja će počistiti kuću”. Time je dala do znanja da je kolona njezinih muških prethodnika bila hrpa nesposobnjakovića koja, osim možda s izuzetkom svoga utemeljitelja Stjepana Miletića, ne zaslužuje bilo kakav pomen.

U još jednom od svojih rijetkih istupa za medije izjavila je pak u stilu žestoke šopingholičarke: “Planiranje kazališta je poput planiranja vlastitog tekućeg računa. Možete kupiti jedne cipele, a kupite ih pet - imate, naravno, dozvoljeni minus, ali imate i nedozvoljeni.” U posljednjih pet godina intendantica je većinu svoga mandata potrošila na povećanje minusa kupujući skupocjene cipele koje se u njezinu slučaju ne zovu Louboutin, Blahnik ili Choo, nego Nepotizam (u koji je bio uključen i hommage pokojnom ocu i svakosezonske režije svome dečku), Bahatost prema zaposlenicima (koja se očituje u otkazivanju ugovora onima koji ne ulaze u klub njezinih fanova) i Besmisleni angažmani skupih stranaca bez renomea čiji honorari dosežu vrtoglave svote. Dodajmo tome i rasipna putovanja po svijetu na račun kazališta, od kojih je posljednje bilo dvotjedni izlet u New York, destinaciju koja nema nikakve poslovne veze s HNK.

Štetna kadrovska rješenja

Ovih dana, kada se u skladu s premijerkinim poučkom o nedodirljivima, na dnevnoj bazi miču - kako u stranačku hladovinu tako i među remetinečke zidove - štetna kadrovska rješenja bivšega premijera Ive Sanadara i njegove supruge, nerijetko se u tekstovima koji dotiču kulturnopolitičke pojave posljednjega desetljeća spominje i ime Ane Lederer, kojoj većina kazalištaraca u Hrvatskoj priznaje nagon za samoodržanje, ali ne i talent vođenja glomaznog umjetničko-tehničko-administrativnog pogona s više od 500 zaposlenih.

Kontrolira račun u banci

Njezinu su vladavinu mnogi skloni nazvati “strogo kontrolitranim vlakom koji ne vozi nikamo, nego samo manevrira na provincijskom kolodvoru”. Citat je to Slobodana Šnajdera koji se prošle godine, osvojivši nagradu na natječaju za dramu godine, “usudio” u duhu nekih dobrih kazališnih vremena taj svoj duhoviti dramski biser o Titu poslati intendantici, a ona mu do dana današnjega nije odgovorila niti rječju. Zamišljam neke njezine prethodnike koji ignoriraju pisce poput Vojnovića, Krleže, Begovića ili Marinkovića, ostavljajući ih nepristojno bez odgovora, makar i negativnog.

Naravno, Lederer, što zbog neznanja, što zbog bahatosti, nema što napisati Šnajderu.

On je, naime, književni velikan, a ona samo vješta računo(voj)votkinja. Kada ju naivni novinari pitaju kako to da za razliku od svojih prethodnika uspijeva ostati u plusu, odgovara da svako jutro kada uđe u ured prvo što učini jest da se logira na internet i provjeri na bankovnom računu kako joj kuća stoji s financijama toga dana.

Pa kako bi se uz taj naporni posao mogla još baviti piscima koji pišu o temama opasnim za hrvatsko društvo provocirajući ga nezgodnim pitanjima o prošlosti i još nezgodnijim prognozama za budućnost?

Sve drugo bio bi presedan

Takvi komadi nemaju što tražiti na sceni HNK jer ih izvode strani teatri. Oni ne nalikuju na skupocjene trendi cipelice kakve nude blještave police zagrebačkog HNK. Cipelice naše intendantice i njezine zaštitnice koja je, nakon neuspjelog siječanjskog suprugova puča, i sama ostala bez zaštite.

Njezina štićenica morat će hitno pronaći nove zaštitnike ili čarobni štapić za reprogamiranje svoje misije “čišćenja”. Sve drugo bio bi presedan povijesnih razmjera.