SUMANUTA UTRKA U NAORUŽANJU Ako izbije veliki rat, znamo gdje će početi

Kompleks zgrada u središtu New Delhija u kojem su smještene najvažnije državne institucije, od predsjedničke palače do ministarstava, opasan je policijskim barijerama i teško naoružanim čuvarima. Na ulazu u Ministarstvo vanjskih poslova policajka s automatskom puškom nadgleda goste dok prolaze kroz detektore, a na prvom katu, ispred kabineta ministra vanjskih poslova Salmana Khurshida, policajci s mitraljezom i kratkim oružjem. Tako rigorozne mjere osiguranja objašnjava Rohit Sharma iz Indijskog instituta za vanjske poslove:

“Indija je država koja je najviše ugrožena terorizmom. Sigurnosne službe procjenjuju da u Indiji djeluje oko 800 terorističkih ćelija, od maoista i ekstremnih muslimanskih skupina do onih koje se obučavaju u Pakistanu. Još smo pod dojmom terorističkih napada kada je u 12 koordiniranih napada u Mumbaiju u dva dana poginulo 164 ljudi, a više od 300 ih je ranjeno te kada je u napadu na indijski parlament u New Delhiju poginulo 26 ljudi. Samo je ove godine u terorističkim napadima ubijeno 100 Indijaca. U takvim okolnostima niti jedna sigurnosna mjera nije pretjerana”.

Za našeg boravka u Mumbaiju u indijski pogranični grad upala je skupina terorista iz Pakistana. Prije nego što su likvidirani, ubili su 14 policajaca. Terorizam je, međutim, samo jedan od problema indijske nacionalne sigurnosti. Puno veću opasnost, objašnjava dalje naš sugovornik, predstavljaju otvorene pretenzije Pakistana i Kine na dijelove indijskog teritorija. Duž 4000 kilometara duge granice Kina i Indija rasporedile su golemu vojnu silu.

Kina je, kako tvrde u New Delhiju, dovukla 13 regimenti i 23 divizije za brzo djelovanje, interkontinentalne balističke rakete, sagradila tri nova vojna aerodroma. Indija je s druge strane stacionirala 80.000 vojnika, zrakoplove Sukhoi 30, dalekometne balističke rakete BrahMos i Agni V dometa do 3500 kilometara koje nose konvencionalne ili nuklearne bojeve glave. Peking, međutim, najviše brine indijsko testiranje rakete dometa 5000 km čiji su, kažu, ciljevi isključivo u Kini.

1000 atomskih bombi

Indijski vojni budžet dosegao je prošle godine rekord: čak 48 milijardi dolara, a na lageru je imala do 100 atomskih bombi. Kineski vojni proračun puno je veći i iznosi 129 milijardi dolara, a Peking raspolaže sa 240 atomskih bombi, od kojih je 180 uvijek spremno za lansiranje.

Gomilanje oružja Indija i Kina opravdavaju potrebom zaštite teritorija, a uz to, kao veliki izvoznici i uvoznici, moraju kontrolirati kopnene i morske puteve kojima se uvoze i izvoze proizvodi.

Premda je pakistanski vojni proračun gotovo 8 puta manji od indijskog i iznosi “samo” 6,32 milijardi dolara, otkad su 1947. Pakistan i Indija stekli nezavisnost, te dvije države vodile su zbog pokrajine Kašmir čak četiri velika rata, od 1947. do 1949., 1965., 1971. i 1999. Sve do danas spor zbog obostranih pretenzija na Kašmir izvor je neprekidne napetosti i pograničnih incidenata između te dvije mnogoljudne nuklearne sile. Konfrontaciju zaoštrava vojna i politička potpora koju Rusija pruža Indiji, a SAD Pakistanu.

U trokutu između Kine, Indije i Pakistana koncentrirana je najveća vojna sila, stoga je to, u sigurnosnom smislu, potencijalno najopasnije područje na svijetu. Kina ima 2,285.000 vojnika, 7950 tenkova, 5048 vojnih zrakoplova, 901 helikopter, 972 vojna broda, 63 podmornicu, više od 240 strateških raketa, dok Indija ima pod oružjem 1,320.000 vojnika, 3555 tenka, 170 brodova, 15 podmornica, 1962 zrakoplova, 620 helikoptera i 100 raketa. Pakistan ima 617.000 vojnika, 3490 tenkova, 75 brodova, 8 podmornica, 1531 zrakoplov, 589 helikoptera i 60 raketa.

Odlazak NATO-a

Indijski ministar vanjskih poslova Salman Khurshida nedavno je u New Delhiju maloj skupini stranih novinara i potpisniku ovih redova objašnjavao da se Indija protivi utrci u naoružanju koja je počela u Aziji.

“Vjerojatno trošimo previše novca na oružje, no mi se moramo zaštititi od vanjskih neprijatelja. Za razliku od nekih naših prijatelja, primjerice Irana koji je prekršio dogovore o kontroli nuklearnog oružja, mi imamo nuklearno oružje jer smo okruženi zemljama s atomskim naoružanjem. Mi smo za svijet bez nuklearnog oružja, ali, ponavljam, moramo se zaštititi”.

Nestabilnost u tom dijelu Azije još će se više povećati kada se sljedeće godine iz Afganistana povuku NATO-ove trupe. Budući da nitko ne sumnja da će vlast preuzeti talibani i da nitko ne zna kako će se oni ponašati, u New Delhiju smatraju da će to dodatno destabilizirati odnose u tom dijelu svijeta. Osim s Indijom, Kina ima otvorenih teritorijalnih pitanja i s drugim susjednim državama. Za Peking je pitanje Tajvana, otoka države u Istočnokineskom moru, prioritet.

Nakon građanskog rata u Kini u kojemu je 1949. pobijedila Komunistička partija na čelu s Mao Ce-tungom, poražena vojska Kuomintanga na čelu s generalom Čang Kai-šekom povukla se na otok Tajvan i ondje je, uz politički blagoslov i zaštitu SAD-a, proglasila svoju državu. Tajvan je izrastao u respektabilnu vojnu i ekonomsku silu, čija trgovinska razmjena s inozemstvom iznosi respektabilnih čak 526 milijardi dolara godišnje. No, unatoč svemu, Kina nikada nije odustala od pripajanja tog otoka matici zemlji. Zbog toga traje utrka u naoružanju između Pekinga i Taipeia, kao i napetosti između Kine i SAD-a koji vojno i ekonomski podupire Tajvan.

Inače, New Delhi i Taipei zajedno optužuju Peking da je početkom godine objavio službenu kartu državnog teritorija Kine u koji su bili uključeni i dijelovi Indije, Sjeverne Koreje, Vijetnama, Tajvana, Japana i Republike Koreje, što je destabiliziralo cijelu regiju. S druge strane Kina je s pravom frustrirana s obzirom da su joj u bližoj i daljoj prošlosti oteti dijelovi njenog teritorija.

Kina također ima ozbiljan granični spor s Japanom oko otočja Diaoyu ili Senkaku, kako ga zovu Japanci. Ti otoci od svega 7 četvornih km u Istočnokineskom moru, koji navodno imaju znatne rezerve nafte i plina, prema tvrdnjama Pekinga, stoljećima su pripadala Kini dok ih uoči 2. svjetskog rata nije okupirao Japan. Od 1951. otočjem je upravljao SAD, a 1972. ga je predao u ruke Japanu. U to vrijeme Kina je bila zaokupljena teritorijalnim konfliktima sa SSSR-om pa nije željela otvarati i drugi front. Nakon što je privremeno riješio probleme s Moskvom, Peking je ponovno otvorio pitanje Diaoyua.

Od tada se u blizini tih otoka stalno događaju incidenti, a početkom ove godine Japan je objavio da je kineski ratni brod gotovo sat i pol držao pod radarskim snopom japanski ratni brod i da je malo trebalo da na njega ispali raketu. Premda Amerikanci uvjeravaju Japan i Kinu da su azijska mora dovoljno široka za obje velesile, Peking je u pravu kada kaže da su otoci Diaoyu neposredno uz kinesku obalu, a vrlo daleko od Japana koji ima kontrolu na tim područjem zahvaljujući vojnoj potpori SAD-a. Vojni i politički analitičari suglasni su da je to područje, uz Kašmir, potencijalno najopasnije žarište i da azijsko bure baruta može eksplodirati upravo zbog kinesko-japanskog spora oko otočja Diaoyu.

...

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista