SVI DETALJI O REALITYJU KOJI JE UZBUDIO CIJELI SVIJET Zamislite da netko smisli show ‘Život u NDH’ ili ‘Preživjeti u Jasenovcu'

Kamera pokazuje kalendar na kojem je 2015. godina, da bi zatim brojke počele ići vrtoglavo unatrag. Istodobno nam se predstavlja sedmero ljudi, isprva u suvremenoj odjeći, a zatim kostimirano primjereno razdobljima koja se mijenjaju. Kalendar se napokon zaustavlja na 1939., a naši junaci sada izgledaju kao da tada žive.

Tako počinje reality show Češke televizije “Praznik u Protektoratu“ koji je u protekla dva tjedna izazvao svjetsku pozornost. Poprilično neželjenu, jer su komentari uglavnom negativni, ne po izvedbu, nego ideju, no češki su producenti čvrsto ostali uz svoj program koji se emitira u udarnom terminu subotom uvečer.

Zora Cejnkova, autorica tog prvog reality showa u povijesti češke javne televizije, kaže da je godinama pokušala osmisliti sličan format i naposljetku ga našla u žanru tzv. živuće povijesti. BBC je snimio “Farmu u doba rata”, njemački ARD “Kuću u Schwarzwaldu 1902.”, a sličnih inačica bilo je i u drugim dijelovima svijeta: u svima bi se odabralo nekoliko protagonista i natjeralo ih se da za primamljivu nagradu provedu nekoliko tjedana u prošlosti, upravo u onakvim uvjetima kakvima se nekad živjelo.

Hitlerove trupe

Cejnkova se dosjetila da spomenuti reality show situira u Protektorat Češke i Moravske, koji je postojao od 1939. do 1945. Kada su, naime, Hitlerove trupe ušle u Čehoslovačku, država je rascijepljena na spomenuti protektorat i na Republiku Slovačku, koja je dakako bila nacistički satelit. Njemačkim porazom Čehoslovačka je opet uspostavljena, uglavnom u prijašnjim granicama, da bi se nepovratno raspala slomom komunizma.

Kako je to bilo živjeti u Protektoratu? Za odgovor na to pitanje Cejnova je okupila “ratni kabinet“ od dva povjesničara, dva psihologa i jednog arhitekta koji je trebao uputiti protagoniste tajnama povratka u prošlost. U mjestu Staré Hamry rekonstruirana je zapuštena kuća na osami da izgleda kao da je s kraja tridesetih godina, s pridruženim poljskim WC-om i štalom. Zatim je počela potraga za junacima reality showa kojima je obećana nagrada od milijun čeških kruna (otprilike 270 tisuća kuna) ako izdrže osam tjedana na toj farmi.

Od 200 kandidata izabrana je obitelj Lystuk Docekal, ponajprije zato što je imala tri generacije. Baka i djed Jarmila i Jiri Docekal prešli su osamdesetu, on je rođen u Protektoratu, a ona taman kad je prestao postojati: upoznali su se u Ministarstvu metalurgije gdje je Jiri bio zamjenik direktora, a ona službenica, no puno je zanimljivije da se on bavio i hokejom i igrao za državnu reprezentaciju. Njihova kći Ivana učiteljica je govora u osnovnoj školi, njezin deset godina mlađi suprug Miloslav Lustyk vozač je kola hitne pomoći, stariji sin Marek sprema se na studij, mlađi Jakub još je osnovac, a s njima živi i Ivanin nećak Jan Docekal, specijalist za borilačke vještine.

Kuća s bazenom

U prvoj epizodi (naslov joj je “Dobrodošli u stara vremena”) upoznajemo ih u njihovu današnjem prebivalištu, lijepoj kući koja ima i mali bazen, ali očito im je trebala dodatna financijska potpora kad su se prijavili za ovaj reality show. U svakodnevici čak i baka Jarmila ne odvaja se odvaja od kompjutora, djeca su luda za videoigrama, ukratko, uživaju sve blagodati civilizacije koja su im na raspolaganju.

U televizijskom studiju iz kojega će ih odvesti u njihov privremeni novi dom prvi šok je bio kad su im oduzeli mobitele i pohranili ih u posebnoj košarici: dobit će ih tek kad se vrate natrag. Oko njih su se sjatile šminkerice i kostimografi i našli im prikladnu odjeću, a Ivanu su posebno zabavile vunene gaće i grudnjaci kakve su nosile naše bake. Začudo, nitko nije tražio Miloslava da odreže konjski rep koji zbilja nije bio po modi tih vremena.

Poseban mali autobus iz tridesetih godina prošlog stoljeća odvezao ih je do budućeg prebivališta, uistinu lijepe farme, koja je imala tek nekoliko nedostataka: nije imala tekuće vode, a na WC se moralo van (“Bar ne smrdi”, s olakšanjem su ustanovili). U staji su ih čekale krave, koze, svinje, kokoši i guske, oko kojih će se sljedećih tjedana morati brinuti: naime, živjet će kao pravi seljaci, obrađivati zemlju i sve što uz to ide. Najveća su promjena mediji, u kući imaju samo stari radio, koji emitira vijesti iz protektorata i šlagere iz tog razdoblja, a kada im pred vratima osvane poštar, dobiju i prvi proglas s kukastim križem.

Naime, producenti su se dosjetili da ih neprestano sučeljavaju sa svakodnevicom protektorata. Posebno obučeni glumci igrat će najrazličitije uloge, a oni će ih morati prihvaćati kao stvarne ličnosti, naravno, ako žele osvojiti nagradu. S crnoberzijancem je najmanje problema. Naime, kad su ustanovili da im u kući štošta nedostaje, morali su potrošiti ono malo valute iz tog vremena što su dobili na hranu koje nije bilo u dućanima. No, kako će se ponašati prema gestapovcima, čiji je dolazak najavljen na kraju druge epizode, znat će se kasnije.

Zora Cejnkova znala je da mora igrati na dva razboja. Prvo show mora biti zabavan, inače ga nitko neće gledati. Kompromis je napravljen već u naslovu, mnoge je smetala riječ “praznik“, ispadalo je kao da je to poziv na nostalgično putovanje, no autorica se ogradila time da se taj reality show mora igrati po uobičajenim pravilima kada je televizijska zabava u pitanju.

Mnoštvo filmskih žurnala umetnuto je u svaku epizodu i jasno pokazuju kakva je tvorevina bila protektorat, dok će se u sljedećim epizodama junaci sresti ne samo s njemačkim vojnicima, nego i domaćim kolaboracionistima.

“Vraćamo vas u to vrijeme jer ne bismo željeli da se ono ponovi.”

Mračna epizoda

Unatoč tome, svjetski mediji bili su zgranuti. Dosad su takvi reality showovi birali ne osobito kontroverzna razdoblja, naglasak je bio na upoznavanju gledatelja sa životnim navikama s početka 20. ili čak iz sredine 19. stoljeća, no Protektorat je bio jedna od nekoliko najmračnijih epizoda u češkoj povijesti.

Kolumnist dnevnika Times of Israel upozorio je da je u Protektoratu Češke i Moravske živjelo 82 tisuće i 309 Židova, većina ih je otpremljena u logore smrti, a dio njih likvidirali su domaći kolaboracionisti. Ukupno ih je ubijena 71 tisuća. Stradalo je mnogo Čeha i Slovaka pa se ukupan broj žrtava penje na 360 tisuća. Hoće li “Praznik u Protektoratu“ uspjeti prikazati takvu stvarnost? Po svoj prilici ne. Za dizajnera automobila Jana Krala sve je to vrlo neozbiljno. “U takvom vremenu smrt je bila činjenica na koju se moralo računati. Reality show ne može nešto takvo posredovati, to je ipak televizijska zabava. To je kao kad igrate videoigru Formule 1 i pretvarate se da ste Michael Schumacher, a uopće niste svjesni rizika u koji on ulijeće na svakom zavoju.”

Foto: www.ceskatelevize.cz

Edukativna vrijednost

“Što je sljedeći potez? Reality show u Auschwitzu?”, ironično je komentirao jedan češki bloger. Ili možda povratak u razdoblje zloglasnih čehoslovačkih komunističkih procesa s početka pedesetih ili u godine sovjetske okupacije s kraja šezdesetih?

Zora Cejnkova ipak ustrajava u tezi da “Praznik u Protektoratu” ima veliku edukativnu vrijednost. Jučer je emitirana treća epizoda, preostaje ih još pet, a na kraju ćemo doznati je li obitelj osvojila priželjkivanih milijun kruna. Na portalu češke televizije organizirano je i glasanje za pojedine sudionike, čak 60 posto glasova dobila je baka Jarmila koja se očito najbolje snašla u ovom povratku u prošlost.

Ne čudi što je “Praznik u Protektoratu“ imao takav svjetski odjek. Zamislite da netko u nas smisli reality show “Život u NDH” ili “Preživjeti u Jasenovcu”. Bila bi to udarna vijest od Amerike do Australije.