Najopasnije mjesto na svijetu ove srijede. Tako se etiketirala večer na pariškom Parku prinčeva dva dana prije službenog otvaranja Olimpijskih igara, a zapravo početak natjecanja. U gradu u kojem se svakodnevno protestira protiv Izraela i u korist Palestine zbog rata u Gazi, prvi službeni nastup imala je reprezentacija Izraela za koju su mnogi htjeli da se izbaci s Igara. Osim što se igra u Parizu, suparnik je bila država s 95-postotnim muslimanskim stanovništvom - Mali.
Utakmicu je osiguravalo više od 1000 policajca, većinom specijalaca, s ozbiljnim naoružanjem. Perimetar za ulazak u krug stadiona bio je udaljeniji nego inače, kud god bi vam oko pogledalo, vidio bi se samo jedan policajac, no po svemu što smo vidjeli i doživjeli u prvih 45 minuta utakmice, bilo je to potpuno nepotrebno, Ili, možda baš i je, pa baš zbog njihove prisutnosti i svih najava nije bilo ozbiljnijih incidenata. A kamoli da se radilo o "najopasnijem mjestu na svijetu". Puno gore je bilo u St. Etienneu u kojem su Argentina i Maroko odigrali jednu od najneobičnijih utakmica u povijesti nogometa (i koja nas je podsjetila na poglavlje iz knjige Pere Zlatara Priča o Dinamu "briši 3-2, piši 2-2"). I vjerojatno su zbog nje uokolo travnjaka na stadionu Park prinčeva stavili guste željezne barijere kako nitko ne bi uspio utrčati na travnjak.
Izvan stadiona, jedini je nezadovoljstvo pokazao navijač zaogrnut zastavom Malija s palestinskom kufijom zavezanom oko ruke kojeg osiguranje nije pustilo na stadion iako je imao valjanu ulaznicu. No, kada smo ga pitali, rekao nam je da je njegov problem bio što je došao na stadion s majicom Olympiquea iz Marseillea, najvećeg i najomraženijeg rivala PSG-a, na čijem stadionu se igralo. Iako je pred nama bio u suvenirskoj majici Pariza 2024., uvjeravao nas je da je ispod majica OM-a i da zbog toga nije mogao ući. Nije nam bio uvjerljiv, niti pokazao tu majicu.
Druga stvar iz "očekivanog" arsenala koja se dogodila bila je uoči samog početka kada se u prvom redu tribine iza gola pojavila skupina ljudi s palestinskom zastavom (jedinom koju smo dosad vidjeli na Parku prinčeva i okolici) i majicama FREE PALESTINE. Svaki čovjek imao je majicu s jednim od tih slova. Izraelci iz njihovog bliskog okruženja su se bunili, poneki od njih i žestoko, a sve se završilo tako što je policija protestante ubrzo ispratila s tribine. Prije toga, prilikom intoniranja himni, izraelska zastava je izviždana, a tijekom utakmice se primijetilo i da neutralni navijači sve više zvižde izraelskim nogometašima.
Izraelski političari i sportski vođe posljednjih dana su također izražavali veliku zabrinutost za sigurnost u Parizu, podsjećali na masakr u Münchenu 1972. godine, ali i to je bilo bespotrebno. Barem prema onome što smo doživjeli na "najopasnijem mjestu na svijetu". A i veliki broj Izraelaca koji žive u Francuskoj nisu se preplašili nego su mirno prilazili stadionu s ponosom pokazujući svoje boje. Sat i pol prije utakmice izjavu je davao ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin. Izgledao je sigurno.
Na stadionu je bilo bučno, a izvan njega tišina. Dom Paris St Germainea nam se pred očima ukazao dva sata prije utakmice i jedinu buku koju smo čuli bila je zvuk helikoptera. Ljudi koji su dolazili na utakmicu bili sa zaogrnuti zastavama, ali niti su pjevali, ni protestirali. Vidjeli smo i navijače Izraela i Malija koji su se međusobno zagrlili.
Na našu veliku sreću, potencijalno velika i opasna priča, ovaj put se nije dogodila. A kao najveće uzbuđenje pamtit će se cijena piva - pola litre za 9 eura. Kvaliteta? Nismo htjeli kvariti dojam...
