Ključni sporazum o naoružanju SAD-a i Rusije je u opasnosti, vraćamo se u doba kubanske krize?

Nama je svima, razumljivo, bilo najvažnije što će ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ovog tjedna u Zagrebu reći o BiH, Kosovu, Srbiji, plinu. Ukrajini. No, u svijet su otišle sasvim druge poruke šefa ruske diplomacije, a među njima sljedeća: "O budućnosti START-a trenutno ne mogu niti pronicati niti nagađati, jer više ništa ne ovisi o nama. Trajanje ugovora može se ili ne mora produljiti.

Uvjeti kojima su nam Amerikanci kitili svoju poziciju nisu vodili u smjeru produljenja postojećeg ugovora nego kreiranje novog. Čekat ćemo da nova administracija odluči kako će tome pristupiti, a onda ćemo donijeti svoju odluku." Kako to već kod ozbiljnih zemalja, a Rusija to jest, bude, predsjednik i ministar vanjskih poslova su koordinirani. Pa je Putin isti dan pozvao SAD da se produlji trajanje START-a za još godinu dana.

START je akronim za Strategic Arms Reduction Talks, pregovori o smanjivanju strategijskoga naoružanja. Pri čemu se misli na nuklearno. O kojem su pregovori počeli tek nakon kubanske krize kad su obje strane postale svjesne prijetnje i pokrenule politiku popuštanja napetosti. Detant. SAD i tadašnji SSSR su 1969. godine počeli raditi na SALT-u, akronim za Strategic Arms Limitation Talks, pregovori o ograničavanju strategijskoga naoružanja. START, koji ide korak dalje i traži smanjenje nuklearnog potencijala, počeo se pregovarati 1982. godine.

Sporazum su 31. srpnja 1991. godine u Moskvi potpisali George W. H. Bush i Mihail Gorbačov. Barack Obama i Dmitrij Medvedev su 8. travnja 2010. godine u Pragu potpisali Novi START. I njime je bila zaključena sigurnosna arhitektura koja je trebala jamčiti globalnu zaštitu od nuklearnog armagedona. Uz START, na snazi su bili ABMT, Sporazum o antibalističkim projektilima iz 1972. godine i INF, Sporazum o uklanjanju projektila srednjeg i kratkog dometa, potpisan 1987. godine. Ovaj potonji je bio posebno važan za Europu jer je njime uklonjena prijetnja nuklearnog sukoba Moskve i Washingtona na Starom kontinentu, preko naših pleća.

Sin Bush će se 2002. godine povući iz ABMT-a, a onda će Donald Trump odlučiti da Rusija krši odredbe INF-a te će se povući i iz tog sporazuma 2018. godine. Da bi ravnina bila stabilna, potrebno je da se oslanja na tri točke. Dvije su nestale. A mogla bi i treća. Jer, Novi START istječe 5. veljače, što znači da od 6. veljače više ne postoji niti jedan rusko-američki bilateralni sporazum koji regulira pitanje nuklearnog naoružanja. Istodobno, obje strane jačaju svoj nuklearni arsenal novim tipovima oružja.

SAD je s Trumpom na čelu imao bazično ispravnu tezu da bi START trebao biti trostran i uključiti i Kinu, ali je bilo jasno da je to irealno. Peking je to odmah odbacio. Pa se postavlja pitanje je li Trumpova administracija iskoristila taj manevar kako bi se elegantno izvukla iz još jednog Obaminog sporazuma.

Rusija je pokazivala potrebnu koncilijantost, dijelom i zbog toga što se doktrinarno okrenula drugim oblicima nuklearnog naoružanja pa joj START odgovara. A SAD je, kako se čini, na korak formiranja zaštitnog kišobrana protiv strateškog nuklearnog naoružanja. Ali nije još protiv hipersoničnog.

Putin je i u listopadu ponudio produljenje sporazuma na godinu dana u sadašnjem obliku. Ali Trump se onda počeo baviti navodnom izbornom prijevarom i odlučio je izabranom predsjedniku Joeu Bidenu ostaviti što više problema. Nestanak START-a značio bi kraj politike nuklearnog mira. Kako tražiti od Irana da odustane od nuklearnog programa, ako SAD i Rusija nisu u stanju kontrolirati svoje naoružanje? I od Saudijske Arabije, Turske. Povratak u doba kad je bila moguća kubanska kriza. Pri čemu u nekoj novoj možda ne bude količine razuma s obje strane koja je omogućila mirno rješenje. Jer, te dvije strane ne moraju nužno biti Moskva i Washington.