Ono što se gotovo svakodnevno događa na hrvatskoj obali, počelo se događati i u Italiji. Naime, Talijani su se počeli buniti jer im koncesionari plaža onemogućuju dolazak do mora koji bi za sve građane Italije trebao biti besplatan. No mnogi to uopće ni ne znaju.
‘Većina Talijana ne zna da imaju puno pravo besplatno otići na plažu‘, kaže Manuela Salvi dok u znak prosvjeda postavlja svoj suncobran ispred privatnog kluba u Gaeti, malo priobalnog mjestašca u središnjoj Italiji.
‘Navikli su plaćati kako bi došli do mora. A ako se ne budemo bunili, institucije će misliti da nam je to sasvim u redu.‘
Manuela nije sama. S njom je još 30-ak ljudi okupljenih oko udruge Mare Libero (Slobodno more), koja je 2019. krenula s prosvjedima kako bi povratili pravo na korištenje pomorskog dobra. Žele učiniti talijanske plaže slobodnima za pristup ili barem da postupak dodjele koncesija bude transparentan.
‘Obiteljske‘ koncesije
Europska komisija već dugo kritizira talijanski sustav koncesija za plaže u kojem se dozvole u državnom vlasništvu automatski prenose s koljena na koljeno unutar obitelji koncesionara koji onda vode klubove na plaži u koje pristup imaju samo članovi kluba ili oni koji iznajme ležaljku ili suncobran.
Sustav u kojem koncesija ostaje u obitelji nije u skladu sa zakonom koji kaže da bi se dugogodišnji koncesionari plaža trebali natjecati s novim kandidatima.
U travnju je vrhovni sud zemlje presudio da je automatsko obnavljanje koncesija za plaže kakvo se događa u Italiji nevažeće, a postupak javnog natječaja za koncesije za plaže, koje pokrivaju gotovo polovicu od oko 7900 km obale, održat će se sljedeće godine. Naravno, koncesionari su bijesni i najavljuju svoje prosvjede.
Dok se nešto ne promijeni, talijanska obala ostaje obrubljena privatnim plažama prepunim ljudi koji sunčaju na ležaljkama.
‘Čitav život svako ljeto provodim u istom klubu na plaži, a moja majka to radi već 25 godina‘, kaže Margherita Welyam iz udruge Mare Libero. ‘Mnogi ljudi misle da je jedini način za uživanje u moru, plaćanje neke naknade. Moja majka plaća oko 3000 eura za najam iste kabine, ležaljki i suncobrana na tri mjeseca.‘
Samo pet posto slobodnih plaža
Duž talijanske obale nalazi se više od 12.000 odmarališta na plaži, a dnevne cijene za dvije ležaljke i suncobran su u prosjeku od 30 do 35 eura. Na ekskluzivnijim mjestima cijena se može popeti i do 700 eura.
‘Pristup moru je otežan i u južnoj Italiji‘, kaže Klarissa Pica, također aktivistica. Podaci udruge Mare Libero pokazuju da je u Napulju samo 5 posto plaža slobodno od privatnog vlasništva, koncesija ili onečišćenja. No mjesta ne onim rijetkim besplatnim plažama, poput plaže Posillipo u Napulju, moraju se rezervirati i imaju ograničen pristup. Druge plaže koje su besplatne za korištenje, kao što su Bagnoli i San Giovanni a Teduccio u Napulju, često su zagađene i ondje se ne bi ni smjelo kupati, ali se i dalje koriste jer alternativa ne postoji.
Riccardo Di Luna, čelnik udruge koncesionara Serapa, jedne od najvećih plaža u Gaeti, kaže da će oni i dalje otvarati svoje klubove na plaži svakoga dana sve dok vlada ne odredi drugačije. Ali priznaje da je zabrinut.
‘Zabrinut sam za budućnost. Mislim da je naš posao važan, jer pružamo usluge spašavanja, čišćenja plaža i slično‘, kaže.
U petak će koncesionari organizirati prosvjed na način da će plaže otvoriti u 9.30 umjesto u 7.30. Zahtijevaju jasniji zakon. U priopćenju za javnost, talijanski sindikat koncesionara plaža rekao je: ‘Svima bi trebalo biti jasno da postoji stvaran i konkretan rizik od gubitka radnih mjesta i tvrtki te da je pomoć vlade hitno potrebna.‘
Ako ne stigne odgovor od vlade, prosvjed će ponoviti 19. i 29. kolovoza, a pripremaju i drastičnije akcije.
Veza politike i koncesija
Kad su aktivisti Mare Libero organizirali vlastiti prosvjed i postavili svoje suncobrane, Di Luna je upozorio lokalnu obalnu stražu, no prosvjednici na kraju nisu snosili nikakve sankcije.
U lipnju je pak 12 aktivista, uključujući i tajnika libertarijanske stranke Talijanskih radikala Mattea Hallisseya, optuženo za sudjelovanje u neodobrenom prosvjedu nakon jedne od njihovih akcija u Papeete Beachu, poznatom klubu na jadranskoj obali. Ipak, prosvjedi se nastavljaju, a mete prosvjednika su najčešće luksuzni klubovi na plaži, kao što je Twiga, u kojem je Daniela Santanché, talijanska ministrica turizma, nekoć imala udio.
U Italiji su veze između koncesija na plažama i politike duboke. Toga su posebno svjesni aktivisti Mare Libero iz Ligurije, sjeverne regije u kojoj je gotovo 70 posto plaža privatno, a u nekim gradovima privatizirane su doslovno sve plaže.
‘Ova je plaža postala simbol našeg otpora protiv privatizacije naših nekoliko preostalih besplatnih plaža‘, kaže aktivist Stefano Salvetti, misleći na Punta dell‘Olmo, malu javnu plažu nekoliko kilometara od Genove kojoj također prijeti privatizacija.
‘Kulturne i političke prepreke moraju se ukloniti transparentnim natječajima s poštenim naknadama‘, kaže Salvetti.
Prema posljednjem izvješću talijanskog revizorskog suda, između 2016. i 2020. država je od koncesija plaža godišnje u prosjeku prikupila 101,7 milijuna eura, a svaki koncesionar ostvario je prosječni godišnji prihod od oko 260.000 eura.
‘Općine bi ovim sredstvima mogle osigurati spasioce i sanitarne čvorove na javnim plažama. Samo nekoliko kilometara dalje u Francuskoj, to je posve normalna svat koja bi se mogla organizirati i ovdje‘, kaže Salvetti.